By Podjeli
U najtežoj zdravstvenoj krizi ikada potpuno se istopilo povjerenje građana u dobro vođenje tog sustava.
Nakon potresnog pisma doktorice iz Dubrave svaka riječ ministra Beroša pucanj je u prazno.
Najprije se javno objavila potraga za doktoricom koja je imala hrabrosti istupiti no onda se desilo što ministar nije očekivao.
30 drugih doktora potpisalo je podršku doktorici i sada im se prijeti otkazom. Istovremeno ministar poziva na opću mobilizaciju medicinskih radnika. da bi se poslije ispravio i rekao da je to samo slikoviti izraz.
Nevjerojatan čušpajz koji ne sjeda dobro građanima.
No ni tu nije kraj, u sve umiješani Bandić, poput margarina, kako kaže jedna naša reklama, šalje doktorima upitnik o prijevremenom umirovljenju.
Nudi im od 8-10 tisuća kuna otpremnine, ako žele u mirovinu a još nemaju dovoljno godina života.
Malo soli dodali su i oni medicinski radnici koji godinama na burzi čekaju specijalizaciju.
Njih ima oko 1 500 nezaposlenih.
Ministar Beroš potpuno se pogubio izgleda kao loš glumac u filmu s napetim scenarijem.
Na društvenim mrežama ljudi ga pozivaju da mu stajling loš , da obuče bijelu kutu. No on ostaje dosljedan u svojoj nedosljednosti, ne izlazi mu se iz ministarskih cipela ni pod cijenu da i bolesnici ostanu gladni, da se za sve bolesti liječe Lupocetom.
U našoj zemlji glavni krivci za sve krivi su ljudi koji vide i govore, oni koji šute i klimaju nekako se uvijek uspiju održati na suhom.
Velika vijest dolazi iz Španjolske, tamo su počeli s potpunom drugačijim pristupom. Dok naši muljaju i valjaju se u vlastitim lažima, najprije su objavili apel za prikupljanje love za borbu protiv pandemije, pa su nakon loše reakcije građana objavili da su samo odgovorili na upit građana koji žele donirati, Španjolci uvode porez bogatim građanima. Tako prikupljeni novci poslužit će u borbi s pandemijom.
Kod nas je ministar Marić u sasvim obrnutom trendu, najprije je uzeo iz mirovinskog fonda a još uvijek radi na smanjenju porezne stope za one koji imaju velike plaće, a dobivaju ih iz proračuna, ali i u firmama koje imaju monopolistički položaj u društvu.
Mirovinski fondovi od prošle godine dobili su 1000 novih korisnika iz tzv.grupe mirovine po posebnim propisima.
Najveća mirovina iz te grupe iznosi preko 10 000 kuna, a najmanji staž imaju pripadnici HVO koji za 7 godina prosječnog staža imaju mirovinu u prosjeku oko 3300 kuna.
Kada se taj staž zbroji sa stažem s mirovinama iz rada prosjek kaže da su Hrvati lijenčine koje odlaze rano u mirovinu i sami su si krivi što je mirovina mala.
Najpreči zadatak svih umirovljenika iz rada u Hrvatskoj, poslije pandemije, ako ostane dovoljno preživjelih, da se izbore da se mirovine iz rada odijele od onih po posebnim propisima, pri tome treba koristiti sve demokratske metode od referenduma, prosvjeda, peticija, pa do štrajka glađu pred Vladom Republike Hrvatske.
Umirovljenici u svojim redovima moraju izdvojiti i izolirati ljude koji su dobrostojeći, a tobože se bore za njihova prava, pod geslom :
“Siromašni nemaju što izgubiti !”
Imamo svoj ponos, svoj minuli rad, kojim smo izgradili bolnice, škole, fakultete, ceste, pruge, to su naše uspomene i naše bogatstvo.
Sramota je da su odgajatelji u vrtiću koji su odgajali, učitelji koji su učili, profesori koji su predavali na fakultetima,
današnjim političarima koji kroje politiku države, a sada su mirovini, a mirovina im je 38% posto prosjeka plaće u državi.
Naša je sramota ako dopustimo da tako ostane !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
