Jučer nam ministar Božinović poručuje da smo svi na istom brodu…

Kad nam loše krene, kad zakažu institucije, onda nas pozivaju na zajedništvo.
Kolektivna odgovornost je omiljena definicija nesposobnosti  da se definira pravi krivac.
Jučer nam ministar Božinović poručuje da smo svi na istom brodu, poziva nas na zajedničku plovidbu, sad kad se brod zagubio  na uzburkanom moru, a buru je izazvala politika.
Dr. Markotić šeće parkovima i već je detektirala djecu koja će niti kriva za širenje virusa u školi. Njezine jednostavne mjere se ne poštuju, veli ona.
Ništa nije do nje, iako znamo da rezultati testova i danas kasne, da kasne onima kojima je potrebna hitna operacija, a ona ima stroj koji može obraditi veliki broj testova u kratko vrijeme.
Testirani čekaju rezultate, čekanje je za mnoge kritično, a ona traži nova opravdanja u kolektivnoj krivnji. Nije imala nikakve primjedbe dok su njezini politički autoriteti vodili brod u svojem aranžmanu, prema izbornoj pobjedi.
Tad je širokim osmjehom slavila pobjedu, a na rezultatima malog broja testiranih  nastao je i slogan  “Sigurna Hrvatska”.
Plašili su nas katastrofom u Italiji, a sada je tamo stanje puno bolje nego kod nas.
No već sada povijesni “trio” i dalje pjeva istu pjesmu, “Oni znaju najbolje”.
Stanje s testovima i dalje kaotično, žena koja je odgodila testiranje, zbog odgode puta, dobila je pozitivni nalaz, druga žena koja je radi pozitivnog nalaza odradila izolaciju u društvu 8 članova porodice, na ponovljenom testiranju nema antitijela.
Greške se događaju, ne smijemo strogo suditi, reći će odgovorni, morali smo imati i razumijevanja da se  i oni trebaju opustiti.
No nije svugdje tako, u Saboru je disciplina samo 40 zastupnika smije biti prisutno. Tamo su upute precizne i jasne, što manje diskusije, manje problema za tanušnu većinu.
Naknada za roditelje za djecu u izolaciji, stvorit će još mnogo novih, za neke i gorućih problema.
Za one koji mogu raditi od kuće, mogu i zadržati cijelu plaću, no majke koje rade u trgovini, pekari,  frizerskom salonu,i u svim proizvodnim zanimanjima  moraju se pomiriti, da će dobiti koliko im je država odlučila dati.
Cijenu krize platit će radnička klasa,  kao i uvijek do sada,
iako njihova djeca niti su more vidjela, niti su na brodu plovila.
Uhljebi su i dalje sigurni i sad se tek vidi koliko lažne diplome zapravo vrijede, ništa im ne može ni kriza ni virus, nitko sa zvjezdicom niti je suspendiran, niti mu je smanjena plaća.
Dječica su spremila svoje školske torbe, spremna su za nove izazove, radost djetinjstva, radost prijateljstva, zrcali se u očima, nema te maske, odredbe ili preporuke, koja bi ugasila njihov sjaj.
U svijetu djetinjstva, gdje novac nema moć,
preživjet će ljubav, a nama koji smo davno ispali s broda na kojemu je ministar Božinović kapetan, dati će novu snagu za plivanje u uzburkanom moru,
Koje se zove život.
Dragica Trumbetaš