By Po informacijama koje dopiru do javnosti sve je izvjesnije da ono što se dogodilo u Gospiću nije običan slučaj nepropisnog odlaganja otpada već ekološka katastrofa strašnih razmjera koja poprima obilježja terorizma nad ljudima, prirodom i samom budućnošću Hrvatske. Kako opisana događanja u Gospiću imaju obilježja ugroze nacionalne sigurnosti, to onda znači i da je vrijeme za reakciju predsjednika Republike, odlučnu, brzu i beskompromisnu.
Na lokaciji u Gospiću na kojoj je pronađeno čak 37.000 tona nezakonito odloženog otpada, od čega je cca 33.000 tona zakopano pod zemlju vještačenjem je utvrđeno da se radi o ozbiljnom onečišćenju uključujući prisutnost PFAS spojeva u podzemnim vodama. Radi se o kemijskim spojevima koji se akumuliraju u okolišu, ljudima i životinjama, i uopće se ne razgrađuju već trajno zagađuju okoliš, a poradi kancerogenih svojstava teško narušavaju zdravlje ljudi .
Nakon svega moramo se zapitati ono najvažnije, kako je moguće da institucije pronađu npr. tisuću ilegalnih pršuta, zaplijene ih i kazne vlasnika, a ne primijete tisuće kamiona koji godinama dovoze i zakopavaju 37.000 tona otpada, zapravo otrova? Tko razuman uopće može vjerovati da je tolika količina otpada mogla nestati pod zemljom bez da je itko išta vidio, znao ili posumnjao? Gdje su sada braniteljske udruge, zašto se ne čuje njihov glas?
To više nisu pitanja samo za počinitelje, to su pitanja odgovornosti cijelog sustava počevši od lokalne zajednice, inspekcija i nadležnih službi, pa sve do resornog ministarstva i Vlade. USKOK po onome što znamo istražuje slučaj kao dio šireg kriminalnog lanca povezanog sa nezakonitim gospodarenjem otpadom, dočim se u javnosti sve češće pojavljuju ozbiljne optužbe o političkoj umiješanosti većih razmjera, i sa viših razina, posebno u kontekstu mita u svezi bivšeg čelnika državnog inspektorata kojeg se povezuje sa konkretnim slučajem.
Tko je sve omogućio da se ovaj kriminal sa otpadom dogodi, i da traje? 37.000 tona ne dolazi samo, ne vozi se samo, ne istovara se samo, i na koncu ne zakopava se samo. Na lokaciji otpada je uništena vegetacija, kao i utvrđeno kretanje onečišćenja prema podzemnim vodama. Umjesto da se alarmiraju sve nadležne službe i sanaciji priđe doslovno odmah, država tek najavljuje sanaciju kroz provedbu postupka javne nabave čime zapravo želi poručiti kako problem uopće nije nešto radi čega bi trebalo poduzimati bilo kakve izvanredne mjere!? Zdrav razum za ovakvo ponašanje nadležnih i ne/odgovornih institucija nema suvisao odgovor.
Po opisanoj reakciji nadležnih nije teško dati odgovor i na pitanje gdje su bili i što su radili svi oni koji su kriminal trebali spriječiti? Ako je sustav zakazao jednom, možemo govoriti o propustu, ali ako se isti obrazac pojavljuje više puta i na više lokacija, onda više ne možemo govoriti o propustu, govorimo o sustavu koji je zakazao i mogućoj korupciji kao uzroku. Upravo zato ovaj slučaj bi morao biti do kraja razriješen bez političkih zaštitnika, bez pogodovanja, bez zataškavanja i bez obzira na to do čijih vrata istraga dođe, naravno, ako je tako nešto danas u Hrvatskoj uopće moguće…
Građani Hrvatske ne trebaju snositi posljedice kriminala koji je netko godinama dopuštao. Ako se utvrdi da su pojedinci iz politike ili državnih institucija znali, pomagali ili svjesno propustili djelovati, njihova odgovornost mora biti jednaka odgovornosti svakog drugog sudionika. Politička odgovornost već danas mora biti jasna, Andrej Plenković mora preuzeti odgovornost za sustav kojim upravlja.
Hrvatsku ne uništavaju vanjski neprijatelji, dovoljni su oni koji su dobili mandat da je štite. Krajnje vrijeme je da se građani probude i ustanu protiv odnarođene politike koja Hrvatsku pretvara u prostor pogodovanja privilegiranima dok običnim ljudima ostavlja račune, posljedice i otrov pod nogama. Ako predsjednik Vlade nije sposoban osigurati funkcioniranje države, institucija i nadzora, onda je jedini častan potez trenutna i bezuvjetna ostavka.
Hrvatska nije ničiji plijen, i neće biti!
U Zagrebu, 10. 08. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
