Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Još se nije stišala bura koju je sa sobom s ljetovanja donio ministar Marić,
 a već je ministar Radman, svjež i odmoran u morskoj nijansi plave boje odijela, prouzročio novu.
Na sjednici Vlade nakon srdačnih pozdrava, veliko ushićenje dobre žetve turističke sezone, no činjenicu da je novaca puno zbog galopirajućeg rasta inflacije,  nitko nije ni spomenuo, ali se odmah krenulo u raspodijelu svježeg novca.
U teatralnoj izvedbi svog prijedloga , ministar Radman nadmašio je sve dosadašnje  konkurente s rečenicom u kojoj najavljuje izgradnju kapelice u Betlehemu.
Ministar je postao planetarno popularan, nema onog tko nema nešto za reći o toj temi, još kad mu se pridružio Plenković sa svojim komentarom  u kojem je svojim domaćinima u Zadru,
 objasnio da je ta vijest vrlo povoljna za njih,
 jer da će posjetioci kapelice poslije Betlehema možda navratiti u turistički posjet njihovom gradu.
Plenkovićeva izjava sigurno je i Bogu neugodna, sveo je sve naše svece na reklamu za turizam u kojem se na kraju ljeta zbrajaju novci zarađeni bezobraznim cijenama, koje između ostalog plaćaju i građani,
 koji mora odavno nisu vidjeli.
Cijela politike Vlade stala je u rečenicu slavonskog bećaraca :” Najljepše je kad se novci broje”, ali takvu lepršavosti u odluci kako će se potrošiti nitko nije očekivao.
Preko dana smo čuli i jako lijepu vijest. Ove godine pšenica je super rodila. Dugo se ne pamti godina da nas je zemlja tako obdarila plodovima krušarice koja je od lani poskupjela za cijelih 100%.
 Nikad povoljnije situacije za naše proizvođače, no mi smo samo mali kotačić u globalnom problemu koji nam opasno prijeti, te mi ne možemo utjecati na cijene na svjetskom tržištu.
Globalni problem je nestašica hrane, pa će stoga naši proizvođači sada prodati pšenicu, dok joj je cijena dobra, a za naše potrebe uvesti ćemo neku slabije kvalitete iz Kine ili već od tko zna kuda,
gdje će biti isplativije.
Kruh je ovaj mjesec poskupio dvaput , a očekuje se još, ponudu ćemo popuniti smrznutim tijestom za peciva i kruhove koje uvozimo iz Poljske i Češke.
Kada Papa putuje po svijetu, kada stupi na zemlju druge države,
 ljubi zemlju koja daje kruh njezinim stanovnicima, simbolika je to povezanosti zemlje i ljudi koji poštuje vjera  i svaki vjernik.
.Vjerska čuda koja je izvodio Isus da bi nahranio svoje ,s ribom i kruhom zaboravili su naši političari.
Ne hrane svoje, već grade “hram”za iskupljenje od svojih grijeha i u tome griješe još više.
U svojoj bahatosti ne obaziru se na siromašne i stare, bolesne i gladne,
 prisiljavaju na čekanje u redu za liječenje, odgađaju se pretrage do dana kada je za liječenje već prekasno,
 stare sile na život u oskudici, postradali čekaju u limenoj kutiji novu zimu, ali novci idu na brendiranje uspješne Vlade.
Ako smo čekali točku na i, jučer smo ju dočekali, nema srca koje još nije otvrdnulo malo jače, nema više ni trunke nade da bi nam s ovakvim licemjerima moglo biti bolje. Nema “hrama”
 u kojoj bi mogli dobiti oprost,
pa iako umjesto kapelice sagradili katedralu u Betlehemu, naši vlastodršci su zaboravili da su se
u Betlehemu  veliki Kraljevi došli pokloniti malenom čovjeku.
 Danas možemo reći samo zbogom pameti, nadjačala te bahatost onih koji su prigrabili vlast, nema više ni trunke čovječnosti u njihovim odlukama.
Bili vjernici ili ne bili moliti se možemo svugdje, ali živjeti možemo samo ovdje, ne smijemo dopustiti da u našoj zemlji nema mjesta za malog čovjeka,
da na našim poljima ne raste žito za naš kruh naš svagdašnji.
Kruh svagdašnji korijen je veze sa zemljom koja nam je Domovina, na koju imamo pravo u svim Vjerama i nema čovjeka iznad toga,
tko ga uskrati nije vjernik, a još manje domoljub.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika