By U Okučanima je svečano i dostojanstveno obilježena 29. obljetnica Vojno-redarstvene akcije Bljesak. Okupio se i cijeli državni vrh, pa su političari opet bili u centru pažnje.
Međutim, kako pišu srpski mediji, tamo je i ovog puta hrvatska oslobodilačka ratna akcija dočekana „na nož“. Oni ističu (lažu) da su u Bljesku ubijene 283 osobe srpske nacionalnosti, te da ih je protjerano najmanje 15 tisuća! Zatim navode da su tom prigodom hrvatski zrakoplovi MIG 21 u dva navrata gađali i Bosansku Gradišku i da je tada poginulo nekoliko Srba, među kojima i dvoje djece.
A da se Srbi još uvijek ne odriču tzv. Republike Srpska Krajina u njihovim medijima može se pročitati i ovo:
- „Vojno-redarstvenom akcijom Bljesak, Hrvati su okupirali dio zapadne Slavonije, koja je bila u sastavu RSK, i time je završeno etničko čišćenje slavonskih Srba, koje je najvećim dijelom izvršeno 1991.! „
Dakle, po Srbima, Hrvatska je „okupirala“ i dio vlastite države, (sic!), u kojoj su, da podsjetimo, sve do Bljeska „carevala“ među ostalim i dva ratna zločinca –Veljko Džakula (inače, „miljenika“ bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnik zloglasne JNA Stevan Harambašić.
U svojoj knjizi „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik policije Nikola Ivkanec (da podsjetimo) piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.
Kao što je poznato, Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.
Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.
A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon završetka Vojno-redarstvene akcije Bljesak? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima. Prvo su ih uhitili, pa pustili!
Ivkanec piše:
„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se tada prvi ratni policajac Pakraca te dodaje:
„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kad će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću. Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bez pogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo s problemom krivičnog gonjenja naših ljudi zbog delikta: presijecanja voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces povratka izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen. Srpski komandant Harambašić je nakon nekoliko mjeseci od predaje posredstvom Međunarodnog Crvenog križa otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.
Međutim, na sve to i štošta drugo, slično ovome, nikada nismo čuli što o tome iskreno misli Milorad Pupovac? Gdje je on bio i što je radio kad se u Okučanima obilježavala obljetnica Bljeska?
Taj se čovjek i dalje „gura“ u Vladu RH, a već je odavno trebao odgovarati za niz zlodjela koja mu se stavljaju na teret!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
