Jesam li vam dakle postao neprijatelj iznoseći vam istinu?” (Gal 4,16)…

„Pokret za hrvatsku budućnost“, iako malen ud domoljubnoga hrvatskog tijela naroda, roda i poroda, za ovo malo vremena koliko postoji – a uzet ćemo da je to od Proglasa 18. srpnja 2018. – dao je do znanja svekolikoj javnosti da istupa na hrvatsku pozornicu zbilje s ciljem da združi raspršene domoljubne snage. Postoji „samo“ pet mjeseci, a već je uskovitlao prašinu i na „ljevici“ i na „desnici“.

Što se zapravo dogodilo? Naša želja da budemo uporišna točkica, a ako Bog da i kamen temeljac građevine okupljanja svih domoljubnih snaga – to se je dogodilo! Glavno mjerilo za domoljublje ne proizlazi ni iz kojeg političkog spektra iz kojeg se dolazi, niti odatle jesi li vjernik/nevjernik/ateist, agnostik, potomak bilo koje od ideologija koje su nas povijesno izmasakrirale i desetkovale, građanin, drug, gospodin… nego samo DOMOLJUB. Posvećen DOMOLJUBLJU! – Brizi za opći, zajednički, općenarodni i nacionalni interes!

Uzmimo za primjer tekst od prije dva-tri dana što ga je napisao jedan od potpisnika Proglasa, Krešimir Cerovac, pod naslovom: „Hrvatsko društvo i ’strukture grijeha’“. On je pogodio „u sridu“! Udario je u prešućivani sindrom moralno-političke blokiranosti i iskvarenosti nazvane „struktura grijeha“. I što se s tim tekstom dogodilo? Prenesen je do ovog trenutka s naše Facebook-stranice na svega dva-tri portala. Interesantnija je činjenica na koliko domoljubnih portala nije prenesen ni spomenut. A i ponegdje gdje je prenesen, napose na portalu hkv.hr, zaredale su kritike na račun onoga što se dogodilo prije dva desetljeća. Pritom su izostale kritike na račun onoga što se događa danas. A taj tekst usmjeren je upravo na ovo danas, ne na prijepornu izjavu kardinala Bozanića iznesenu u božićnoj poslanici od prije 21 godine!
Što se izrodilo u javnim i nejavnim reagiranjima na taj tekst? Mnogo i dobroga i lošega. Ali je najvažnije da se je iskristalizirala i jedna istinica: Narodni neprijatelj br. 1 u Hrvata jest LopovLuk na svim razinama i u svim djelokruzima: počevši od nas većine građana, preko politike i političkih stranaka, trodiobene vlasti, udruga, pokreta, Crkve u Hrvata; počevši od zagrebačkog pastira pa sve do „najnižeg“ laika… i onih koji ne pripadaju katoličkom stadu.

I očitim se još jednom pokazalo ovo: ISTINA nikada ne će ući u našu zbilju dok većina nas drži figu u džepu! To je zasad, mislim, naša realnost!

Gdje su te karizmatske osobe u Hrvata čistog obraza, ruku i ideja, koje govore i žive istinu? Gdje su ti domoljubi koji su spremni na osobnu žrtvu za opće dobro? Ima li ih uopće? Ima li itko u sadašnjoj hrvatskoj politici da se nije na neki način uprljao ili unizio varanjem i zavaravanjem svoga naroda? Pored toliko „dobrih slugu“ loših i moćnih svjetskih gospodara, može li se ta karizmatska osoba pronaći?
Nama u PHB-u ostaje da čuvamo strogi centar – koji u našoj politici do sada nije ni postojao. Da susrećemo ljude dobre volje, pokrete, udruge i stranke, parlamentarne i one koje to nisu. Da u našoj točkici susretanja radimo svoj posao domoljubno, časno i slobodno. Moramo toliko dugo trajati i ustrajati sve dok narodne mase ne shvate i ne stanu iza nas – iza samih sebe – sa svojom snagom, energijom i voljom da se odlučno kaže NE ovomu dominantnom kursu. Da ili nas ili neke bolje – a ne gore! – od nas „ovlaste“ za preuzimanje kormilarenja ovim brodom. Ili još bolje rečeno: za pilotiranje avionom iz kojega su pravi i savjesni pilot i kopilot odavno iskočili, a upravljanje preuzeli najprobitačniji putnici. Putnici s padobranima.

Mili  Lozančić