Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U Hrvatskoj su uvijek imali glavnu riječ i bili glavni – pobjednici. To se poglavito odnosi na razdoblje nakon II. svjetskog rata, kad su partizani, a današnji antifašisti, u suradnji s brojnim saveznicima pobijedili mrskoga im neprijatelja, prije svega Hitlera, Mussolinija ili pak “kamikaze” iz Japana. Pobijedili su oni i ustaše, na čelu s Antom Pavelićem. Nu, nakon 1945. ti tzv. antifašisti pjevali su i dalje pjesme o najvećem ratnom zločincu u povijesti čovječanstva, drugu Staljinu. Uzdizali su ga u nebesa, a jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, prodana duša, Vladimir Nazor, o drugu Staljinu i drugu Brozu ispjevao je najljepše stihove. Tek nakon 1948. kad je Broz uz pomoć saveznika “zaratio” sa  Josifom Staljinom, više nitko nije smio ni spomenuti njegovo ime, a kamoli ga pokušati uzdizati. Na desetine tisuća ljudi koji su bili samo pod sumnjom da i dalje simpatiziraju Staljina završili su u najstrašnijim robijašnicama, poput Golog Otoka, Stare Gradiške i Lepoglave. Tamo su proveli godine bez suda i suđenja, kao danas talibani u Guatemali na Kubi. Ti Brozovi antifašisti nisu nakon rata(!) progonili samo one koji su nešto dobroga rekli za druga Staljina, već i cijele njihove obitelji-do smrti. Komunistički zločinci i komunistički patuljci danas se relativno često javljaju u obranu od fašizma, ustaša i sličnih stvari. Deru se i cvili na raznim partizanskim i inim  skupovima samo da ih ne bi pitali- što ste radili nakon II. svjetskog rata? Partizani-komunisti neprestano ističu samo i isključivo pobjedu nad fašizmom, a namjerno zaboravljaju i ne žele govoriti o  brojnim zločinima nad nevinim hrvatskim građanima koje su razne Ozne, Udbe i kako se sve već nisu zvale tajne i druge policije, činile s onima koji su bili na drugoj strani, bez obzira jesu li ili nisu počinili ikakve zločine. Ugledni hrvatskih redatelj Jakov Sedlar po scenariju čuvenog Ivana Aralice svojedobno je snimio odlični igrani film “Četverored”. Riječ je o jednom od najboljih i najkvalitetnijih hrvatskih filmova (Serdar drugačije i ne zna raditi).  Međutim, kad su još preostali sudionici Brozovih marševa smrti gledali ovo djelo, ostali su začuđeni kako je ono “blago” urađeno, jer u njemu je zapravo samo oko 30 posto onih strašnih partizanskih zločina. Serdar je tu propustio veliku priliku da napravi igrani film baš onako kako se sve odvijalo, od Bleiburga, pa do Makedonije, kad je partizanska bagra, bez suda i suđenja, po zapovijedi Josipa Broza, tjerala nevine ljude gladne, žedne i bose prašnjavim cestama diljem bivše Jugoslavije. (Kad ste taj film zadnji puta gledali na Hrvatskoj televiziji?) Serdar to i sam priznaje i kaže: prvom prigodom dobit ćete pravi film o partizanskim zločinima nakon 1945.! Ako jedan takav film ne će snimiti Serdar – ne će ga snimiti – nitko. I zbog toga mu treba dati bezrezervnu podršku.  Dakle,  govorimo isključivo o Brozovim zločinima nakon II. svjetskog rata, kad je potpisano primirje, kad se više nije pucalo, ali kad su odani partizani-komunisti po maršalovoj naredbi ubijali i progonili  na najstrašnije načine svoje protivnike. O tome su također napisane knjige i knjige. Ima i veliki broj svjedoka. Nema godine a da se negdje ne otkopavaju masovne grobnice iz doba Brozova režima u kojima su pokopani (poput životinja) nevini hrvatski građani, djeca, žene, starci. I umjesto da Državno i ino odvjetništvo, policija i drugi počnu istraživati tko je  sve te ljude ubio kao pse, oni na vlasti samo na svako takvo otkriveno mjesto eventualno postavljaju – spomen obilježja!? Baš lijepa gesta! Ali, gdje su ubojice tih nevinih ljudi, gdje su oni koji nešto znaju o tim masovnim ubojstvima? Eto ih tamo na raznim svečanostima, od Petrove i ine gore, pa sve do Kumrovca, gdje kao “vampiri” plešu srpska kola, mašu krvavim jugoslavenskim zastavama, nose fotografije zločinca Broza i žderu i piju u slast, čast i pobjede nad mrskim neprijateljem! Uz to, imaju svu zaštitu hrvatske policije (tajne i druge). Na tim skupovima čuje se i navodno najveći hrvatski „izdajnik“ i navodni politički “propalica” Stjepan Mesić. Njegova oca dobro su kao komunistu zapamtili oni u Voćinu (oko kojeg se nalazi i nekoliko velikih partizansko-komunističkih  neistraženih masovnih grobnica), a  kojeg i tamošnji svećenici s oltara navodno optužuju za zločine.  Sada, zamislite, Mesić na račun hrvatskih državnih poreznih obveznika i dalje putuje svijetom i “ugovara” gospodarske poslove za Hrvatsku, pa je među ostalim svojedobno bio i u Kini. A Broz ga je svojedobno navodno dao zatvoriti u Staru Gradišku zbog kriminala, a ovaj je poslije pričao priče o nekakvom političkom progonu. Dok Hrvatska još ima brojne doušnike, Udbaše i izdajice, dok ih sve odreda ne počne proganjati za navodna zla koja su činili i koja čine – mogu razni mesići još sto puta u Kinu, ali osim “plišanih medvjedića” ne će ništa drugo donijeti, jer ni Kinezi nisu glup narod pa da ne znaju tko im je došao – “pukovnik Gadafi-osobno!”

Inače, usred Zagreba ne smijete se hvaliti da ste u vrijeme Domovinskog rata branili i stvarali Hrvatsku s HOS-ovom oznakom – Za dom spremni, ali nitko vas ne će kažnjavati ako kojim slučajem uzdižete  i veličate  jednog od najvećih krvnika i ubojice XX. stoljeća – Josipa Broza, koji je osobno kriv za smrt stotina tisuća nevinih ljudi, Hrvata, nakon (dakle nakon!) II. svjetskog rata? Udbaši, ala perkovići izmislili su i podvaljivali teze kako Broz “ništa nije znao o tim strašnim zločinima”, a to bi isto tako bilo da su Kennedy, Johnson i Nixon izjavili da nemaju veze s Vijetnamskim ratom i da nisi imali pojma da su tamo Amerikanci, kao agresori, naprosto pekli Vijetnamce kao volove na ražnju! Broz je još do prije nekoliko godina imao i svoj trg usred Zagreb. Broz je i dalje počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a članovi ove institucije (koja je, kakva je danas, uistinu nepotrebna) već se godinama (svaka čast iznimkama) umjesto sadašnjim, realnim temama (svaka čast iznimkama) bave “kamenim dobom”,  putuju po svijetu, dobro zarađuju i “prodaju praznu slamu”! (Gdje su im leksikoni i razne slične knjige o hrvatskom Domovinskome ratu, Hrvatskoj vojsci…?). Dakle, ako treba maknuti ratne i ine zločince iz srca Zagreba, ali i Kumrovca – neka se krene s prvim i najvećim – Josipom Brozom!

Predsjednik RH  Zoran Milanović svojedobno je iz svog ureda bacio u ropotarnicu biste najvećih Hrvata, kao što su Tuđman, Stepinac Radić, Starčević…! Na taj način poslao je „najljepšu“ i „najdirljiviju“ poruku Hrvatima, a poglavito mladima.

Tito naprijed, a ostali – stoj!

Mladen Pavković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika