Na 30. zasjedanju Glavne skupštine, UNESCO je 1999. godine, na prijedlog Bangladeša proglasio dan 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika
Godine 2001. aklamacijom na 31. Glavnoj skupštini. Tada je usvojena Deklaracija o kulturnoj različitosti, gdje u 5. članu piše: »…svakoj se osobi mora omogućiti izražavanje i stvaranje djela na jeziku koji izabere, posebice na materinskome jeziku…« Od tada se svake godine slavi u svijetu Međunarodni dan materinskoga jezika kao jedan od zajedničkih simbola ravnopravnosti svih naroda.
UNESCO na ovaj način želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti, a obilježavanje ovog dana ide k cilju promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
Nestanak bilo kojeg jezika gubitak je i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje.
Autor: Branka Mioč