By …Da je Miroslav Škoro podržao Kolindu Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima imao bi njenu bezrezervnu potporu na parlamentarnim izborima i u svim pregovaračkim procesima s HDZ-om poslije njih! Danas, hladne glave i čiste savjesti tvrdim! Miroslav Škoro je svojim rušenjem predsjednice izgubio barem 10 mandata na parlamentarnim izborima i doveo je Plenkovića u komotnu situaciju…
Kada se ovako eksplicite u naslovu iznosi tvrdnja ili sumnja da je Škoro najodgovorniji za koaliciju HDZ-a i Pupovčevog SDSS-a, ili bolje rečeno Hađićevog SDSS-a, analitičar se dovodi u opasnost da će biti proglašen udbašem, plaćenikom i izložiti će se po ne znam koji put sotonističkim pogrdama, prijetnjama zdravljem i životom, medijskim blokadama gdje god „desničari“ imali utjecaj. Već sam navikao biti HDZ-ov „plaćenik“, a jedino što me može utješiti jest činjenica da nisam sam. S istim analitičkim tezama izlazili su Marko Ljubić, Anto Đapić, Ivica Šola, Milan Ivkošić, jedno vrijeme je to bio i Dujmović, a sada je kako vidimo vjerojatno „plaćenik“ neke druge strane, admiral Davor Domazet, a ima nas još, da ne navodim imena svih uglednih novinara i komentatora koji su opravdano sumnjali u iskrenost agende Škorinog pokreta koji je obećavao brda i doline hrvatskom napaćenom narodu.
Osnovni postulat svakog analitičara je odgovoriti na pitanje kome koristi, a kome šteti DPMŠ na Hrvatskoj političkoj sceni i onda se iz tog odgovora na to jednostavno pitanje donosi zaključak zbog čega je DPMŠ uopće nastao?
Apsolutno je dokazano da je Miroslav Škoro silno naštetio Kolindi Grabar Kitarović, a u tom kontekstu nanesena je velika politička šteta HDZ-u na predsjedničkim izborima. Nevjerojatnu, direktnu korist od činjenice da je Škoro srušio Kolindu Grabar Kitarović svojom neviđenom političkom „glupošću“, imao je Zoran Milanović koji je ni kriv ni dužan postao predsjednik države nakon svih štetočinskih politika na čelu SDP-a koje su bez sumnje imale miris etičke veleizdaje nacionalnih interesa. Konačno, HNES. Hrvatsko nacionalno etičko sudište ga je zbog etičke veleizdaje osudilo na javnoj sjednici kao sljedbenika Tita!
Kada govorimo o Škorinim „političkim glupostima“ i tu valja biti oprezan. Vjerojatno nikada nećemo moći egzaktno dokazati radi li se tu o glupostima, o nenamjernim ili dobro isplaniranim gafovima? Nikada nećemo dobiti pravi obrazloženi odgovor na pitanje zbog čega Škoro nije dao podršku predsjednici u drugom krugu predsjedničkih izbora čime je apsolutno pogodovao Zoranu Milanoviću. Uvrijede koje su sijevale u predizbornoj kampanji nisu nikakav argument, jer to je dio folklora na svakim izborima! Činjenica je da danas na Pantovčaku imamo King Konga, umjesto predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Iz toga Škorinog „glupog“ političkog gafa, neumoljivo izlazi teza da je Škoro najodgovorniji za koaliciju HDZ-a i SDSS-a i to se gotovo empirijski može dokazati. Naime, to osobno tvrdim, a mnogi analitičari koji se ne usude biti glasni to mi potvrđuju! Dakle, da je Škoro dao podršku predsjednici u drugom krugu ona bi danas bila predsjednica Republike Hrvatske! Da je dao podršku predsjednici Škoro na parlamentarnim izborima koji su ubrzo uslijedili ne bi osvojio samo 16 mandata nego najmanje 25, jer bi na parlamentarnim izborima imao simpatije svih Kolindinih glasača kojih je bilo blizu milijun. Čak kada ne bi imao potporu svih njezinih glasača, Škoro bi lakoćom osvojio između 25-30 mandata. To je čista matematika! I sada dolazimo do najvažnije nepobitne teze. Da je Škoro u tim okolnostima osvojio 25 mandata, HDZ ni sa sto Plenkovića na čelu stranke ne bi mogao otići u koaliciju sa SDSS-om. U slučaju da je Škoro osvojio 25 mandata, HDZ bi osvoji najviše 55, jer dio glasača, poglavito simpatizera KGK bi se logično prelio u Škorino dvorište. U tim okolnostima HDZ bi bio prisiljen pregovarati sa Škorom, jer bi bili pred zidom. Jedna od rezervnih opcija za HDZ bila bi velika koalicija sa SDP-om što članstvo, simpatizeri i predsjedništvo HDZ-a ne bi prihvatili ni u ludilo, jer to bi za HDZ bio kraj političkog puta. U ostalom čemu velika koalicija kada bi sa DPMŠ imali preko 80 mandata? Druga opcija bi bila novi izbori i ta opcija bi HDZ-u nanijela još veću štetu. Snažno bi ojačali i DPMŠ i SDP!
Da je Miroslav Škoro podržao Kolindu Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima imao bi njenu bezrezervnu potporu na parlamentarnim izborima i u svim pregovaračkim procesima s HDZ-om poslije njih! Danas, hladne glave i čiste savjesti tvrdim! Miroslav Škoro je svojim rušenjem predsjednice izgubio barem 10 mandata na parlamentarnim izborima i doveo je Plenkovića u komotnu situaciju da već prvog jutra nakon parlamentarnih izbora sklopi savez sa SDSS-om, Čačićem, HNS-om i Hrebakom, skupivši jedva 76 ruku čime i danas vlada. Dakle Škoru smatram odgovornim za instalaciju Milanovića na Pantovčak i koaliciju HDZ-a sa Hađićevim SDSS-om, a od te odgovornosti ne mogu se ekskulpirati ni svi drugi smušenjaci koji su „pali u nesvijest“ opijeni Škorinom planetarnom popularnošću. Dakako novac iz nepoznatih izvora s kojim je Škoro raspolagao bili također su snažan motiv da mnogi iz njegovog sokaka zatvore oči pred najvećom političkom veleizdajom u etičkom smislu koja se dogodila u modrenoj Hrvatskoj. Škoru smatram odgovornim, jer je do zadnje sekunde u izbornoj noći parlamentarnih izbora nemilosrdno cipelario Andreja Plenkovića i tom je retorikom zalupio vrata svim mogućim pregovorima s HDZ-om i mrskim mu Plenkovićem.
Recentni događaji koji su nam pred očima, izlazak Karoline Vidović Krišto i Vrkljana iz DP, dokaz su da je Škoro Most poslije Mosta. DP je nastao na istim principima, financiran je iz istih krugova duboke države, a zadatak im je bio obezglaviti HDZ rušenjem Andreja Plenkovića. Isto to, po istoj matrici odradio je Most rušenjem Karamarko-Oreškovićeve vlade. Bez ikakve sumnje, Andrej Plenković, poučen iskustvom „suradnje“ s Mostom, zazirao je od još jednog takvog mučnog scenarija u mogućoj koaliciji sa Škorom. No međutim, Škoro je glavni krivac što nije stekao takvu pregovaračku poziciju koju Plenković ne bi mogao i ne bi smio odbiti. Čak i sa 16 osvojenih mandata u izbornoj noći imao je poziciju ponuditi Plenkoviću ruku pomirenja i prisiliti Plenkovića da to prihvati ili odbije. Ukoliko bi Plenković to javno odbio Škoro bi se našao u pobjedničkoj poziciji i ja nikada protiv njega ne bih mogao napisati ni jednu jedinu lošu riječ.
DP će se i nadalje osipati, kao što se osipao Most nakon prvotno osvojenih 19 mandata, jer ni jedni ni drugi nisu politički, ideološki, programski i svjetonazorski profilirana politička stranka. Karolina Vidović Krišto, hiper ambiciozna i suspektna političarka, prije parlamentarnih izbora vodila je ozbiljne pregovore s Mostom i tek kada su je ovi otkantali uzeo ju je Škoro. Mislio je da će mu koristiti, jer je stvorena percepcija u javnosti da je ona neki veliki domoljub i žestoka desničarka. I jedno i drugo klasična je zabluda desničarskih gusaka u magli, a kada na svjetlo dana izađe pozadina njezine novinarske i ine karijere na HRT-u magla bi se mogla razići na razočarenje njenih malobrojnih fanova. Ni ona ni Miroslav Škoro baš ničim ne zaslužuju naslov lidera desne političke scene i čini mi se da ćemo se još načekati do pojave nekog novog Tuđmana. To je nažalost slika Hrvatske u kojoj Jude vode nemilosrdan rat protiv rasta konzervativne Hrvatske i većinski deklariranih demokršćana! To je slika i odraz stanja na desnom političkom spektru i dok se oni međusobno optužuju tko je eksponent duboke države, duboka država je opet poentirala i postaje sve jača i nedodirljivija. Dakle iz ove tužne priče, kao najveći pobjednik izašla je duboka država, pa gotovo sa sigurnošću mogu donijeti zaključak da je duboka država izmislila Miroslava Škoru kao alat za svoj novi uzlet. U tim okolnostima Andrej Plenković kao iskusan političar i diplomat samo je kapitalizirao tuđe političke pogrješke, što ne znači da i on nije pod latentnim povećalom istih gremija.
Kazimir Mikašek-Kazo
