KADROVIRANJE MADE BY PLENKOVIĆ
KAKO JE JEDINA PREOSTALA NACIONALNA VRIJEDNOST HEP POSTALA IGRAČKA
U RUKAMA ANDREJA PLENKOVIĆA…
Temeljem službenog priopćenja Vlada RH je na zatvorenom dijelu 181.sjednice dana 29.12.2022. predložila Nadzornom odboru HEP-a imenovanje predsjednika i članova Uprave HEP-a.
Za predsjednika Uprave HEP-a predlaže se dosadašnji predsjednik Uprave Frane Barbarić, a za članove također dosadašnji članovi Petar Sprčić i Tomislav Šambić. Spomenutom tercetu pridodaje se i Vice Oršulić, dosadašnji direktor u HEP Proizvodnji, Proizvodno područje HE Jug u Splitu. Oršulić je inače sasvim prosječan inženjer, u stručnom smislu ne karakterizira ga nikakav značaj u smislu posjedovanja referenci u vođenju nekih složenih projekata, kreiranja tehničkih rješenja ili bilo kakvih značajnih poslova za čije obavljanje je nužno posjedovanje određene stručne specifične težine. S druge strane, revni je vojnik vladajuće partije HDZ-a koji zadovoljava sve kriterije na osnovu kojih funkcionira već u Hrvatskoj prokušano stranačko kadroviranje.
No, vratimo se osnovnom naglasku i povodu ovog članka. Prethodnoj Upravi HEP-a (koja je brojala ukupno 6 članova) mandate je istekao 31.12.2021. U skladu s proklamiranim načelom da će se članovi uprava javnih poduzeća birati putem javnog natječaja MINGOR je u studenom 2021. raspisao natječaj za izbor predsjednika i članova Uprave HEP-a. Prijavljenih kandidata bilo je 30, svi su po pozivu obavili 15-minutne (pazi ozbiljnosti!) razgovore u MINGOR-u s državnim tajnikom Ivom Milatićem, nakon čega se očekivalo imenovanje nove Uprave. Međutim, Andrej Plenković odlučuje da od šestorice ‘starih’ uzme trojicu: Barbarić, Sprčić, Šambić i dodijeli im status v.d. na rok od 01.01.-30.06.2022. Ostala trojica su otpali što zbog nekih hipoteka optužnica na leđima (HE Dubrovnik, Krš-Pađene), što zbog neslaganja s načinom na koji je HEP nabavljao el.energiju na tržištima.
Dakle, od sve sile kandidata, u jednoj od najvažnijih tvrtki u Hrvatskoj, o čijem funkcioniranju ovisi funkcioniranje države i života njenih stanovnika, Andrej Plenković odabire trojicu iz starog sastava i dodjeljuje im status vršitelja dužnosti predsjednika, odnosno članova Uprave HEP-a. Da stvar bude još gora, istekom prvih šest mjeseci, isti status im produljava još šest mjeseci, od 01.07. do 31.12.2022.
Što ovaj postupak pokazuje? Prvo, to je jako neodgovorno prema HEP-u i dokaz je da najodgovorniji čovjek državne vlasti ne poznaje stvarni značaj sustava kakav je HEP, a u slučaju da bilo tko tvrdi suprotno onda takvo ponašanje eklatantno ukazuje na nedopustivu razinu neodgovornosti prema najvažnijem resursu u državi.
Drugo, takav postupak manifestira elementarno nepovjerenje u ljude koje se dva puta uzastopno dovodi u status nekakvih vršitelja dužnosti, što samo po sebi znači sumnju, nepovjerenje, privremeno rješenje dok se ne nađe netko bolji pa je logično da imenovani akteri time i ne mogu imati radni elan, poduzetnost, uroniti ozbiljno u posao, uz prisutnu podsvijest koja im stalno naglašava njihovu privremenost. Možda bi se nekako moglo, iako nategnuto, takvo stanje tolerirati eventualno tri mjeseca, ali cijelu jednu godinu, u HEP-u, u temeljnoj energetskoj kompaniji – nedopustivo!
Treće, kao da se kroz proteklu godinu ništa nije dogodilo, danas dolazi odluka Vlade RH po kojoj se trojac s kojim je ovo cijelo vrijeme Plenković igrao ping-pong i usput se gadno igrao sa sudbinom HEP-a, predlaže za imenovanje u Upravu HEP-a na mandat od 4 godine i dakako, uz pridodanog Oršulića. Pa čovječe gdje ti je vjerodostojnost? U čemu su ova trojica kroz ovu godinu dana evoluirali, stekli nova znanja, sposobnosti, ušli u stanje prosvijetljenosti što li, da su sada najbolje rješenje između njih 30 kandidata? Jesi li ih mogao imenovati prije godinu dana i sve nas skupa riješiti ove lakrdije i travestije? O šteti za sam HEP i odlukama donesenim u toj eri privremenosti dalo bi se napisati cijeli traktat, a najtragičnije u cijeloj priči je što u tom periodu HEP nije imao nikakav osigurač niti kroz NO, čiji je rad u potpunosti eutanazirao bezlični Goran Granić.
Na kraju, može se postaviti pitanje ima li ikakva smisla javno propitivati ključne odluke Vlade RH, komentirati ih, kritizirati, osvjetljavati s nekog drugog aspekta kada očito, imamo posla s besćutnim, umišljenim premijerom, koji misli da sve zna, a nikada nije proveo dana u realnom sektoru? Može li više imati ikakav kredibilitet osoba koja je bez ostatka do kraja, kuneći se u neviđene kompetencije ex-ministrice Žalac, branila njenu poziciju, a promatrajući sve u kontekstu današnjeg priopćenja ureda europskog tužitelja u Zagrebu, koji se bavi slučajem Žalac? Dakako da ima smisla javno govoriti o ovim stvarima, ako ne zbog ničega drugo onda zbog nade da će barem jedan dio od 700 tisuća građana, obuhvaćenih socijalnim mjerama Vlade, obznanjenih ovih dana, kao i dio ostalih građana, neće dati navući, potpuno spoznati kako stvari stoje i te činjenice imati na umu kada budu vrednovali rad ove Vlade, a po svemu, vrijeme za to dolazi vrlo skoro.
Anđelko Jeličić