Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Da će jesen biti burna, svi su predviđali, ali da će biti orkanski burna, malo tko. Događaji u  tjednu iza nas u nekoliko dana isprevrtali se sve što je naša rak rana.
Hapšenja ljudi koji su bili na istaknutim mjestima, pozicioniranje Premijera  u njihovu obranu, pokazalo nam je da je lopovluk i dalje na cijeni, ali i kako se lako osipaju milijuni za tobožnju borbu protiv korupcije.
 Istrage koje traju beskrajno dugo potroše milijunske svote, a rezultat nikakav.
Olaf nam je pokazao da se može drugačije, brže i efikasnije.
Politički vrh u Vukovaru s licemjernim pijetetom prema žrtvama, zanemaruje istinu i demonstrira svoju uspješnost dok rodbina nanovo oplakuje svoje nestale i preminule. Čačkanje je to rane koja tako neće zacijeliti, niti mir stabilizirati.
Mrtvi svjedoci istine sve se više zanemaruju, potresnu optužbu Siniše Glavaševića pokriva proteklo vrijeme, ali i prigodna politika.
U tomu svemu pričalo se puno o “Slobodi”, a “Sloboda” je onoliko široka i onoliko duboka koliko si ju ljudi mogu priuštiti.
 Nitko ne priča o siromaštvu koje suspendira sve slobode  počevši i pravo na dostojanstven život
Koliko je danas slobodno oko 600 000 penzionera koji i s Covid potvrdom ne mogu izaći iz okvira svoje samoće u koje ih je natjeralo siromaštvo
Od njih se traži da svojim ponašanjem misle na druge, no na njih ne misli nitko.
Jučer je bilo puno transparenata koji su zagovarali više vrsta “Slobode” ali niti jedan koji bio protiv ekonomskog nasilja nad starim ljudima
 Bilo je puno vjerskih obilježja, ali malo istinskih vjernika, malo onih koji žive istinsku vjeru koja se temelji gladne nahrani, promrzle ugrij, žedne okrijepi.
Dobivam poruke da ne dramatiziram, da postoje pučke kuhinje koje će gladne nahraniti.
“Oprosti im Bože onima koji to govore”‘ ti ljudi ne znaju koliko je težak prvi korak koji se napravi na putu do pučke kuhinje. Koliko je borbe prije toga u čovjeku kojemu je sreća u životu okrenula leđa.
Sve svoje nade , sve svoje snove, sav svoj minuli rad , ponos čovjek odbacuje na prvom koraku do pučke kuhinje.
On prestaje živjeti , u glavi nema ništa što bi moglo donijeti utjehu ,samo beskrajnu tugu.
Njegovi koraci prema pučkoj kuhinji samo produljuju agoniju koju na kraju smrt ugasi.
Opaka bolest i siromaštvo ruku pod ruku pustoše stariju generaciju , nitko zbog toga ne prosvjeduje, nitko bogobojazan zbog toga manje ne krade, niti su veći redovi pred ispovjedaonica.
Gabrijela Žalac je djevojčici koju je ozlijedila u bolnicu donijela krunicu, a u isto vrijeme potpisala ugovor o reketarenju firme koja ju je zbog njezine pomoći od prije trebala uzdržavati.
Gabrijela je djevojčici ponudila utjehu u vjeri, a za sebe je osigurala redovitu novčanu doznaku.
Opasna je to manipulacija koja navikava ljude da siromašni nisu vrijedni truda,  a da za njih postoje rješenja koje ih uzdignu iz zajednice.
“Ne poželi bližnjemu svojem ono što ne želiš sebi”, morao bi biti temelj vjere, božji zakon , zakon koji bi osigurao budućnost naše djece.
Izopćenici bi trebali biti oni koji danas malim plaćama radnika stvaraju sirotinju u starosti, oni koji prisvajaju nagradu za trud njihovog rada u novcu, a njima nude  utjehu u paroli: “Budi sretan što imaš posao.”.
Jučer su na “Trgu” bili ljudi koji mogu mijenjati zakone da siromaštva bude manje, a nisu.
U Vukovaru su u prvim redovima bili ljudi koji slijede politiku onih koji su Vukovaru trebali pomoći u ono vrijeme, a nisu.
Prvi korak prema pučkoj kuhinji budućim generacijama zacrtao je ministar financija, odredivši dio neoporezive plaće, odredivši da će buduće generacije morati zaraditi mirovinu za ljude koji sada rade na minimalcu.
Zadire to daleko u budućnost, koju on i njegovi prijatelji neće upoznati tako jer su sebe osigurali.Kada jednom mine Corona, ostat će grozne posljedice, ostat će ožiljci netrpeljivosti koji se sada raspiruje, bogati će biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji.
Corona će doći kao izgovor za sljedećih 30 godina baš kao što je i rat za proteklih 30 god
  Ne dopustite da vam krivi ljudi određuju sudbinu, da vam ucrtavaju puteve prema pučkoj kuhinji u starosti.
Jučer su nam najavili nova poskupljenja od 20% za prijeko potrebne namirnice, a odredili su usklađivanje mirovine od 2,5%.
Sljedeće usklađivanje mirovina bit će u 4 mjesecu, dotle umirovljenici moraju jesti, kupovati lijekove, plaćati grijanje. Žrtve siromaštva se ne broje, njih nitko ni ne spominje.
Prosvjed kojeg moramo zajedno organizirati je onaj protiv siromaštva, siromaštvo nas lišava i “Slobode” i “Dostojanstva”.
Čovjek bez dostojanstva ne živi, on samo čeka da se riješi tuge i boli.
Slijedi nam teška borba, hoćemo li pobijediti ovisi o upornosti, ali budimo u tome dosljedni, neka nam cilj bude maknuti ljude koji su sebe proglasili gospodarima dostojanstva ljudi u starosti..
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika