By Dana 21. travnja 2023. u kongresnoj dvorani splitskog hotela Park nazočili smo, kako je nazvana, konferencija, pod nazivom “Problematika poslovanja malih brodara”, s osvrtom na problematiku poslovanja malih cruisera naših Kriljana. Postavlja se pitanje, što nam je pokazala ova „konferencija“ ili bolje rečeno susret prvog ešalona državne administracije vezane za pomorsko dobro i morske luke i mladog hrvatskog poduzetništva na kojem opstoji cijela nacionalna ekonomija.
Odmah na početku želim istaknuti pozitivnu gestu Slobodne Dalmacije koja se odlučila na ovaj korak, jer neophodne promjene koje se moraju dogoditi u Hrvatskoj, da bi konačno krenuli ukorak s drugim članicama u tranziciji EU-a, traže rasvjetljavanje istine i detektiranje problema. Stanje sada je izuzetno loše te smo na zadnjem mjestu u poduzetništvu zajedno s Bugarskom ali najbolji smo u korupciji. Struka i znanost ukazuju na probleme, a istraživanja kao CEPOR i GEM svake godine provode detaljno istraživanje pod naslovom „Što čini Hrvatsku (ne)poduzetničkom zemljom?“ Stoga ovu konferenciju treba pozdraviti i upravo u tome ova je „konferencija“ uspjela pa hvala Slobodnoj Dalmaciji.
O kakvom se susretu radilo? Kao što sam rekao, bio je to susret prvog nivoa državne administracije, a akteri su bili doc. dr. sc. Vice Mihanović, Ravnatelj Lučke uprave Split i Domagoj Maroević, Ravnatelj Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije te Arsen Ercegović, predsjednik Hrvatske udruge privatnih brodara iz Krila Jesenice, dakle predstavnik poduzetnika. Osim njih, perifernu ulogu za ovu analizu, ali ne manje važnu, imali su kolegica predstavnica HABO-a gđa. Marina Jurašin i prof. dr. sc. Pero Vidan, dekan Pomorskog fakulteta u Splitu. Nakon uvodnog govora kap. Siniše Orlića, Ravnatelja uprave za sigurnost plovidbe MMPI, gosp. Ercegović iznio je probleme mali brodara Krila, ali i svih malih brodara Hrvatske. Veoma pažljivo obrazložio je problematiku vezova malih cruisera Krila kao i problem nelegalne gradnje luka za privez plovila, koja kako se vidi i zna ukazuju na izuzetne probleme malih brodara Krila. S obzirom na njihov značaj za lokalnu i regionalnu ekonomiju, kao i za nautički turizam Hrvatske, na nelegalnu gradnju donekle se gleda „kroz prste“ ili se pak, da bi sve bilo po zakonu, donose nekakvi podzakonski akti koji bi to barem privremeno pokrili.
Postavlja se pitanje o čemu se zaista ovdje radi? Ovaj je susret pokazao istinu o stanju u našoj državi, a ovo je bio case study u vidu pomorskog dobra i morskih luka. Bio je to, s jedne strane, susret državne (lokalne i regionalne) vlasti koja ima moć i s druge strane mladog hrvatskog poduzetništva koje se bori za prihode stečene teškim radom. Vidjeli smo tu dva lica vlasti. Prvo lice bilo je lice koje manifestira moć državne administracije, kojoj se Ercegović obraća raširenih ruku gotovo pokorno vapeći za pomoć i razumijevanje. Drugo lice dvojice „moćnika“ Mihanovića i Maroeviča, bilo je lice „ribica koje plivaju u malo vode“ pa dišu na škrge, jer osobno žele ali ne mogu riješiti probleme koji rastu. Svakako, čuli smo njihov hvalospjev o velikim ulaganjima u projekte novih luka za male brodare, popravke infrastrukture, povećanje kapaciteta obale pa je sve to na trenutak izgledalo vrlo lijepo i umirujuće, ali onda se čula istina koja je tužno/smiješnog karaktera. Najprije je Maroević iskreno rekao da će se projekti novih luka za male brodare realizirati za 8-10 godina, na što smo se svi potiho nasmijali, a onda je Mihanović sve to, onako košarkaški „zakucao“ istinom sa: „mnogo ulažemo i širimo kapacitete, ali razvoj poduzetništva je brži nego što mi možemo razviti obalnu infrastrukturu“. Da, to je krucijalna istina, a zaključak je da se problemi gomilaju, jer kada se jedan problem riješi tu su već dva nova. To je prvi zaključak ove „konferencije“.
Drugi zaključak ove konferencije leži u hrvatskoj „vladavini prava“, odnosno, nitko ništa ne radi bez prethodnog zakonskog rješenja, što je razumljivo za lučke uprave, jer su oni samo izvršitelji države, ali ne i za poduzetnike. Obaveza države, na svim nivoima je osigurati poduzetništvo infrastrukturu u uvjete za njihov rad, a ne dovesti ih (Kriljane) u situaciju da podanički moljakaju svoja prava. Tu je bitna razlika između država u tranziciji i razvijenih država EU-a, a sve je ipak u nepostojanju sustava, učinkovitog sustava koji je temelj za razvoj poduzetništva. Umjesto sustava kojeg Hrvatska nema, kako se jasno vidi iz knjige „Zarobljeno društvo, makronacionalni sustav, korupcija i demografija“, Hrvatska ima šumu zakona koji po svojoj suštini ne mogu zamijeniti sustav pa tako ni riješiti probleme.
Ono što je ova „konferencija“ nedvojbeno pokazala je problem prvog ešalona vlasti, gradskog i županijskog, koji se koprca kao „riba u malo vode“, jer su u direktnom kontaktu s poduzetnicima, Kriljanima, ali mogućnosti su im skromne, jer nema sustava, zakoni ne mogu zamijeniti sustav, zakoni su dugotrajni i neučinkoviti, povlačenje sredstava iz EU fondova sporo je i neučinkovito, ali ima i nešto gore od ovoga. Odnosno, između ovog „prvog ešalona vlasti“ i „top-ešalona“ u Zagrebu komunikacija je loše, opterećena strahom, jer sve se odvija po sistemu top down ili od vrha prema dolje pa naredbe izvršnoj vlasti na nižim nivoima jasne su i stroge. U takvom sistemu, u kojem vlada „tko nije za nas taj je protiv nas“ ili „tko ne misli kao mi opasan je“, nema napretka za Hrvatsku.
Ovaj problem Kriljana i nerješavanja veza za njihove brodove neodoljivo podsjeća na popravak kuća nakon potresa na Banovini i u Zagrebu, gdje je došao novac za popravak, ali čekali smo zakone, jer na Banovini kao da zakon gradi kuću, a novac je sporedan. Nakon godina čekanja zakona koji će izgraditi kuće i promjene dužnosnika na tom projektu, riješeno je kao što je i bio prijedlog na samom početku. Ljudima su dati novci koji ipak grade kuću, a ne zakoni niti politika. Isto je sad sa Kriljanima koji nude rješenje luke Dugi Rat i neka druga, ali nedostaju zakonska rješenja pa će se na rješenje čekati godinama. Dakle, drugi zaključak je da nemamo sustava, a „vladavina prava“ sve nas guši u razvoju. Neznanje, strah i politička (ne)volja vladaju a to potvrđuje samo jedno pitanje koje je dotaknulo zakon koji je ključ svega na pomorskom dobru. Moderatorica S. D. postavila je pitanje Maroeviću „što mislite o Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama“ na što je odgovorio „sretni smo i zadovoljni da ga imamo, jer on rješava brojne probleme“. Svakako, kao državni službenik to je morao reći, jer inače, ajme njemu,,, a mi smo se opet potiho nasmijali. Odnosno, svi znamo, a i Maroević je bio pozvan, kao i drugi, ali nisu dobili dopuštenje MMPI-a pa nisu došli na Okrugli stol na tu temu. Dakle, bila su tri Okrugla stola na temu Nacrta prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koja su okupila eminentne stručnjake, na čelu s kap. Brankom Kundihom koji su, posebno na zadnjem, trećem Okruglom stolu u Splitu, poslali svima nadležnima u Zagrebu zaključak sa „hitno povucite zakon iz procedure i počnimo na bitno drugačiji način sređivati stanje na pomorskom dobru“. Ništa se nije dogodilo, jer je veliki jaz između znanosti i struke s jedne strane, i politike i državne administracije s druge, nažalost.
Što smo još tu vidjeli? Na pitanje o projektima, prof. Vidan lijepo je rekao „radimo projekte kada nam se obrate“. Da, to je točno, a točno je da ovaj prvi lokalni i regionalni ešalon vlasti traži pomoć, jer su „riba u malo vode“, ali rješenja koja nude projekti ne mogu se provesti pa se traži odgoda, koja se i dobije te se sve i nadalje odvija u kaosu na štetu poduzetništva i svih nas. Ali, kako je to kod nas u Hrvatskoj, najvažnije je da je sve po zakonu, a to što ništa ne štima to je manje važno.
Pitam se, dokle ćemo ovako raditi?
Još jednom hvala Slobodnoj Dalmaciji i trebalo bi više ovakvih skupova i rasprava.
Lijep pozdrav
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
