By Ovih dana, baš kao i pred svaku obljetnicu okupacije Grada Vukovara i Škabrnje „koplja“ se lome samo i isključivo o jednom te istom. Tko će doći, a tko neće?
Međutim, nije li ovo baš pravo vrijeme da se prisjetimo što se događalo prije i nakon 18. studenoga 1991.? O tome se šuti, prelazi se preko toga kao spužvom preko ploče.
Žalimo mrtve i stradale, a barem ne javno ne osuđujemo one koji su najviše krivi za svo zlo koje nam je donijela velikosrpska agresija na čelu sa ratnim zločincem i balkanskim krvnikom Slobodanom Miloševiće.
Branko Borković-Mladi Jastreb bio je tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata ratni zapovjednik obrane Vukovara. Imenovan je na tu dužnost, nakon odlaska Mile Dedakovića – Jastreba u Vinkovce.
Međutim, nakon okupacije ovog grada, prije svega od bivšeg Udbaša Manolića, ali i Perkovića proglašen je – »rušiteljem ustavnog poretka«!
Tako nosi i naziv knjiga koju sam priredio i uredio (Meditor, Zagreb, 1995.).
Vojsku je profesionalno služio u tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji, ali nikada se nije mogao pomiriti sa »srbizmima« u njihovim redovima. Zbog svog iskrenog hrvatstva često je imao neprilika, pa i sredinom 1990. kad je pretpostavljenima otvoreno prijetio s dr. Franjom Tuđmanom! Među prvima je napustio JA i priključio se Zboru narodne garde, odnosno Hrvatskoj vojsci, koja je i te kako trebala ljude poput ovog istinskog domoljuba…
Iako mlad, vodio je jedne od najtežih i najkrvavijih bitaka ne samo u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, već i u novijoj svjetskoj povijesti. O tome će tek vojni analitičari reći svoju riječ, tim prije što se do danas ni jedna bitka , pogotovo u Domovinskom ratu, ne može usporediti s onom za Vukovar!
Taj grad, nažalost, bio je napuštan od mnogih, a neprestano najavljivana pomoć nije dolazila.
Što je i kada krenulo po zlu, još nije do kraja razjašnjeno.
Inače, vukovarski branitelji su uništavali neprijateljske tenkove i rušili njihove zrakoplove, kao kule od karata. Nagrada za srušeni srpski avion bila je kutija cigareta! Kao zapovjednik obrane, imao je želju i za uništeni tenk dati kutiju cigareta, ali.. to bi bilo »previše«. Ni cigareta nije bilo!
Inače, ratnici iz Vukovara, jedno su vrijeme živjeli i u informativnoj blokadi! Bilo je i katastrofalnih pogrešaka! Čak su bili zakinuti i za davanje istinitih izvješća s terena, osobito na Hrvatskoj televiziji! Nisu im dozvolili da istina u potpunosti izađe na vidjelo. Možda je tu bilo i nekih opravdanja, ali.. tek se danas vidi da je istina za Hrvatsku isto toliko ubojita za agresora kao i neka od najsuvremenijih oruđa!
Borković, ne bez razloga, ističe da su Siniša Glavašević i novinari Hrvatskog radio – Vukovara radili mnogo više od pukog novinarskog izvješćivanja…
Poglavito je tužna i gotovo nevjerojatna priča o svemu onome što se s braniteljima Vukovara događalo nakon okupacije njihova grada. Status većine boraca 204.brigade još do danas nije riješen, bez obzira i na nastojanje posljednjeg zapovjednika za ostvarenje svih njihovih prava.
Najteže dane svoga života, osim na bojišnici, proživio je po povratku iz vukovarskog pakla. Tada su ga- uhitili! I to u stožeru zapovjednika Zbora narodne garde (koji ga je i postavio za zapovjednika grada!) generala Antona Tusa! Još do danas ostala je nepoznanica tko je i zašto naredio njegovo uhićenje, umjesto da su mu čestitali na svemu što je kao dragovoljac uradio za Vukovar i Hrvatsku!
Istina je kad Borkovića kaže da bi svaki vukovarski dan mijenjao za bilo čijih šest mjeseci bojišta. Još bi možda svima onima koji su mu učinili nepravdu i oprostio, ali kako oprostiti nepravdu onima koji još i danas mnogobrojnim Vukovarcima na ovaj ili onaj načain osporavaju i najminimalnija prava? S minutama šutnje, »pozdravima svim braniteljima«, a poglavito raznim pjesmicama, koliko god iskrene bile, ne mogu se i neće izliječiti otvorene rane! To tim više što Vukovarci nisu branili samo svoj grad, već i ostale krajeve hrvatske Domovine. Svojom nadljudskom borbom, omogućili su predah ostalim dijelovima Hrvatske da se što bolje pripreme u obrani protiv novih srpskih bezobzirnih osvajačkih pohoda.
Nakon rata, Vukovarci su doživjeli, baš kao i hrvatska javnost, pravi šok, kad se zahvaljujući mirnoj reintegraciji opet moglo u ovaj grad. Mnogi su tek tada nažalost postati svjesna razmjera i težine borbi, odnosno velikosrpskog divljaštva.
Nu, možda će nevjernicima izgledati ludost, ako se kaže, kako je kršten čovjek – kršten vodom. Ali, oni koji su prošli ratni Vukovar, kršteni su Duhom, kršteni su i Vukovarom.
Knjiga posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića – Mladog Jastreba, »Rušitelj ustavnog poretka«, pisana je u dahu, u prvom licu, tek s jednom željom:
Zapamtite Vukovar!
Mladen Pavković
