By Srbi i zločinačka JNA su kao okupatori, 6. listopada 1992., preko mosta u Bosankom, odnosno Slavonskom Brodu, ali i preko Save, protjerali u Hrvatsku i zadnje Hrvate koji su tamo živjeli. Zajedno s njima povukle su se i preostale hrvatske vojne postrojbe koje su dragovoljno do zadnjeg dana branile ovaj kraj. Kako je i moja malenkost, kao pripadnik dragovoljačke 145. taktičke grupe “Jastrebovi”, bila među onima koji su toga dana napustili BiH, u nadi da ćemo se na to okupirano područje relativno brzo vratiti, dobro se sjećam poglavito tih zadnjih dana, (o čemu sam objavio i knjigu!), kad se od teške artiljerije, granata, tenkovske i ine paljbe “nebo sastavilo sa zemljom”. Okupator je ubio veliki broj ljudi, a čak oko 200.000 ih poslao, kako su govorili, – “Tuđmanu”! Od tako velikog broja ljudi, do danas se u svoje domove nije vratilo ni deset posto. Tamo, prema svemu sudeći, nemaju ni što tražiti, jer nema više ni “h” od hrvatstva, tamo je sada tzv. Republika Srpska, u kojoj su Hrvati uistinu građani drugog reda. Nu, najgora od svega je hrvatska šutnja, odnosno marginaliziranje ovog problema, jer gotovo i više nitko i ne spominje problem Hrvata iz Bosanske Posavine, kao da se to nas ne tiče, pa od onog malog broja Hrvata koji su tmo ostali, Srbi rade što god hoće. Hrvatska ne čuje i ne želi čuti njihove jauke! Kažu da smo pravna država, i da se zakona svi moraju držati.
A što je onda s Hrvatima iz Bosanske Posavine?
Imaju li ti ljudi ikakva prava, barem da se vrate u svoje domove? Pojedini naši političari relativno „često“ gostuju u Banjoj Luci kod svog kolege i prijatelja Dodika, pa što ga ne pitaju što se to događa s Hrvatima iz Bosanske Posavine? Zašto im se ne dozvoljava povratak? Srpski nacionalisti i šovinisti poput raznih pupovaca također se po tom pitanju ne javljaju. A čim nekom Srbinu “padne kruška na glavu”, eto ti njih kako sa svijećom u ruci kukaju na pragu njihove kuće. Tako nam je primjera radi, jednom prigodom, Pupovac, onim ledenim glasom, i očima koje se ne miču, i u Vukovaru poručio da se “ne igramo vatrom”! Gdje je bio 1991. kad su njegovi “pomoz bog junci” to isto govorili, postavljali prepreke (balvane) preko cesta i ubijali nevine Hrvate? Što nije tako mrko i ozbiljno zaprijetio svom “drugom bratu” Dodiku, što mu nije rekao da se zakon treba poštivati? Nakon što su srpsko-četničke horde prošle kroz Vukovar, u tome gradu ni jedna kuća (osim srpskih) nije ostala čitava. Slično se dogodilo, samo u iznimno većem opsegu i u Bosanskoj Posavini. I tamo su ti isti četnici uništili sve što je hrvatsko. U Vukovar se vratio relativno veliki broj Srba, a u Bosansku Posavinu? Nu, ne zamjeramo mi samo raznim pupovcima što se (ne)javljaju, oni ipak štite one koji su bili na “drugoj strani”, ali što je s našim, hrvatskim političarima, humanitarnim i inim udrugama? Čak se većina od njih ne javlja ni na obljetnice okupacije! Kao da ih je sram, ili kao da Hrvati iz Bosanske Posavine za njih više ne postoje. Nijemci su tražili Perkovića i Mustača, da im sude i osudili su ih, a Hrvatska ne traži ni žive ni mrtve Hrvate iz Bosanske Posavine, a kamoli srpske zločince, koji slobodno šeću, poput heroja, po Republici Srpskoj, gdje su ploče uglavnom sve na ćirilici, kao da tu Hrvata nikada ni bilo nije! Prije desetak godina, dobro se sjećamo, Srbi, odnosno vlast Grada Banja Luke, po nalogu, srušili su kapije na katoličkom groblju Crkvina. Ta vijest ni u Hrvatskoj tada nije naišla gotovo na nikakve komentare, a kamoli osude. Rušenjem ovih kapija na tamošnjem katoličkom groblju (Crkvine u župi Barlovci kraj Banja Luke), groblje je bilo otvoreno za ispašu ovaca, goveda i konja!. O, gdje ste tada bili pupovci, a gdje svi vi hrvatski političari koji nam često držite lekcije “kako se zakon treba poštivati”?
Za one koji ne znaju, lokalitet Crkvine je vrlo staro groblje na kojem je nekada bila crkva sv. Vida mučenika. Spominje se u još 18. stoljeću kao mjesto gdje se okupljaju vjernici koji štuju tog sveca. Tom mjestu papa Pio VI. dodijelio je 1775. povlasticu potpunog oprosta. Zanimljivo je da Uprava grada Banja Luke tada nije uvažila argumente crkvenih predstavnika. Srbi nisu uvažili ni uvažavaju da je ovo groblje, baš kao i svako katoličko, uvijek bilo ograđeno, kako domaće ili divlje životinje ne bi unutra ulazile i pravile nered po grobovima ili oštetile kapelicu u kojoj se redovito slavi sveta misa. Kapije su se morale ukloniti u svega – tri dana! A kad već govorimo o grobljima, što je s onim srpskim “grobljem šajkača” koje je nelegalno podignuto nedaleko centra Vukovara? Ono je već davno trebalo biti premješteno, ali nije. Hrvati ga ne diraju, iako i za njega postoje nekakvi zakoni?
Dakle, kako bilo da bilo i ovog puta na obljetnicu okupacije Bosanske Posavine (6. listopada 1991.) sjećamo se i ne zaboravljamo Hrvate s ovog područja, a koji svake godine nažalost sve više tonu u margine i u – zaborav!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
