By Kad god neka Udruga iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata podigne svoj glas, odmah se javljaju ovakvi i onakvi jugonostalgičari i bivši udbaši (ili njihova djeca) i počnu se derati i ukazivati (lagati) da su to iste udruge kao što je bila i ona u komunističkom režimu zvana – SUBNOR. S obzirom da ti i takvi drže u svojim rukama i većinu medija (u kojima im ne možeš odgovoriti, što je po njima „demokracija“) laž do laži često se pretvara u istinu. Kad se podigne neka optužnica, poglavito za one tzv. desne, ekstremni lijevi odmah skaču kao jedan i već unaprijed donose presude, kao u Titovo vrijeme. Kad optužnice ili presude padnu u vodu, obično se po tom pitanju više ne javljaju ili pak opale priču o „potkupljivosti“ suda i suca i tome slično. Zavisi tko im je „meta“. A „mete“ su im obično hrvatski branitelji i oni koji su se borili i stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Kažu da se braniteljske udruge nemaju i ne trebaju miješati u sve, a osobito ne u gospodarstvo, kulturu, šport, politiku… One se i ne miješaju, već samo iznose pitanja, misli i osjećaje. Nije im svejedno kako izgleda i kako će izgledati Hrvatska koju su svojom krvlju stvorili. Nije im svejedno što se snimaju filmovi i serije u kojima se hrvatske junake prikazuje kao „hohštaplere“, „ratne profitere“ ili pak ljude koji su se borili isključivo za svoje interese.
Lažu, naravno, da braniteljske udruge mogu nešto zabraniti, poput koncerta navodnih četničkih pjevača u Hrvatskoj. Da mogu, jedan Bajaga ili jedna Brena nikada ne bi pjevali u pulskoj ili zagrebačkoj Areni, niti bi Rade Šerbedžija ikada mogao dobiti na uživanje dio otoka Brijuni. A još manje bi usred Zagreba mogao izlaziti tjednik Novosti koji propagira SAO Krajinu i Srbe koji ne priznaju Hrvatsku kao svoju Domovinu.
Kako, uostalom, se nitko ne zapita: zbog čega hrvatska Vlada ne financira ili ne podupire jedan tjednik koji bi recimo bio hrvatski orijentiran, a ima velikog razumijevanja za jedne kontraverzne i sramne Novosti?
Dakle, nisu braniteljske udruge – SUBNOR. Jer da jesu onda bi bile u mogućnosti slati pojedine ljude na Gole otoke, Staru Gradišku ili Lepoglavu. Mogle bi progoniti ratne zločince koji se slobodno šeću Hrvatskom. Također bi bile u mogućnosti zabraniti predstave „ala Frljić“ ili pak tražiti da se bivši agresorski vojnici (ili njihova djeca) ne zapošljavaju u državnim institucijama. Da one imaju moć nikada se u školama ne bi učilo da su za agresiju na Republiku Hrvatsku krivi „jedni i drugi“, odnosno da se „ne zna“ tko je „autor“ oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata. Knjige iz Domovinskoga rata ne bi se tiskale u sto ili nešto više primjeraka, već u „milijunskoj“ nakladi kao što je to naređivao SUBNOR! Osim toga, ni jedan istinski hrvatski branitelj zbog sudjelovanja u Domovinskome ratu ne bi završio u zatvoru, kao što nakon II. svjetskog rata, zbog proganjanja i ubijanja Hrvata nije završio ni jedan partizan-komunista!
Da su braniteljske udruge SUBNOR onda bi i one imale „narodne heroje“. Biti Titov „heroj“ tada je značilo da si završio tri fakulteta, odnosno to je bilo – zanimanje! A o povlasticama da i ne govorimo. Čak i danas partizanska djeca primaju očeve – mirovine! Zbog čega, zašto?
Prvi predsjednik SUBNOR-a bio je, a tko drugi, nego Josip Briz Tito (1947.-1951.). Nakon njega postavljen je Aleksandar Ranković, a potom su do početka devedesetih prošlog stoljeća ovu dužnost obavljali srpski i crnogorski generali ili oficiri.
Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) je pravi sljedbenik Brozova SUBNOR-a. Oni nikada nisu priznali Hrvatsku. Kad je tijekom Domovinskoga rata zločinačka JNA napadala Vukovar, bivši Udbaš Pavle Gaži je na jednom sastanku ove organizacije u Koprivnici (bez ikakvih posljedica) izjavio: „Pustite JNA, JNA zna što čini!“.
SUBNOR je imao više od milijun članova. Oni su, a ne hrvatski branitelji, zapovijedali koji se filmovi mogu prikazivati, a koji koncerti održavati. Njihova riječ značila je više od svih sudskih presuda. Nu, žalosna je činjenica da se ti ljudi uglavnom nisu promijenili, a to se najbolje vidi kad održavaju (četničke) derneke u Kumrovcu, po „šumama i gorama“ i drugdje. Tamo im se pridružuje i Stjepan Mesić (besramno), ali i neki drugi slični njemu..
Razlika između partizanskih boraca i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata je i u činjenici da su se prvi borili za Jugoslaviju (ili Hrvatsku unutar Jugoslavije), a ovi drugi isključivo za Hrvatsku!
SUBNOR je, kao što rekosmo, bio „država u državi“, dok su braniteljske udruge razjedinjene i manje-više- imaju status „ptica pjevica“ (svaka čast iznimkama).
Sve je to „maslo“ bivših udbaša koji su znali i znaju kako najlakše vladati.
Drugim riječima, branitelji mogu i trebaju iznositi svoja mišljenja i prijedloge.
Ako mogu „pupovci i stanimirovići“ zbog čega se to pravo želi i nastoji oduzeti onim najzaslužnijima?
A da komedija bude veća, Subnorovci, koji se i dalje bore za Tita i partiju, bogato se financiraju iz hrvatskog državnog budžeta, baš kao i kontraverzna udruga Srpsko narodno vijeće, koja je manje-više „privatna“ organizacija jednog ili dva srpska „prvoborca“.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
