By Brojevi nemaju stranačku boju, brojevi su jasni, objektivni, brojevi su fer.
Rokovi nam trebaju da možemo planirati život, poslovanje, troškove.
A granice moramo postaviti kako bismo znali kad je netko prijeđe.
Vrlo restriktivni kriteriji hrvatskih i europskih epidemiologa predviđaju otpuštanje mjera u 3 kruga.
Mi sada imamo brojeve za drugi krug. (kumulativna 14-dnevna stopa za republiku hrvatsku: 180,8/100 000 na 1. veljače!)
Drugi krug – otvaranje kafića, okupljanje 50 osoba. 14dnevna incidencija ispod 200.
Dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti“, uz osmijeh je odgovorio uvaženi član stožera na upit novinarke kad možemo očekivati otvaranje ugostiteljskih objekata, nastavak normalnog života. Drago mi je da se bar netko smije u ovoj zemlji i ovoj situaciji. Ali to nije bio osmijeh znanstvenika i stručnjaka, to je osmijeh političara kojeg svakodnevno pitamo za komadić informacije i slobode. Je li to odgovor onih koji sa svih ekrana emitiraju ostanimo odgovorni?
I kad god se netko usudi sramežljivo dići ruku iz zadnje klupe i upitati „care, care, gospodare, kad otvaramo“, dobije odgovor „drugi imaju strože mjere, budite zahvalni“. Više ne slušamo struku? Više ne pratimo broj zaraženih, postotke? Sad uspoređujemo mjere? Ne čini se baš znanstveno. (Liječnik neće pacijentu dati lijek koji dobiva pacijent na susjednom krevetu…nego lijek za njegovu bolest)
Virus ne pogađa svako tijelo na isti način, a neće ni svaku državu. neke su gospodarski feniksi, uvijek bile, pa će se tako dići i iz ovog korona pepela. Neke su već bile na rubu provalije i dugotrajnost i besmislenost mjera će ih/nas sigurno gurnuti u ponor.
Naročito one/nas gdje se ništa ne isplati raditi, gdje su vrijednosti izokrenute, gdje se donirana dječja hrana baca u smeće, gdje starci žive napušteni i zaboravljeni, gdje se divimo snalažljivima, a preziremo sposobne, gdje nema posla za mlade…gdje je svijest o građanskim pravima jezična i sadržajna nepoznanica.
Bolesno je ovo sve. Malo od virusa, malo od čovjeka. A mladima, koje lovimo po parkovima jer ne mogu više biti bez kontakta i zabave, jer im je sve ovo besmisleno, jer žele živjeti život, jer ne žele gledati političare koji od sebe rade iznimke od pravila koja sami stvaraju, jer im je dosta straha…umjesto ukora dugujemo ispriku. Oni će odraditi, odrobovati i otplatiti sve loše odluke osrednjih političara, malih ljudi i sitnih duša.
Ne navodim ih na loše, ali im kao jedan od starijih ovdje poručujem da ih jako, jako razumijem.
Silvano Hrelja
