By Isključivi gospodarski pojas je područje koje se nalazi izvan teritorijalnog mora. Svaka obalna država ima pravo proglasiti isključivi gospodarski pojas. Stotinu četrdeset i jedna država je iskoristila to svoje pravo. Hrvatska nije iskoristila svoje pravo.
Tražimo od mjerodavnih hrvatskih vlasti da proglase isključivi gospodarski pojas. Time će
hrvatska država konačno postati i formalni vlasnik svojega mora u površini 23.870 km2, što znači ukupnu površinu hrvatskog Jadrana od 55.349 km2. Osim poticajnog prava istraživanja i prava iskorištavanja mora, dobiva se dragocjeno pravo i dužnost čuvanja mora. Iz mora je proistekao život. More je početak i osnovica hranidbenog lanca života. More regulira klimu i time uvjete da život opstane.
Naša tehnološko-profiterska civilizacija dovela je do krajnjih granica izdržljivosti cijeli eko sustav. Odgovornost je na velikim savezima poput UN-a i EU-a. Ovo, 21. stoljeće je na kušnji, možda sudbinskoj, ali na stolu je veliki dar Međunarodnog prava:
Konvencija o pravu mora UN-a 1982., koja je stupila na snagu 1994., kada ju je prihvatilo više odpolovice članstva. Prvi je to pravni uradak, stvoren unaprijed, a ne post festum – koji nije sanirao posljedice rata, nego rat spriječio.
UN je izabrao ekipu svjetskih stručnjaka za Međunarodno pravo mora, po kriteriju reputacije, i dokazane odanosti pravnoj doktrini, s najvećom mogućom jednakošću i ravnopravnošću među državama. Među njima je bio i hrvatski akademik Vladimir Ibler. Poslije dvadeset godina strpljivog i upornog pregovaranja, čovječanstvo i more dobili su potpuno novi pravni institut, originalan subjekt Međunarodnog prava: Isključivi gospodarski pojas. Otvorenom moru se još oduzima, a državama za toliko još dodaje novih velikih površina.
Konvencija 82 pomirila je nepomirljivo, ujedinila suprotstavljeno, dogovorila nedogovorivo. Dvije jednako važne silnice vukle su, svaka na svoju stranu: egoizam država traži potpuno vlasništvo nad morem, idealizam otvorenog mora traži potpunu slobodu. Rezultat je senzacionalan: i države i otvoreno more dobili su gospodarski pojas, ono što su htjele – države isključivost korištenja i pravo isključivanja drugih, a otvoreno more nesmetanu, slobodnu plovidbu – zajedno, u istom pojasu. Važno je spoznati kako je do toga došlo, jer može biti model i recept za sve ostale, uglavnom suprotstavljene, probleme u međunarodnoj zajednici:
1. dogovaranje bez nadglasavanja i kompromisa;
2. države su dobrovoljno odredile svoje granice popuštanja;
3. svaka država, na kraju, bila je jednako zadovoljna i jednako nezadovoljna, ali svjesnog pristanka na izbalansirani interes prema interesu Međunarodne zajednice. Nitko nije ništa popustio, niti izgubio, zbog druge države, nego zbog općeg interesa. Dakle, prvi takav dogovor Međunarodnog prava mora, Međunarodnog javnog prava i Međunarodnog pravnog poretka, nastao je na razumijevanju „opće baštine čovječanstva“. Konvencija 82 odražava volju država, a države određuju sadržaj i oblik prava. Hrvatska, kao prostorno i brojčano mala država, među najmlađim članicama UN-a i EU, pamteći strašna povijesna iskustva i razabirući turbulentno susjedstvo u Konvenciji, koja se oslanja na članak 2. Povelje UN-a, nalazi svoju sigurnost. Više od četrnaest stoljeća Hrvati su u svojoj domovini živjeli – pravo. Bez obzira na cijenu i izazove, nikada nikoga nisu napadali. U starim statutima, od Korčulanskog iz 1214. pa na dalje, zapisane su mnoge pravne norme, među njima one o moru aktualne su i danas. U zgradi UN-a, ispred koje uz obalu Istočne rijeke od 22. svibnja 1992. visi i zastava hrvatske države, bilo bi prikladno zapisati prvu rečenicu na svijetu protiv ropstva: Statut grada Dubrovnika 1272.:
„Rob koji stupi nogom na dubrovačku lađu postaje slobodan čovjek“.
UN još jednim važnim dokumentom usmjerava svijet.
Agenda 2030. novi je globalni program razvoja, u kojem se sljedećeg desetljeća treba prihvatiti i primijeniti 17 ciljeva, među kojima je i programirana zaštita mora. Od 1. siječnja 2020. RH predsjedava Europskom unijom pa valja očekivati da će razgovori o ekologiji i pravnoj doktrini koja ju prati, biti utemeljeni na spomenutim svjetskim dokumentima. Oko „hrvatskog“ europskog stola moći ćemo dominirati primjerom – pokazati svoju predanost suživotu s prirodom, što potvrđuje uščuvanost našeg kopna i mora. Imamo dragocjeno iskustvo stoljetne pomorske tradicije, kada su brodogradnja, moreplovstvo i ribarstvo bili u ravnoteži čovjeka i prirode. Da bi opstali, da bi pobjeđivali, morali smo upoznati sve tajne i osobine mora, o kojima vrijeme tehnologije kao da ništa ne zna. Gradili smo brodove koji su svladavali oceanske valove, a formula vala otkrivena je u Hrvatskoj. Savladavanju sila pučinskoga mora, pomogla je prva knjiga koja pomorcima objašnjava prirodne zakone i klimu, napisanu u Hrvatskoj. Da bi ulovili ribu, trebalo je poznavati ćud ribljih jata, imati izvrsne brodice i savršeni alat. Hrvati su ribarstvu svijeta poklonili jedina dva revolucionarna izuma: vitlo za vađenje mreža i led za čuvanje ulova…
Hrvatski je narod odlučio sam proglasiti Isključivi gospodarski pojas i time potaknuti državne institucije da to provedu, s glavnim motivom da se ravnopravno uključimo u kolo država koje su oko europskog kontinenta u europskom moru proglasile svoje isključive gospodarske pojaseve.
O ovome obavještavamo hrvatsku javnost, hrvatske političke i znanstvene institucije i čelnike UN i Europske unije.
Ova je Deklaracija potpisana 21. rujna 2019. godine 54,1 NM izvan Zadra na točki 43* 35,0
.H/014*28,1*E na crti hrvatskog isključivog gospodarskog pojasa – postojećeg a neproglašenog.
U ime Hrvatskog nacionalnog etičkog Sudišta
Predsjednik
Prof. emeritus Zvonimir Šeparović
