By …..Miroslav Škoro je dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta u Sanaderovoj maniri. Valjda je mislio da će nakon svih gafova, suspekcija, nedorečenosti i ostalih marifetluka netko klečati pred njim i moliti ga da se predomisli? Tko je tu koga izdao?….
U brutalnom, bratoubilačkom ratu, u kojemu se ne biraju sredstva padaju maske, te se iz dana u dan pronalazi sve više Juda na obje strane Domovinskog pokreta. Nisu to nikakva nova čuda na političkoj sceni u Hrvatskoj, ali dobro je Matoš primijetio da u Hrvatskoj nikada nije bilo dovoljno štrika za Jude i veleizdajnike. Škoro se čudi količini Juda koji su ga „izdali“ , pa ispada uvrijeđen i iznenađen u usporedbi s Kristom koji je imao samo jednog Judu? Kad već povlačimo biblijske paralele, pred očima mi je slika Kristovih apostola koji su se svi razbježali, uključujući i Petrov kukavičluka nakon što je pijevac tri puta zakukurikao. S Kristom je ostao samo vjerni Ivan, a sa Škorom njegova sestra Vučemilović, što bi trebala biti neka nova osnova za spas velebnog Domovinskog pokreta i navodno HDZ-a?
Tko je tu zapravo najveći Juda i etički veleizdajnik hrvatskih nacionalnih interesa. Škoro ili svi Jude u DP-u koji su ga „izdali“? Za bolju budućnost neke umjerene, pametne i domoljubne stranke na desnom političkom spektru u Hrvatskoj, potrebno je radikalno zaoštriti ovo retoričko pitanje, jer ako još jednom pogriješimo moglo bi to biti zadnji put?
Škoro je izmišljen, instruiran i vjerojatno plaćen da sruši Kolindu Grabar Kitarović, a njen gubitak Pantovčaka trebao je značajno uzdrmati HDZ i Andreja Plenkovića po onoj logici „oba su pala“! Kada danas Škoro, onako frajerski, šarmantno i do kraja samodopadno, ljubi ruku Kolinde Grabar Kitarović u svadbi djece Ante Deura, valja primijetiti da je taj rukoljub itekako zakasnio! Rukoljub se morao dogoditi u drugom krugu predsjedničkih izbora i da se kojim slučajem dogodio, Škoro nikada ne bi bio kandidat za Matoševe štrikove, a ovako je prvi, jedini i najveći kandidat koji ima najmanje pravo tražiti Jude u protivničkim redovima. Da se kojim slučajem rukoljub dogodio kada je to bilo najpotrebnije, Domovinski pokret bi danas bio dio vladajuće većine i to bez Pupovčeve uloge u bilo kakvoj kreaciji hrvatskih politika. Nedogođeni rukoljub između dva kruga predsjedničkih izbora instalirao je Zorana Milanovića na Pantovčak i to je jasno kao dan svakom vrapcu na grani. Nedogođeni rukoljub spriječio je stotine tisuća Kolindinih simpatizera i glasača da na parlamentarnim izborima daju svoj glas Škori. Da se rukoljub dogodio, ja bih prvi na parlamentarnim izborima glasovao za Škoru! I ne samo to! Sve što znam o novinarstvu uložio bih na tu kartu, koja je vodila prisiljenoj koaliciji HDZ-a i Domovinskog pokreta i danas bi gledali sasvim drugačiju sliku Hrvatske! Da se dogodio rukoljub kada je to bilo najvažnije, Domovinski pokret bi osvojio najmanje 30 mandata, a na Pantovčaku bi imali institucionalnu podršku, baš onakvu kakvu sada notorna ljevica ima od svog predsjednika Milanovića. Ono što je za mene apsolutno najtragičnije, Škoro je bio upoznat s ovom političkom matematikom do zadnjeg detalja, a predsjedništvo Domovinskog pokreta imalo je spremnu izjavu podrške Kolindi Grabar Kitarović, što je Škoro rezolutno odbio. Pa tko je tu onda lud, tko je tu Juda?
Miroslav Škoro je dao neopozivu ostavku na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta u Sanaderovoj maniri. Valjda je mislio da će nakon svih gafova, suspekcija, nedorečenosti i ostalih marifetluka netko klečati pred njim i moliti ga da se predomisli? Tko je tu koga izdao? Škoro Domovinski pokret i sve svoje fanove ili Domovinski pokret njega? Vrijeme laži, obmana, iluzija i „Večernje škole“ je iza nas i samo oni najlakovjerniji u čijim ušima još uvijek odzvanjaju milozvučne note „Milo moje“, nažalost nisu progledali i izvagali Škorinu ljudsku i političku težinu. Samo takvi još nisu shvatili da je Škoro politički hodajući mrtvac, a njegovo zakašnjelo rukoljubljenje Kolinde Grabar Kitarović, zapravo je gaf nad gafovima i ima sreću da je naša Predsjednica vrhunski odgojena, pristojna žena koja nije u stanju frajeru pokvariti večer i dati mu košaricu. Škoro bi danas ljubio i ruke i noge i pete i tko zna što još, samo da ne potone do kraja u svom sebeljublju. Škoro bi danas ljubio HDZ i Plenković bi mu bio najveći frajer, samo da pokaže kako on to nije mislio, kako su ga na rušenje Plenkovića nagovorili krivi savjetnici!? Škoro je danas u stanju napisati deset himni HDZ-u, samo da se i nadalje može nesmetano uspješno baviti estradnim poslom što je bez HDZ-a nemoguća misija. Sanader i HDZ su od Škore napravili zvijezdu uz pomoć Gorana Radmana, a Thompsona su dekapitirali, jer je bio previše „zadomspreman“!!!! Škoro ne zaslužuje mjesto podpredsjednika Hrvatskog sabora, ne zaslužuje biti saborski zastupnik, a to je odavno shvatio i sam Ivo Sanader kada ga je zbog notornih marifetluka prisilio da napusti saborske klupe!
Ako je HDZ pao na dvije Škorine ruke, koje bi ga navodno kao osigurač trebale održavati na vlasti u nekim kritičnim trenutcima koji su mogući, bolje im je odmah raspisati izbore i zahvaliti se pjevaču na svakoj mogućoj potpori. Miroslav Škoro čini sve da do kraja razbije Domovinski pokret koji bi se na čelu s Ivanom Penavom vjerojatno mogao konsolidirati i predstavljat jednu solidnu konzervativnu stranku na desnom političkom spektru, s tim da im prva meta za cipelarenje neće biti HDZ ni Andrej Plenković. Previše je ozbiljnijih političkih tema od nasrtanja na stabilnu državotvornu stranku kao što je HDZ. U povijesti mlade nam Domovine, Hrvatice, Hrvati i svi državljani Republike Hrvatske nikada nisu živjeli bolje, slobodnije i sigurnije nego što žive danas i za tu tvrdnju postoje egzaktni dokazi. Zbog toga s HDZ-om treba tražiti mostove suradnje i kompromisa koje je netko ciljano na najmizerniji način pokušao srušiti, a danas se licemjerno predstavlja kao Mesija, čije mesijanstvo još uvijek nije okončano. Ali bit će! Na desnom političkom spektru nije potreban neki veleumni estradni lider, potrebna je pamet, domoljublje i konkretni programi , na kojima je moguć rast na korist narodu i Hrvatskoj! Osnove za takva promišljanja postoje, a one se temelje na 24 osvojena saborska mandata izvan HDZ-a od političkog centra do krajnje desnice! Te mandate radi budućnosti Hrvatske treba staviti u funkciju zajedništva i spremnosti na političke kompromise!
Kazimir Mikašek-Kazo
