By Dvadesetog listopada 2020. obilježena je deveta obljetnica smrti dugogodišnjeg libijskog državnika Muammara Gaddafija koju je gospodin Jadranko Paškvan Stjepanović iskoristio kao povod za pisanje teksta „Posjet pukovnika Gaddafija Istri i Kvarneru…“ (http://bezcenzure.hr/vlad/posjet-pukovnika-gaddafija-istri-i-kvarneru/).Zanimljivo je da je tekst identičnog naslova i identičnog sadržaja objavljen 2018. i na portalu rivijeranews.hr (https://www.rivijeranews.hr/posjet-pukovnika-gaddafija-istri-i-kvarneru/) stoga se nameće pitanje je li dotični gospodin autor istog teksta kojeg ponavlja s vremena na vrijeme ili je doslovce prepisao tuđi tekst te gakao vlastitog ponudio redakciji na objavu. U „svom“ tekstu autor je želio podsjetiti „da je taj bosanskohercegovački student (Zrakoplovna akademija JNA, Rajlovac) pri svojoj prvoj posjeti bivše nam SFRJ, posjetio naš kraj, Istru i Kvarner.“, a zaključio je kako su Tito i Gaddafi bili „prijatelji i imali su visok stupanj podudarnosti na vanjskopolitičkome i ideološkome polju” te kako “ne znamo da li su zajednički dogovorili mjesto sastanka, ali ako su, onda je sigurno pukovnik kao bosanskohercegovački student znao koji dio tadašnje države će za susret izabrati, jedan od najljepših dijelova naše bivše i današnje domovine, Istru i Kvarner!”
Nerijetko se u medijima na području bivše Jugoslavije pojavljuje mit o Gaddafijevom obrazovanju u Jugoslaviji. Međutim, arhivski izvori te relevantna domaća i strana historiografska literatura govore sasvim drugačiju priču koja započinje 1942. u pustinji nedaleko od grada Sirta gdje se u obitelji beduina rodio budući libijski lider Muammar Gaddafi. U Sirtu je završio osnovnu školu, a srednju je školu pohađao u Sebhi, malenome libijskom trgovačkom gradu gdje se prvi put počeo susretati s idejama koje će utjecati na njegov kasniji politički razvoj. U Sebhi je imao redovit pristup Glasu Arapa, televizijskim vijestima emitiranim iz Kaira, a većina njegovih učitelja dolazila je iz Egipta što je pogodovalo njegovom upoznavanju s tekovinama Egipatske revolucije i arapskim nacionalizmom. Počinje biti politički aktivan te se bavi distribucijom pamfleta i organizacijom političkih demonstracija uperenima protiv vlasti libijskog kralja Idrisa. Zbog toga je morao napustiti Sebhu i nastaviti svoje obrazovanje u Misurati, kozmopolitskom i trećem najvećem gradu u Libiji. Poslije završetka srednje škole i kratkog studija povijesti na libijskom sveučilištu, upisao je 1963. godine Kraljevsku vojnu akademiju u Bengaziju, a iako tada službeno nije pripadao nijednom političkom pokretu nastavio se samostalno politički obrazovati čitajući političke teorije Michela Aflaqa, biografije Sun Yat Sena, Mustafe Kemala Ataturka i Abrahama Lincolna te knjige o Egipatskoj i Francuskoj revoluciji. Nakon što je u kolovozu 1965. završiovojnu akademiju u Bengaziju poslan je u travnju 1966. na dodatno vojno obrazovanje u Veliku Britaniju. Tijekom idućih devet mjeseci završio je tečaj engleskog jezika u Beaconsfieldute tečajeve iz vojne komunikacije u Bovingtonu i Hytheu. Potom se vratio na dužnost u vojnu bazu blizu Bengazija gdje je zajedno sa drugim članovima Pokreta slobodnih časnika započeo s pripremom državnog udara kojim je naposljetku 1. rujna 1969. svrgnut režim kralja Idrisa.
U vezi posjeta Muammara Gaddafija Jugoslaviji u lipnju 1977. poznate su dvije činjenice. Prva je da to nije bio prvi posjet libijskog lidera Jugoslaviji, a druga je da Tito i Gaddafi sigurno nisu zajedno dogovarali mjesto sastanka. Gaddafi je Jugoslaviju prvi put posjetio u studenome 1973., vodio razgovore sa Titom u Beogradu, a usput je obišao Sarajevo i Mostar. Pripreme i dogovori oko drugog posjeta odvijali su se posredovanjem diplomatskih predstavništva i visokih državnih dužnosnika. Šef Kabineta Predsjednika Republike Berislav Badurina i potpredsjednik Predsjedništva SFRJ Stevan Doronjski su preko Saveznog sekretarijata za vanjske poslove ponudili Libijcima dvije varijante posjeta. Prva varijanta obuhvaćala je Brijune, krstarenje sjevernim Jadranom, posjet Splitu i krstarenje Crnogorskim primorjem. Druga varijanta je bila gotovo identična prvoj, ali nije uključivala posjet Crnoj Gori. Ali Abu Servil, načelnik Uprave za Europu pri libijskom Ministarstvu vanjskih poslova prenio je Beogradu želju pukovnika Gaddafija da se organizira druga varijanta posjeta jer libijski lider nije želio puno putovati već je želio više vremena provesti u razgovorima sa jugoslavenskim predsjednikom. Posjet je trebao trajati od 18. do 22. lipnja 1977. u sklopu Gaddafijeve turneje zemljama istočne Europe koja je pored Jugoslavije uključivala Bugarsku, Poljsku i Čehoslovačku. Međutim, jugoslavenski veleposlanik u Tripoliju Mihailo Stevović obavijestio je Beograd kako su Libijci primorani odgoditi posjet Jugoslaviji zbog nemogućnosti utvrđivanja datuma posjete Čehoslovačkoj i Poljskoj. Stoga je vrijeme boravka prebačeno između 21. i 25. lipnja 1977. U pratnji svoje supruge Safije i ostalih članova libijske delegacije Muammar Gaddafi je 21. lipnja sletio na pulski aerodrom nakon čega se jahtom „Podgorka“ uputio prema Brijunima gdje su ga dočekali Josip Broz Tito i članovi jugoslavenske delegacije. Po dolasku na Brijune za libijske je goste priređena svečana večera u Bijeloj vili. Idućeg su dana prema programu posjeta vođeni razgovori između dvojice državnika, a iako je 23. lipnja bio predviđen Gaddafijev posjet Splitu, on je naposljetku posjetio Kraljevicu gdje je razgledao brodogradilište u kojem je Tito radio 1925. i 1926. godine dok je istog dana dio libijske delegacije predvođen potpukovnikom Mustafom Karubijem posjetio grad pod Marjanom. Preostala dva dana boravka iskorištena su za boravak na Brijunima i razgovore o različitim temama iz međunarodne političke scene. Poseban program boravka izrađen je za Gaddafijevu suprugu Safiju koja je zajedno sa Jovankom Broz 23. lipnja boravila u Puli posjetila Arheološki muzej, dječji vrtić „Ivan Jadreško“ i razgledala pulski amfiteatar. Idućeg su dana dvije dame razgledavale Postojnsku jamu. Tijekom posjeta domaćini su darovali goste. Pukovnik Gaddafi dobio je na poklon kinoprojektor i tri kratkometražna filma sa prijevodom na arapski jezik: „Strateg mira“, „Poljoprivredni kombinat Beograd“ i „Mostar“, ali i primjerak Kurana iz 16. stoljeća. Gaddafijeva supruga Safija na poklon je dobila srebrni kufer sa ukrasom na poklopcu i posvetom, a ni ostali članovi libijske delegacije nisu ostali uskraćeni. Primjerice, libijski veleposlanik u Jugoslaviji Ibrahim Bišari dobio je srebrnu stolnu kutiju za cigarete. Tijekom boravka na Brijunima za Muammara Gaddafija je organiziran lov na muflone prilikom kojeg je libijski državnik uspješno jednog ustrijelio, a nakon završetka posjeta rogovi su kao trofej poslani u Tripoli.
Međunarodne okolnosti u kojima se posjet dogodio utjecale su na izbor tema razgovora koje su Tito i Gaddafi vodili na Brijunima. Otvaranje novih kriznih žarišta u Africi (Etiopija, Eritreja, Somalija, Angola), zaoštravanje situacije na Bliskom istoku (pobjeda Likuda na izraelskim parlamentarnim izborima u svibnju 1977.) i održavanje pripremnog sastanka Konferencije za europsku sigurnost i suradnju u Beogradu (15.6. – 5.8.1977.) bile su glavne teme brijunskih razgovora pored uobičajenog osvrta na stanje unutar Pokreta nesvrstanih zemalja i razvoja bilateralne suradnje Jugoslavije i Libije. Visok stupanj podudarnosti u razmišljanjima i stavovima prema pitanjima iz međunarodne problematike najčešće je postignut tek nakon što bi jugoslavenski predsjednik podsjetio libijskog pukovnika na objektivne okolnosti u kojima se odvijaju međunarodni procesi i tako utjecao na smanjenje njegovih radikalnih vanjskopolitičkih stavova. Pri prvom zajedničkom susretu u Tripoliju, u veljači 1970., Gaddafi je ovim riječima pozdravio Tita: „Mi časnici Libije koji smo izvršili revoluciju od 1. rujna, još smo se kao učenici divili predsjedniku Titu i velikoj borbi koju je on vodio. Danas, kada smo preuzeli važne funkcije i odgovornosti, pružena nam je mogućnost da naše divljenje prema predsjedniku Titu pretvorimo u čvrstu suradnju Jugoslavije i Arapa. Mi smatramo predsjednika Tita jednim od najvećih lidera politike pozitivne neutralnosti i trećeg svijeta u dvadesetom vijeku, i velikim suvremenikom koji je odigrao značajnu ulogu u pitanjima mira i jedinstva naroda.“ Može se zaključiti kako ovaj utjecaj nije proizašao iz njihovog iskrenog prijateljstva (teško je reći, a možda i pretenciozno tvrditi da su bili iskreni prijatelji) nego iz činjenice da je Gaddafi, pored Gamala Abdela Nasera, i Tita vidio kao uzora prije svega zbog uloge jugoslavenskog predsjednika u Narodnooslobodilačkom pokretu, a zatim u stvaranju Pokreta nesvrstanih.
Nikša Minić
