Plenković nije mogao prestati sa samohvalom , pričao je o lijepom životu…

Nije nam potres i korona dovoljno nagrdio grad, izgleda da će ga grafitima dokrajčiti huligani, bez pameti i morala.
Sad će roditelji morati objašnjavati djeci što znači to što piše po fasadama i tko je to napisao. Koji motiv imaju ti autori, tih spomenutih umotvorina, i jesu li ikada postali svjesni da to košta, da se stanovnici grada, sada moraju nositi s troškovima popravaka koja je uzrokovala priroda a oni dodatno uništavaju i devastiraju fasade.
Jesu li roditelji tih huligana ponosni kad prolaze pored tih natpisa?
Nedjelju su i obilježili i Premijer i potencijalni kandidat za to mjesto. Oba dva  u sukobu s voditeljem. Plenković nije mogao prestati sa samohvalom, pričao je o lijepom životu koji je on priskrbio svojom vladavinom.
Život iz bajki, stvarno je omogućio nekolicini, onima koji su sada pod istragama ili u nekoj fazi optužbe, no Plenković ne priznaje da mu je pola nacije siromašno, na rubu gladi a niti priznaje korupciju za koju znaju svi u svijetu osim njega.
Tako on drumom, Stanković šumom, nikako da ga voditelj natjera da odgovara na pitanja.
Već stoti put ponavlja naučeni monolog” Uspjesi vladavine Andreja Plenkovića Velikog, “
U skoroj budućnosti trebamo očekivati i kazališne predstave na tu temu, bilo bi šteta, da se to ne poprati i ovjekovječi.
Umirovljenici će čekati razdraganu publiku poslije predstave pred vratima s izvrnutim dlanom, možda nam udjele štogod, maleni dio raskošnog života.
Škoro pak je svojim vjernim sljedbenicima ispekao vola, doduše bio je puno manji od onog od prije, no on je se pokazao kao poznavalac vrijednosti poslovica, “Ljubav putuje kroz želudac”, jedna je od vrlo starih ali dokazano i efikasnih.
S tamburašima je predao liste, upriličio je predstavu, okupio je družinu zabavljača komedijaša, namjerava od Sabora napraviti estradnu pozornicu.
Ima on i dežurnog psihijatra, za svaki slučaj da se odmah postavi dijagnoza, ako se nekome predstave ne dopadnu. No pokazao je i lijepe manire velikog vođe, kud on tud i njegova seka.
 Već viđeni scenarij Keruma i njegove seke, bratska ljubav u dobru i zlu, nitko ne smije dovoditi u vezu s nepotizmom. A velikodušan bi bio i prema gubitnicima, Plenkoviću bi dao mjesto ministra vanjskih poslova, dao bi mu priliku da komunicira na svim stranim jezicima kojima vješto barata.
Njegov je moto iskoristiti sve potencijale, vola glasačima, prva je odskočna daska.
Umirovljenike nema ništa da brine. Lazo Grujić će brinuti o njihovim pravima, kao što brine već dugi niz godina a ako pođe nešto po zlu promijenit će stranku, ništa nije vječno, pogotovo ne i ako to njemu ne nudi mjesto u visokoj politici.
Ostalo nam je još nekoliko dana, da razmislimo o tome želimo li pečenog vola svake četvrte godine, lakrdijaše,da nam od života rade predstavu, želimo li korupciju svaki dan, ili možda novi pokušaj, s nekim tko nam dobro govori Hrvatski jezik, koji nije idealan u ni u kojem pogledu, ali je prizeman, hoda po zemlji, ne para nosom oblake i gleda nas s visoka i s prezirom.
Sve smo drugo probali, idealne, lijepe, bogate, strance, svi su nas oni doveli tu gdje smo sada,
Želimo li tu ostati?
Dragica Trumbetaš