OD NEISTOMIŠLJENIKA DO SURADNIKA…

Prije godinu dana 4. sijećnja 2020. napustio nas je veliki hrvatski domoljub prof. dr. sc. Zdravko Tomac. Naslov ovog testa je zapravo i naslov Uvoda knjige za koju sam vjerovao da će danas biti dostupna svima na portalu dragovoljac.com. Međutim zbog svega što nam se dogodilo nisam uspio to ostvariti, ali nadam se da će te je vrlo brzo imati. Evo tog Uvoda:

U ovoj knjizi dan je izbor tekstova iz mojih knjiga u kojima se govori o prof. dr. sc. Zdravku Tomcu. Kao član SDP prof. Tomac je bio moj neistomišjenik. Međutim, on je napustio SDP i postali smo prijatelji i bliski suradnici. Tada sam i doznao da je u SDP-u bio u dogovoru s dr. Franjom Tuđmanom. Naime Tuđman mu je nudio da zajedno stvore HDZ, ali je Tomac smatrao da je veoma važno od SDP-a napraviti hrvatsku stranku. Nije uspio. Zapravo on je i ostao dio hrvatske ljevice, ali u RH nije bila bitbna podjela na ljevicu i desnicu jer postoji podjela na one koji sprovode velikosrpski interes i oni koji se bore za hrvatsku  državu. Zato je prirodno da se svi državotvorni Hrvati moraju i dalje zajedno boriti za Hrvatsku za koju su mnogi u Domovinskom ratu dali svoje živote.

Naša suradnja je bila velika. Prije svega često sam u svojim tekstova navodio njegova promišljanja, a u knjigama davao i cijele njegove tekstove. Predstavljao je moje knjige, pisao predgovore. Znali smo zajedno pisati i neka otvorena pisma.

Bili smo podpresjednici HNES-a. Zapravo kada me je prof. Šeparović predložio za to, rekao sam da bi prije mene to trebali biti profesori Tomac i Jurčević. Na kraju smo sva trojica postali podpredsjednici.

Na tu moju povezanost s prof. Tomcem na neobičan način je ukazao biskup dr. Vlado Košić kada je na predstavljanju knjige prof.Tomca „Što to znači biti Hrvat“ rekao sljedeće:

Mislim da bi se čitava nacija tu trebala povesti za primjerom genijalnog akademika Josipa Pečarića koji je, poput pisama bivšem premijeru kojemu je pre dlagao da se tada zatočeni general Ante Gotovina kandidira za Nobelovu nagradu za mir, to isto sada pokrenuo za generala Slobodana Praljka, pišući pisma predsjednici Republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Hrvatskog sabora. Hrvati se nemaju zašto ispričavati i neprestano udarati u prsa, dok se istovremeno oni koji su nad Hrvatim počinili neizmjerno veća i brojnija zlodjela razmeću nekim svojim tjeranjem pravde, a da nisu ništa učinili da se distanciraju od tih zala. Zato mi se sviđa akademik Pečarić koji ima hrabrosti ‘okrenuti pilu naopako’, kako se to jednostavnim riječima kaže.“

Iako je biskup Košić govorio o mom pismu s prijedlogom da se general Gotovina predloži za Nobelovu nagradu za mir ipak je profesor Tomac bio ponosan na slično otvoreno pismo PREDLOŽITE GENERALA PRALJKA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR koje sam s biskupima Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem i akademikom Dubravkom Jelčišem uputio Predsjednici Republike Hrvatske, Predsjedniku Hrvatske vlade i Predsjedniku Hrvatskoga sabora.

Zašto je bio ponosan na to naše pismo kada nije bio koautor?

Zapravo bio je i više od toga. Kao obrazloženje u našem otvorenom pismu uzeli smo njegov tekst HRVATSKI GENERAL SLOBODAN PRALJAK. A sam tekst  prof. Tomac počinje ovako:

Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak zaslužio biti barem kandidat za Nobelovu nagradu za mir? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak hrvatski Sokrat koji je u sokratovskom govoru potpuno razobličio lažne optužbe Haaškog suda? Zašto tvrdim da je Slobodan Praljak heroj nad herojima?

Da, to je bio prof. dr. sc. Zdravko Tomac!

Profesor Tomac je preminuo: 4. siječnja 2020.pa je ova knjiga napisana u povodu godišnjice njegove smrti.

Akademik Josip Pečarić