By U Hrvatskoj javnosti, medijima i politici poremećenih i nakaradnih vrijednosti, takvo pitanje je uzaludno postaviti!
Uzaludno i nepoželjno je pisati o nekažnjenim zločinima jugo-komunizma, o rudnicima , jamama i fojbama gdje su svoj život skončale stotine tisuća ljudi, bez suđenja i presude, nakon završetka 2.svjetskog rata i prestanka ratnih operacija.
Uzaludno je ukazivati na ubojstva 663 katolička svećenika i 31 časne sestre, na okrutnost, ponižavanje i mučenje kojima su bili izloženi prije smrti.
Počinitelji nikada nisu optuženi, ni kažnjeni, nego baš suprotno nagrađeni funkcijama i radnim mjestima, koja su im osiguravala sasvim udoban život.
Njihovi potomci ne priznaju zločine svojih predaka, čak ih i opravdavaju u ime ideologije, jer oni su napredni ljevičari koji su pobijedili fašizam i nacizam. A to što su se služili istim metodama i u miru likvidirali svoje neistomišljenike, za njih nije zločin, to im je kazna!
Upravo ti sljednici jugo-komunističkog nakaradnog sustava vrijednosti, zgražaju se i spremno osuđuju Hrvatsku za ubojstvo obitelji Zec, a da ih uopće ne zanimaju ubojstva koja su počinjena u velikosrpskoj agresiji.
Ubojstvo obitelji Zec nije bilo nacionalno uvjetovano, već je to bila pljačka, koja se izrodila u ubojstvo. Otac obitelji bio je poznati mesar koji se obogatio i kojeg su počinitelji krenuli opljačkati. Pri tom je ubijena nedužna djevojčica Aleksandra Zec, njena majka i otac.
Razne ljevičarske nevladine udruge koje nikada Hrvatsku nisu željele, ali rado kao pijavice iz njenog proračuna sišu novac, bulumenta petokolonaša i medija iskoristili su to ubojstvo za optuživanje i ocrnjivanje hrvatske države.
Te iste udruge, ta bulumenta medija i petokolonaša koja je u slučaju Zec ronila suze i izigravala moralnu vertikalu, uopće se nije ni osvrnula na ubijene hrvatske obitelji i ubijenu nedužnu djecu, koje su pobili susjedi Srbi i četnici iz Srbije u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.
Hrvatska je isplatila odštetu sinu i kćerki obitelji Zec, ponudila je i školovanje, kao znak dobre volje, ali petokolonaškoj bulumenti to nije dovoljno, već stalno iznova ponižavaju Hrvatsku.
Evo što je izjavio Anto Nobilo, koji usput u ovoj Hrvatskoj jako dobro živi:
„ Aleksandra je postala simbol te kroz nju zapravo komemoriramo svu nevinu djecu koja su ubijena u ratu. A što se tiče tih prigovora da što je sa stotinama hrvatske djece koja su ubijena u ratu, pa i Aleksandra je bila hrvatsko dijete, ali mnogima smeta što se, eto, ističe patnja male Srpkinje i to im ne odgovara.“
Nije točno da se kroz Aleksandru komemoriraju sva ubijena djeca u ratu. 402 djece koje je su pobili četnici i velikosrbi se na komemoracijama za Aleksandru uopće ne spominju! Aleksandri je mama bila Hrvatica i zločin nije bio nacionalno motiviran, nego materijalno, čista pljačka!
Upravo ti dokazi razotkrivaju manipulaciju sa ubojstvom obitelji Zec i Aleksandre, koju beskrupulozno koriste i iskorištavaju za svoje ciljeve petokolonaški mediji, razne udruge, Ante Nobilo, Milorad Pupovac i cijela njihova jugo-bulumenta.
A Ubojstvo Obitelji Čengić počinjeno je na nacionalnoj osnovi.
18.siječnja 1992.godine, u zaseoku Šašići kod Ervenika, u podrumu njihove obiteljske kuće u izgradnji, zvjerski su ubili, a potom i zapalili pripadnici tzv.“Krajinske milicije“.
Prema svjedočenjima, tijekom provedenog istražnog postupka, Damir Travica i Slobodan Kovačević, taj su dan upali u kuću obitelji Čengić, počeli svoj krvavi pir, najprije uvredama i provokacijama, a potom su rafalima pokosili Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana, gdje su ih nakon toga i zapalili.
Dragina supruga Nevenka zaklana je nedaleko od obiteljske kuće, dok je u naručju držala svog ustrijeljenog 5-godišnjeg sina Gorana.
Zar ne bi 5-to godišnji Goran trebao biti simbol velikosrpske agresije, simbol mržnje prema hrvatskom narodu, kojega su Srbi htjeli pobiti i uništiti svaki trag njegova postojanja i zauzeti njegovu zemlju i njegov životni prostor?
- Obitelj Čengić, brat i majka nisu dobili nikakvu odštetu, nikakav silni novac kao članovi obitelji Zec.
- Nije se Anto Nobilo potrudio zatražiti od Srbije odštetu za preživjele članove obitelji Čengić?
- Nije razaslao slike zaklane majke sa ubijenim djetetom u naručju Nacionalu i ostalim medijima ?
- Nije Milorad Pupovac tražio postavljanje spomen ploče.
- Nisu na komemoraciju došli Senna Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava i Nikola Kožul iz Srpskog narodnog vijeća, da srce-parajući pričaju kako je 5-godišnji Goran bio Hrvat kojega su ubili susjedi Srbi i zaklali mu majku?
https://www.womeninadria.com/spomenik-obitelji-zec/
Nisu, naravno da nisu, neće ni doći, jer su odgojeni u poremećenom i nakaradnom yugo sustavu vrijednosti podobnosti , a ne moralnih i ljudskih normi demokratskog društva u kojemu svi ljudi imaju ista prava bez obzira na vjeru, političko ili drugo uvjerenje!
Lili Benčik/hrvatskepravice
