By Divide et impera stara je Cezarova strategija koja je preživjela i nadživjela sve političke oblike i generacije, a nažalost vlada i u našoj Hrvatskoj.
Sistem podjela u Hrvatskoj star je koliko i njena povijest, ali posebno je razvijen u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji koja je kroz komunističku partiju provodila podjelu naroda ističući „tko nije za nas taj je protiv nas“. To je u onoj Jugoslaviji dovelo do razvijanja mreže tajnih službi i osnovnog stava komunizma po kojem je komunistička ideja važnija od ljudskog života pa su mnogi neistomišljenici završili u brojnim jamama koje sad nalazimo i otkopavamo, ali ne komentiramo. Treba priznati da je osnovna ideja komunizma bila razvoj zajedništva i jedinstvenog jugoslavenskog naroda, ali za dolazak do toga trebalo je najprije eliminirati sve one koje ne misle tako. Trebalo je eliminirati sve one koji se ne smatraju Jugoslavenima, a posebno Hrvate.
„Mi i oni“ krilatica je komunizma koja je bila usađena pogrešno i površno i u Domovinski rat, kao sukob Hrvata i Srba, što nije točno. Domovinski rat nije bio sukob Hrvata i Srba već rat Hrvatske sa Miloševičevom Srbijom koja je htjela imati i nadalje nadzor nad Hrvatskom. Nikad ne smijemo zaboraviti da je oko 10.000 Srba bilo u redovima hrvatske vojske i svaka im čast. Ali kako se kaže, „kad rat zavlada pravda zašuti“ pa se to dogodilo i nama. Ali rat je završio, a „mi i oni“ su ostali! Kako i zašto?
Bliže se izbori u travnju ove godine pa će se dio odgovora na „zašto“ naći u tom tekstu, a ovdje bi samo naveo primjere visokog stupnja podjele hrvatskog naroda, a što je hrvatski narod nažalost prihvatio. Promatrano u političkom smislu, svugdje vidimo korištenje političkih pojmova lijevi i desni pa tako javni mediji i svi barataju sa pojmom lijevo i desno orijentirane političke stranke. Ali kada pitate, što to znači, suvislog odgovora nema pa je potrebno razmotriti detaljnije značenja hrvatske političke ljevice i desnice. Kao što sam rekao, ovaj tekst neće ulaziti u politiku, iako je sa njom usko povezan, pa će se analiza ljevice i desnice Hrvatske obrazložiti u narednom predizbornom tekstu.
Zla, i za Hrvatsku pogubna potreba podjele unutar korpusa hrvatskog naroda razvila se, a hrvatska „pravna država“ u suradnji sa politikom podržava je i razvija pa evo samo nekoliko primjera.
Invalid ste, i imate oznaku za invalide koju vidno postavite na auto kada dođete u shoping centar, i eto problema u Zagrebu. Na mjestu za invalide u shoping centrima često parkiraju auta bez oznake za invalide. Izraziti je primjer shoping centar Meridijan kod Bandičeve žičare ispod Sljemena, gdje će te uvijek na mjestu za invalide naći oko 50% auta bez oznake za invalide. Ako pokušate nešto reći, ulazite u sukob sa vlasnikom vozila bez oznake, jer kao „što se to vas tiče“. Pitao sam policajca koji se jednom tu zatekao pa mi je rekao: „da, znam, i pokušao sam reagirati, ali dobio sam po nosu, jer mi je rečeno da je to privatni parking za koji MUP ili bilo tko osim vlasnika nema nadležnost“. A kada pitate u shoping centru, odgovor je samo nemoćno slijeganje ramenima. Pa eto, sve je to po zakonu (sačuvaj me Bože hrvatske pravne države).
U Splitu pak, ako parkirate u City Centru sa vidno postavljenom oznakom za invalide, može vam se dogoditi da vas dočeka kazna, jer samo tu komunalni redar (City Centra je prepustio nadležnost kontrole Komunalnom redarstvu općine Split) može naći neku grešku na vašoj legalno dobivenoj oznaci za invalide. Pa umjesto da to riješi sa uredom koji je izdao oznaku za invalide, on vam prikači kaznu na koju vam postupno idu kamate i onda čekate sudski proces. I opet zato kažem, sačuvaj me Bože hrvatske pravne države.
Idemo dalje, pa primjerice živite pola pola u Zagrebu i Dalmaciji i invalid ste i penzioner pa ostajete u Zagrebu ili Splitu nekoliko mjeseci. Ako vam se to desi vi nemate pravo na povlaštenu voznu mjesečnu kartu. Država je tako postavila tako da povlaštenu kartu invalid i penzioner može imati samo u mjestu prebivališta. Odnosno, prema Zakonu o prebivalištu (NN 144/12, 158/13, 114/22) „prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Boravište se prijavljuje ako će trajati dulje od tri mjeseca.“ Kao što se vidi, zakonodavac je raslojio hrvatski narod pa ako imate boravište u Zagrebu, iz bilo kojih razloga, nemate pravo na niz povlastica. Dakle, ako imate prebivalište u Splitu, a boravište u Zagrebu, u Zagrebu ste stranac u vlastitoj državi. Po tom osnovu nemate pravo na povlaštenu tramvajsku kartu, nema pravo na povlaštenu kartu za žičaru na Sljeme nego plaćate cijenu kao i svaki stranac. I opet zato kažem, sačuvaj me Bože hrvatske pravne države.
Podijeljeni smo i po visokom stupnju ljudske međudruštvene sportsko-regionalne gluposti i jada. Kako? Evo primjera.
Imam auto dalmatinskih registracija, a povremeno radim na visokoj školi u Zagrebu u ulici Eugena Podaubskog koja izlazi na Heinzelovu ulicu gdje je ugostiteljski objekt sa velikim parkingom sportske udruge Veterana Bad Blue Boys. Dakle, radi se o veteranima Domovinskog rata, ako sam dobro shvatio. S obzirom na pomanjkanje parkinga, svi iz susjednih zgrada tijekom radnog vremena tu parkiraju auta i to je već uobičajeno. Da, parkiraju zagrebačke registracije, ali kada sam došao sa autom dalmatinskih registracija i oznakom invalida, izletio je netko iz kafića pa ako sam pokušao objasniti da sam invalid Domovinskog rata i da ne navijam za nikoga osim za hrvatsku reprezentaciju, bio sam gotovo fizički napadnut i morao sam izaći iz tog kruga udruge Veterana Bad Blue Boys. I opet, to je privatni parking pa zagrebačke registracije mogu parkirati, ali dalmatinske ne. To me duboku ožalostilo i pogodilo, ali su mi onda rekli da se to dešava i u Splitu. Zato zazirem od ikakvog navijanja u nogometu, jer je sramota i tuga kako se razvija mržnja između Hajduka i Dinama, kao sve to nisu hrvatski klubovi. Zaista žalosno. Zašto zaboga? I opet zato kažem, sačuvaj me Bože hrvatske pravne države, jer sve je to po zakonu.
Ima toga još, pa primjerice na moru, na hrvatskom Jadranu imate polulegalne lučice gdje svoja plovila vezuju vlasnici plovila. Postoje i nove komunalne lučice, gdje vikendaši pokušavaju vezati svoja plovila, ali to ne ide baš tako. Uspostavljen je sustav sa zakonskom osnovom koji postavlja tri grupe korisnika koje se razlikuju po pravima za vezivanje plovila i dodjeli veza za plovilo. Prva grupa su tzv. domicilni stanovnici, čija je plovila potrebno bespogovorno zbrinuti na vezu. Druga grupa su stanovnici koji imaju tu kuću i osobnu kartu pa imaju prednost kod dodjele vezova, ali su ipak iza „domicilnih“. Treće su vikendaši, koji u pravilu ne dospiju na listu prava za vez svojih plovila. Stoga se pitam, zar Lučkim upravama i državi nije obaveza postaviti dovoljan broj vezova, barem za plovila hrvatskih građana? Osim toga, cijena veza nije niska i državi se to isplati, ali nebriga je jača. I sve je opet to legalno.
Također, dođite u Dubrovnik u neki ugostiteljski objekt ili muzej, a polako postaje praksa i u drugim gradovima u sezoni u Dalmaciji, pa će te naići na dvojne cijene. Jedne su cijene za domaće, a druge za one koji nisu domaći, bez obzira jeste li Hrvat ili strani državljanin. Kako izgleda i to je sve legalno.
Ima toga još, pa se pitam zašto? Zašto to radimo? Zašto radimo diskriminaciju unutar Hrvatske, a zaklinjemo se za jednakost? Zašto,,, zašto??? Narode Hrvatski, zašto dopuštaš da nas raslojavaju i razvijaju među nama diskriminiranje?????
Zagreb, 24. ožujka, 2024.
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
