By U Hrvatskoj se velika pažnja pridaje logorima iz II. svjetskog rata, a mala ili nikakva o onima koje su otvarali bivši partizani i komunisti, nakon oslobođenja. Tako među ostalim logori poput Golog otoka ili Stare Gradiške propadaju sami od sebe, dok se o Jasenovcu vodi iznimna briga. Međutim, činjenica je da nitko ozbiljno ne istražuje takva mjesta, nitko ne kopa, već većina kao na tekućoj vrpci izbacuje neprovjerene podatke o broju zatočenih, ubijenih, umrlih i nestalih, ili tko poput raznih pupovca ili vučića izbaci veći broj, taj je „pobjednik“!
Da nije smiješno, bilo bi žalosno.
Međutim, srbijanski i ini logori su postojali i u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, a poglavito su se otvarali nakon okupacije Grada Vukovara. Osim u Hrvatskoj, bilo ih je u Srbiji, Crnoj Gori i BiH.
Užas jedan.
Mnogi itekako pamte one slike iz razrušenoga Vukovara, nakon 18. studenoga 1991., kad su srpski okupatori otjerali u smrt ili u logore na tisuće ljudi, pretežno žene, djecu i starce, ali i jedan dio razoružanih hrvatskim vojnika.
Legendarni vukovarski kirurg, dr. Juraj Njavro (1938.-2008.), o tome je objavio i potresnu knjigu „Glava dolje, ruke na leđa“ (1992.), po kojoj se već odavno trebao snimiti i igrani film.
Oni koji su imali sreće, poglavito 14. kolovoza 1992. bili su razmijenjeni u Nemetinu, gdje je provedena najveća razmjena ratnih zarobljenika u Domovinskom, ratu između hrvatske i srpske strane, pa su svim tim koji su tada oslobođeni ti dani kao drugi – rođendani!
Inače, u četničkim logorima, od Manjače, Aleksinca, Ovčare, Niša, Šida, Bučja, Gline, Knina, Begejca, Stajićeva i niz drugih, Hrvati su prošli pravi pakao. O tome šute pupovci, mesići, josipovići, teršelič, goldsteini, tzv. antifašisti, pusići, klasići i brojni drugi mrzitelji svega što hrvatski diše.
Na teritoriji Srbije nije se vodio rat, ali to ih nije sprječavalo da tamo zatvaraju, muče i ubijaju nevine ljude, koje su kao u najgora fašistička vremena „pokupili“, od Vukovara do Dubrovnika.
- Prošli smo najgora mučenja i zlostavljanja tijekom zarobljeništva, a za to nitko nikad nije odgovarao. Naši se mučitelji mogu sresti ne samo u Vukovaru, nego i u Zagrebu – čuli smo od jednog logoraša.
U Hrvatskoj još traže oko 1800 nestalih. Razne službe već su prekopale sve znane i ne znane lokacije, ali tih ljudi naprosto nema.
S obzirom da ih je najviše nestalo u vrijeme Domovinskoga rata na teritoriju Vukovara, Vinkovaca, Osijeka…., i s obzirom da su srpski četnici pod okupacijom držali veći dio tog teritorija sve do mirne reintegracije Podunavlja, odnosno do početka 1998. za pretpostaviti je da su imali dovoljno vremena da nevine hrvatske žrtve pokopaju (poput životinja) diljem Srbije, ali i Republike Srpske, jer da su ih pokopali negdje u Hrvatskoj već bi netko našao još neku masovnu grobnicu…
Zbog čega se o toj pretpostavci šuti?
Oni koji su prošli srpske koncentracijske logore, svake godine, i prigodom obilježavanja Dana logoraša, 14. kolovoza, postavljaju pitanje – što je s odštetom Srbije prema tim ljudima koje su bez suda i suđenja mjesecima, pa i godinama držali u logorima, samo zato što su bili Hrvati? (Istina jedan dio je dobio skromne naknade).
Sad se postavlja i pitanje: može li se Srbija priključiti Europskoj uniji dok nije isplatila odštetu hrvatskim logorašima?
A u 70-tak srpskih logora bilo je oko 30.000 hrvatskih zarobljenika, (iako je službena brojka 7600 osoba, jer se onima koje nije popisao međunarodni Crveni križ ne priznaje da su uopće bili zatočeni), među kojima veliki broj žena, djece i staraca.
Nu, umjesto da se poštuju prava hrvatskih građana, mučenika iz doba Domovinskog rata, Srbi nas često i dalje nazivaju i uspoređuju, kao hrvatski narod (!), s nacističkom Njemačkom i Hitlerom, što je čin bez presedana. Radi se o želji Srbije da vodi, a time i ponovno kroji povijest, bezobzirno vrijeđajući sve i svakoga u ostvarenju vlastitih ciljeva. Dokle?
- Srbiji treba jasno dati do znanja što treba napraviti da bi zatvorila pojedina poglavlja u predpristupu EU- kazao je svojedobno pok. Danijel Rehak, koji je godinama bio na čelu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Pričalo se da će se u logorima Stajićevo i Begejci (Srbija) postaviti spomen ploče, da se nikada ne zaborave zvjerstva kroz koja su prošli nevini hrvatski ljudi, ali ni od toga nema ništa.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
