By 
U člancima „Sačuvaj me Bože hrvatske pravne države“, a zatim u članku „Muke hrvatskog čovika, oliti, Sačuvaj me Bože hrvatske pravne države (drugi dio) upoznao sam javnost sa arogancijom i bezakonjem koji provode državna poduzeća te tako bacaju ljagu na Vladu RH i cijelu Hrvatsku. Događaju se stvari koje se ne smiju događati u jednoj uljuđenoj europskoj državi, ali eto, događaju se u našoj Hrvatskoj. Ono što ova dva članka obrađuju i što posebno zabrinjava je zbrka, čudno ponašanje pa i duboko neznanje na najvišim nivoima vlasti, kako na nivou lokalne vlasti, tako i na nivou nadležnog ministarstva. U člancima je naveden primjer marine Frapa, Dubrovnik, i to samo kao jedan od problema od ukupno četiri, ali ipak taj je problem toliko značajan da mu je potrebno posvetiti posebnu pažnju.
Dakle, radi se izostanku suradnje nadležnog ministarstva, u ovom slučaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture RH, i lokalne vlasti u Dubrovniku, a sve na štetu poduzetnika, marine. Ono što se desilo, i što se dešava, u ovom nemilom primjeru neshvatljivog kaosa i izostanka suradnje mislim da nije uputno povezati sa skorim lokalnim izborima. Odnosno, ponašanje i istupi gradonačelnika Dubrovnika, gosp. Mata Frankovića, koji je inače sposoban političar, upravo poradi njegove pozitivne osobnosti, neshvatljivi su. Stoga ostaje otvoreno pitanje, ZAŠTO? Kako god njegova izjava u Slobodnoj Dalmaciji, koja ima izrazito prijeteći ton, izgledala populistički, poradi skorih izbora, svakako je za njega kontraproduktivna, pa je stoga neshvatljiva. Ali, ne želim se ovdje baviti politikom, jer mislim da to nema smisla, već želim obrazložiti problem, a sve poradi njegovog rješavanja uz napomenu NE PONOVILO SE. Svakako, ovo je potrebno izbjegavati te uspostaviti uljuđeni, europski i građanski sustav rješavanja problema, jer to u hrvatskoj javnosti, a i izvan granica Hrvatske, samo pojačava lošu sliku o nama, Hrvatskoj. Posebno je to loše za Dubrovnik koji više od ijednog grada u Hrvatskoj živi od turizma.
Pa da malo obrazložim problem.
Dakle, radi se o marini Frapa, Dubrovnik, koja je tek počela sa radom, koja zapošljava 30tak Dubrovčana, koja je bitno podignula vrijednost južne obale Lapadske obale, a koja je, Lapadska obala, po svemu izrazito zapuštena. Pritom, marina Frapa, Dubrovnik, svoju je prvu godinu poslovanja završila sa značajnim gubitkom, a radi se o 2019. godini, dok će 2020. biti još gora. Marina se uklopila u turističku ponudu Dubrovnika, posebno u segmentu nautičkog turizma, odnosno, ponudi marina, koja je na hrvatskom jugu više nego oskudna, te zaista, barem što se tiče ponude marina, vrijedi ona krilatica ŠTO JUŽNIJE TO TUŽNIJE. Taj dio priče o mudroj ili promašenoj investiciji njenog vlasnika Gosp. Franje Pašalića, ostavljam njemu na dušu, ali ono što me kao ekonomistu i znalca nautičkog turizma brine je odnos države prema toj i sličnim poduzetničkim investicijama. Na temu problema hrvatskih privatnih marina, u tijeku je znanstveno i stručno obrazloženje u četiri znanstvena časopisa, a ukratko, radi se o neshvatljivom preopterećenju marina porezima i parafiskalnim nametima, koji umjesto da se smanjuju, kao što upozorava Europska Unija, oni i nadalje rastu. Evo, primjer marine Frapa, Dubrovnik zorno pokazuje odnos države prema marini koja posluje sa velikim gubitkom, ali plaća poreze kao i obaveze iz ugovora o koncesiji. U svemu tome, da se ovoj marini oteža opstanak i poslovanje, pobrinula se lokalna vlast, ali i nadležno ministarstvo.
O čemu se radi?
Kao što se vidi iz slike 1., marina Frapa, Dubrovnik smještena je na južnoj strani luke Gruž, odnosno, na Lapadskoj obali. Na toj se strani luke nalazi Ekonomski fakultet, odnosno, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, te nekoliko kafića i restorana niže kategorije, kao i lijepi hotel „Lapad“. Od područja zvanom Batala, pa sve do hotela „Lapad“, svi sadržaji povezani su lokalnom jednosmjernom cestom koja je izrazito zapuštena, i u kritičnom je stanju. Nekoliko puta godišnje ta cesta poplavi, kada se desi malo jača plima, te se njom tada pješke ne može prolaziti. O rekonstrukciji ceste desetljećima se govori, ali do sada ništa se nije uradilo. E sad, hvala Bogu, lokalna se vlast sjetila fondova EUa pa je pokrenut projekt rekonstrukcije ceste. Ali gle, pojava marine Frapa, Dubrovnik, kroz Odluku o koncesiji, od 2015. aktualizirala je i dovela do usijanja pitanje te jako loše ceste. Taj projekt nove ceste zaista je potreban te nije sporno da rekonstrukciju te ceste svi priželjkuju, ali je problem na koji se način to planira provesti. Na štetu marine koja postoji, uz prezentaciju moći vlasti i države, uz oštećenje marine i investitora i vlasnika, svakako nije uputno i ne vodi rješenju.
E sad, hajdemo vidjeti kako se provodi rekonstrukcija ceste Lapadska obala u Dubrovniku.
Dakle, država je 2012. kroz tender prihvatila krovno poduzeće „Laguna trade“ d.o.o. Zagreb i ovlastila ga izgraditi marinu na današnjoj lokaciji na Lapadskoj obali. Ipak, Odluka o dodjeli koncesije za marinu Frapa, Dubrovnik dostavljena je investitoru tek 2015. godine. Bez obzira što marine još nije bilo, investitor je morao od prijema Odluke o dodjeli koncesije plaćati fiksni dio koncesije, bez obzira što to obzirom na hrvatsko poduzetništvo nije poticajno. Marina Frapa, Dubrovnik počela je sa radom 01. lipnja 2019. od kada plaća podebelo skupu koncesiju, odnosno, fiksni dio koncesije još od 2015., a sad i podebeli varijabilni dio koncesije (postotak od ostvarenog prometa), iako posluje sa gubitkom. To ujedno znači da država ubire svoj „danak“ bez obzira na objektivne poslovne okolnosti marine, što ocrtava odnos države prema poduzetništvu. Temeljem dodijeljene koncesije, koju marina uredno plaća, marina je postavila svoje prihvatne kapacitete, gatove i vezove, te je sukladno stanju podmorja izgrađena današnja marina. E sad, ovdje počinje tužno-zanimljiva priča vezano za cestu na Lapadskoj obali. Tema „cesta“, kao što je rečeno, javila se od samog početka pojave marine Frapa, Dubrovnik, odnosno, od 2015., a o njoj se raspravljalo sve do sredine 2020. godine. Zatim, gotovo bez najave, u drugoj polovici 2020., pojavila se dubrovačka lokalna vlast sa gotovim izvedbenim projektom rekonstrukcije nove dvosmjerne ceste Lapadska obala, a koja prelazi pojam rekonstrukcije te se radi o posve novoj cesti. Nova je cesta predviđena kao dvosmjerna, a svojim gabaritima oko 2 metra ulazi u područje koncesije marine Frapa, Dubrovnik te joj uzima morskog, kanalskog dijela 794 m², a u cijelosti 2.335 m² (vidi skicu, kao sliku 2.). Projekt ceste zahvaća i dio privatnog zemljišta, a kako dobro informirani izvori kažu, vlasnici nisu konzultirani. Zanimljivo je da ovaj projekt, prema izjavi gradonačelnika, već ima svu potrebnu dokumentaciju, kao i dozvole, što bi bilo pozitivno da se ne radi o načinu pribavljana dozvola koji je posve izvan zakona. Logično, vlasnik marine Frapa, Dubrovnik suprotstavio se takvoj izvedbi izgradnje ceste te je u problem uključeno nadležno ministarstvo. Ali prije nego nastavimo, treba se upitati: ZAŠTO GRADITI DVOSMJERNU CESTU KADA JE PROBLEM PROSTORA I KADA JE DESETLJEĆIMA TO JEDNOSMJERNA CESTA NA KOJU SU SE SVI PRIVIKNULI? Zar nije uputnije izgraditi novu kvalitetnu jednosmjernu cestu i parking uz cestu, koji je važniji za korisnike više nego drugi smjer ceste, a koji je uostalom neizvediv u dijelu ceste bliže Batali? Mnoge su tu stvari nejasne, ali ostavljam to projektantima i politici.
E sad, dolazimo do onog najtužnijeg.
Na sastanku zainteresirane „trojke“, lokalne vlasti, nadležnog ministarstva i vlasnika marine, ministarstvo se postavilo sa „to se nas ne tiče, marina mora plaćati koncesiju sukladno ugovoru, a koji nećemo mijenjati.“ Dakle, ono što bi politički zlobnici rekli „to je politički problem“ ovo dokazuje da ovo nije, jer svi su HDZ. Prema tome radi se o izostanku koordinacije, suradnje, pozitivnog odnosa prema problemu, jer cesta je svima potrebna, dakle, ostaje samo zaključak: GOSPODO POKAZUJETE IZOSTANAK SURADNJE, KAO DUBOKO NEZNANJE I NESPOSOBNOST ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA. U svemu tome vlasnik marine je izuzetno fleksibilan i spreman na rješenje problema, jer pozitivno razmišlja, dobro prilazi problemu i ima viziju rješenja. Nažalost, sa druge strane ima nesposobne sugovornike, koji kao da još uvijek nisu izašli iz onog starog sustava u kojem je Komunistička Partija sve rješavala snagom vlasti, a svako suprotstavljanje vodilo je protivnika na Goli otok. E pa gospodo, sada toga više nema, te se stoga pitam kada će se promijeniti ta potreba prezentacije moći onih koji su vlast, bez obzira na nivo vlasti. Gospodo, lokalna i državna, shvatite već jednom da ova Hrvatska mora biti građanska država, a privatni kapital i vlasništvo, stup su ekonomije i ne možete se prema tome ponašati arogantno i naredbodavno, a uz to morate imati i dovoljnost znanja i spoznaja.
Obzirom na izneseno, na kraju, pitam se, da li će se i ova nemila situacija morati rješavati sudom, što znači štetu za svih, i ne samo to, nego šaljemo jako lošu sliku o Hrvatskoj u Europu i svijet. Problemi koji su razvidni kroz ovaj primjer, upravo su oni koji naše gospodarstvo, odnosno, poduzetništvo, drže na začelju EUa, tik ispred Bugarske. Što još treba da to shvatimo?
Pratiti ćemo ovaj slučaj i nadalje i izvještavati javnost, prije svega poradi poticaja bržeg rješenja problema i oblikovanja drugačijeg sustava pristupa problemima hrvatskog poduzetništva, jer ovo nije usamljen slučaj, već nažalost čest.
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
