By ˝SINDIKAT HRVATSKIH VETERANA˝ ZADAR
˝OGLEDALCE, OGLEDALCE – I U TVOM ODRAZU VIDIM GUSTU MAGLU!˝
Poštovane veteranke i veterani iz Domovinskog rata. Prošlo je više od 30 godina kako smo se odazvali zovu potrebe obrane svoje Domovine. Više manje odazvali su se svi oni kojima je Hrvatska u srcu mila. Bez razmišljanja i kalkulacija o tome hoće li netko od nas ostvariti vojnu karijeru, visoke činove ili privilegije ovog ili onog karaktera. Došli smo jer nas je trebala
zemlja koja je bila ugrožena od velikosrpske mržnje naspram svega što je hrvatsko, što hrvatski diše, osjeća i živi!
Koliko nas je samo došlo iz dijaspore s različitih strana svijeta priključiti se u obranu jer
smo imali osjećaj da nas narod zove, da smo potrebni, a i dužnost savjesti nam je to sugerirala.
Stali smo uz bok sa svima i postali jedna duša– više tijela. Ratne strahote trajale su više od pet
godina, stradavali su nedužni civili, branitelji na prvoj crti bojišnice i da – ginuli i krvarili smo
ali odustajali nismo. Usprkos svemu što smo bili napadnuti, mi smo našli snage za pružanje
pomoći našim susjedima i svim ostalim kojima je bila potrebna. Ruku na srce, puno naše braće
– braće po oružju, prije tog krvavog pohoda na Herceg Bosnu, priključili su se obrani Hrvatske
i stali uz bok s nama koji smo ratovali po raznim bojištima diljem cijelog državnog teritorija.
Na kraju smo izvojevali veličanstvene vojno redarstvene pobjede kojima se dan danas
dive države diljem svijeta, a vojna sveučilišta budeće naraštaje pripremaju na našoj doktrini
ratnih operacija. Nakon strahota razaranja, smrti naših suboraca, umorni, osakaćeni, ranjeni,
ozlijeđeni i bolesni, predali smo državu u ruke onih koji su se u javnom prostoru predstavljali
kao domoljubna, rodoljubna i bogobojazna demokršćanska snaga. Vjerovali smo i nadali se da
će znati cijeniti žrtvu koju je hrvatski narod tijekom stoljeća podnosio ne bi li napokon dobio
svoju neovisnu, slobodnu i demokratsku državu. Posebice zbog svih nevinih žrtava u Domovinskom ratu, svih poginulih, nestalih, zarobljenih i prognanih sa svojih stoljetnih ognjišta.
Kako smo se samo prevarili i kako su nas nasamarili! Gledajući danas cjelokupnu
situaciju kad nam mladost odlazi širom svijeta, kad su nam korupcija, kriminal i razna druga
kriminalna djela postala normalna stvar, pitam se – je li vrijedilo?
Političke takozvane elite uspjele su sve ono što bivša jugo tvorevina nije. Rasprodali su
nacionalna bogatstva kao što su banke, tvornice, slavonske ravnice, Inu, Plivu, Imunološki, hrvatske šume, jadransko more, otoke, brodogradnju i tako bi mogao nabrajati danima,
mjesecima. Zavadili su i podijelili narod. Danas se dijelimo na vaše i naše! Političkih stranaka
u javnom prostoru ima više nego radnika u nekadašnjem Agrokoru. Imamo više od 51 tisuće
civilnih udruga dok između tog broja njih preko 1450 ima onih koji predstavljaju hrvatske branitelje.
Pitam sebe, a pitam sve vas – što se to s nama događa? Zar smo stvarno sebi najveći,
najgori i najljući neprijatelj! Sami sebe dijelimo, prozivamo, sumnjičimo, optužujemo,
izmišljamo, spletkarimo, omalovažavamo, obezvrjeđujemo i gazimo sve oko sebe, a sve sa ciljem ne bi li se pojedinac materijalno okoristio ili probio u svom cilju ka političkoj karijeri.
Izgubili smo osjećaj ljubavi prema bližnjem, ljudskost, bliskost, humanost u pružanje ruke
pomoći onom koji je potrebit u ovom turbulentnom vremenu. Umjesto da težimo prema ujedinjenju i zajedništvu mi sve radimo upravo suprotno!
Jeste li se zapitali tko donosi zakone i što ti zakoni sami za sebe predstavljaju. Prema
vašem stavu u javnom prostoru nije vam problem što je Hrvatska država u raljama mafije
usprkos tome što su klijentelizam i korupcija negativna pojava koja razorno djeluje kako na
politički, gospodarski tako i socijalni sustav cijelog društva. Od zaposlenja u javnom sektoru,
gotovinskih plaćanja, političkih usluga, ugovora uz privilegirane uvjete za odabrane privatne tvrtke te selektivno pružanje javnih dobara poput obrazovanja i zdravstvene skrbi. Nažalost svi
znamo da klijentelizam i korupcija nisu pojave novog takozvanog modernog društva, već su
poznate otprije. Posljedice tog negativnog utjecaja vidljive su u svakom segmentu našeg
društva, od politike, nepravilnog funkcioniranja pravnog sustava, preko uništavanja ekonomije
do nepovjerenja građana u vlast i pravni sustav. Kompletno društvo trebalo bi se boriti protiv svega navedenog, ali za to je potrebna politička odlučnost, suradnja na svim razinama vlasti,
ali i promjeni mentaliteta nas građana. Jedini način sprječavanja negativnih posljedica
klijentelizma i korupcije jest njihovo sprječavanje, razotkrivanje, kažnjavanje, a u konačnici i
njihovo uspješno suzbijanje.
Od gospodarstva nije ostalo nažalost ništa, poljoprivreda na koljenima, ekonomija i financije ovise o volji Europske Unije, zdravstvo i stanje u njemu je u rasulu, raspada se i grca
u sve većim dugovima, vojska nije modernizirana, policija također, vatrogastvo se krpa sa
prastarim i neupotrebljivim aparatom za gašenje, škole nam se zatvaraju zbog pada nataliteta,
profesori su izgubili na vrijednosti dok narod pognute glave, nijemi i šutke prolaze i obilazepučke kuhinje, socijalne ustanove kopajući po kontejnerima ne bi li tako ublažili glad zbog siromaštva koje je pogodilo sve slojeve društva.
Zar smo o tome sanjali, čeznuli i nadali se kad smo goloruki izlazili pred daleko jačeg protivnika – pred srpsko četničkog agresora koji je došao vršiti okupaciju, ubijati, klati, silovati,
paliti i činiti nezapamćene zločine koje se od II. svjetskog rata nisu mogli vidjeti na ovim
prostorima Europe. Ne – nismo. Pitam vas, gdje su danas ti krvnici koji su radili sve ove gore
navedeno. Zbog politike i političara, slobodno mogu reći njihove veleizdaje, dogodilo nam se
da ratne zločince aboliramo i oslobodimo daljnjeg progona pred našim institucijama. Čak što
više, sve političke opcije do sad omogućile su im nesmetano obavljanje državničkih poslova,
dok nam danas vlast RH kroje baš takvi likovi.
Što smo mi kao pojedinci ili narod učinili da promijenimo situaciju. Ništa – zero! Prateći razne Portale, mean stream medije u kojima se svakodnevno plasira gomila neistinitih
informacija, omalovažavanje, vrijeđanje, etiketiranje i mržnje naspram nas veterana i članova naših obitelji je više nego zastrašujuća. Ali više od toga vrijeđa i boli spoznaja da smo se mi
kao društvo okrenuli jedni protiv drugog. Svatko si uzima pravo propitkivati se u doprinos koji
je pojedinac utkao za slobodnu, neovisnu i demokratsku državu. Svi sve znaju, svi veliki
domoljubi, kršćani, svi besprijekorno moralna vertikala!
Pitam se tko vam daje pravo miješati se u nečiji život, donositi prijeki sud za svakog od nas, kome bi mi morali podnositi račune ili se opravdavati. Mi sami znamo što prolazimo kad
zalazak sunca označava vrijeme odmora – kad svi utonu u miran i spokojan san, a nama san ne
dolazi na oči, a takve neprospavane noći prate nas godinama. Biste li se mijenjali za naš život,
našu privilegiju u neprospavanim noćima punih nemira, strepnje i bolova. Naravno da ne bi.
Pa tako imamo Generalski zbor koji je sve samo ne ono što bi trebao biti. Političare koji
nam iza govornice prodaju demagogiju o imaginarnom standardu i blagostanju koji bi narod
˝kao trebao osjetiti˝. Pojedine grupacije društva govore da su branitelji teret društva, uhljebi,
kasta privilegiranih i povlaštenih te je svima već odavno jasno da je mržnja i netrpeljivost naspram nas koji smo rat ponijeli na svojim leđima svakim danom sve veća.
Pitam se gdje je nestao ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved? Zbog čega ne izlazi
u javnost! Imamo li uopće ministra koji će predstavljati nas i naše goruće probleme? Ministra
koji će donijeti mjere protiv siromaštva svojih dojučerašnjih suboraca, brače po oružju? Što radi
po pitanju obnove potresom pogođenih mjesta? Ima li možda u planu neke mjere koje će olakšati naš život zbog inflacije na svjetskom tržištu. Znamo svi da su hrana, odjeća, lijekovi,
plin, nafta, mjesečne režije porasli za više od 300%!!! Ministar nije našao za shodno obratiti
se nam, pojasniti svoje mjere koje će nam donekle olakšati ovu svakodnevicu.
Što za vas predstavlja ˝Blagostanje u Državi˝. To da i dalje podržavate, držite ljestve
onima, kojim se pred našim sudovima sudi kao kriminalcima i ratnim profiterima, a njihovim
partijama kao zločinačko mafijaškim organizacijama pri tom isključujete svaku kategoriju
ljudske časti, dostojanstva i morala. Može biti da to Blagostanje jedino vi vidite i osjetite, dok
90% građana živi ispod prosjeka dostojanstvenog za život.
Zakon za branitelje koji je 2017. godine donesen, rađen je prije svega da zamagli oči
javnosti jer očito jest da je sam Zakon samo mrtvo slovo na papiru. Ministar koji bi trebao
predstavljati, štititi i zastupati naše interese radi upravo suprotno. Osobno sjedi u Vladi sa
aboliranim zlotvorima, svi znamo da u resoru MHB-a radi žena notornog četnika, saborskog
zastupnika SDSS-a zvanog topdžija, Mile Horvata i to obnaša dužnost pravnice – što onda
branitelji mogu očekivati?
Što se napravilo za veterane da im se olakša ova inflacijska kriza? Da li je ministar podnio ijedan prijedlog za povećanje invalidnine ratnim vojnim invalidima, dodatak veteranima
i članovima obitelji zbog skupoće hrane, energenata te cjelokupnog životnog standarda?
Zar je naša patnja i sudbina manje vrijedna od svih ostalih građana. Ministra Medveda nitko nije tjerao da preuzme resor kojeg vodi. Ali jest, preuzeo ga – prema tome bez obzira na
sve i slagao se on s nama ili ne, mora nam biti na usluzi, pomoći nam, a ne zabiti nož u leđa
većini branitelja. Pitam se ponovo: ˝Gdje je tu humanost, dobročinstvo, suosjećajnost, ljubav
prema bližnjem, poštivanje važećeg zakona˝.
Sjetite se dana kad smo bili braća prijatelji – i bili smo suborci, vojnici, branitelji – braća
po oružju! Ostanimo na tom pragu i poštujmo druge, drugačije mišljenje i stavove, ujedinimo
se, pomognimo bližnjem jer samim tim pomoći ćemo i sebi!
U ratu nije pobijedio pojedinac niti može pojedinac biti najzaslužniji za veličanstvene
pobjede Hrvatske vojske. Mi mali branitelji čista srca, sa krunicom oko vrata stvorili i obranili smo ovu našu Domovinu i svatko od nas je dao svoj doprinos i žrtvu.
Neko više neko manje – stvar sudbine! Nisu ni generali, ni politika još manje političari zaslužni za pobjede koje smo izvojevali preko naših leđa. Juda ima oko nas koliko hoćemo, tako im je lako prodati obitelj, čast, poštenje i obraz za neku sitnicu od mrvice sa stola. Ali taj ,stol opskrbljujemo i plaćamo svi mi porezni obveznici.
S poštovanjem,
povj. SHVZ-a
Matjaž-Mate Debeljak HRVI
s rukovodstvom
U Zadru 12.10.2022.
