Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Davno je netko rekao da je svako vrijeme dobro za darivanje. Kod nas se malo spominju ljudi koji usprkos svim specifičnostima u kojima posluju u našoj zemlji imaju zadovoljne radnike,zadovoljne kupce,zadovoljni upravu i sve one koji su povezani s njima.
Kada uđete u DM najprije osjetite kako predivno miriši,odmah vas osvoje lijepo posložene police,osoblje jedva da i primjećujete,čekaju vas uredno posložene košarice i na kraju osjećate krivnju jer ste malo kupili.
DM trguje s kozmetikom i higijenskim potrepštinama kojih ima u još mnogo dućana i nisu niti posebno skupi ali ni posebno jeftiniji.
Zašto o DM danas?
Oni su rijetka tvrtka koja cijeni svoje radnike, prosječna plaća trgovca je preko 10 000 kuna i dobiju i bonuse i regres i božićnice i uskrsnice,obilan dar za djecu.
Oni su razvili sjajan partnerski odnos,cijene radnike i cijene svoje kupce.
Danas je pored bezbroj članaka o odlasku gradonačelnika Zagreba umetnuti i jedan članak o  direktoru DM , eto potpuno nepoznat čovjek niti ja nisam zapamtila ime,  no taj čovjek pokazao je opet nešto što ne viđamo često u Hrvatskoj.
DM je raspisao natječaj za pomoć  potresom pogođene Petrinju i Glinu u iznosu od 7 milijuna. Gradit će i pomagati obnovu.
Ova vijest svakako zaslužuje pažnju, nikada se o njima nije čulo da nešto nekome nisu platili,da su nekoga nezakonito otpustili, nikakvi skandali ne izlaze iz tog dućana, njihovi prodavači danas sutra moći će uživati kao umirovljenici s natprosječnim mirovinama, a možete kupiti šampon po istoj cijeni kako ga kupite bilo gdje drugdje.
Dobar poslovni rezultat nije omela ni Corona niti potres, posluje se u istom okruženju, nabavne cijene ne mogu se toliko razlikovati koliko se razlikuju plaće radnika od dućana do dućana..
Jučer gledamo jedan drugi primjer. Naš ministar dr Beroš napada veledrogerije zato što traže svoj novac za lijekove koje su isporučile. Priznaje dug u manjem iznosu nego drogerija navode,zahtjev za plaćanjem duga naziva ucjenom.
Veledrogerije također imaju radnike koji očekuju plaču, oni su u proteklom razdoblju imali najviše posla,kroz njihove su ruke prošle tone i tone zaštitne opreme,tone lijekova za potrebe bolnica, no ministar ne mari za to, za poslovanje s državom zahtijeva drugačije uvijete,j oš dulji rok naplate.
Najbolji platiše uvijek su umirovljenici,oni koji najmanje imaju, najgora je država u najpotrebnijim stvarima, a to su lijekovi. Zbog beskonačnog odugovlačenja s plaćanjem isporučenih lijekova, cijene lijekova rastu u maloprodaji, oni koje kronični bolesnici sami kupuju.
Sva pomoć koju smo dobili nije bila dovoljna da se plate ljekovi koji su potrošeni, nije do novaca , već do ljudi koji gospodare novcima.
Pljeskali su ljudi dr.Viliju na balkonima, danas će mnogi plakati za Bandićem, a nitko da se sjeti istinski dobrog čovjeka i omiljenog poslodavca, a on nam svaki dan pokazuje da se može bolje, da se može drugačije.
Upravo je drmnuo još jedan prilično jak potres, zemlja se još nije smirila,još nam prijeti opasnost da svih strana, no mi robujemo starim navikama, nikako da počnemo cijeniti ljude koji žive po načelu dobro je činiti dobro.
Mirko Mrakužić se budi uz takav plan, činiti dobro svaki dan je najbolja stvar i to mogu samo veliki ljudi, a ne traže ništa za uzvrat.


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo