By Mediji javljaju da je film „Dara iz Jasenovca“ premijerno prikazan na RTS-u (Radio Televiziji Srbije) te da je ostvario veliku gledanost i iznimno velike pohvale, među ostalim i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Također navode da je film „rasplakao Srbiju“ i da redatelj ovog filma kontraverzni Antonijević već je najavio i snimanje novog filma o Vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja95“.
S ovim filmom Srbi su željeli dobiti i Oscara, ali taj im pokušaj nije urodio plodom. Ne zbog teme, već prije svega što ovaj uradak ne valja, ili bolje rečeno čista je srbijanska propaganda, u koju su navodno uložili oko 3 milijuna eura.
U želji da ustaške zločine i Hrvate kao zločince vidi što više ljudi, film se već može pogledati i na youtubu.
Traje oko 2 sata.
Redatelj je falsificirao puno toga, a među ostalim to je naglasio i u uvodnoj špici na kojoj uz ostalo piše da je Jasenovac bio „za istrebljenje Srba, Jevreja i Roma“ te da je u svom sastavu imao i „logore za decu“!
Glavni sadržaj ovog filma je što više i što bolje ocrniti Hrvate, kao to što su doživjeli Srbi u Jasenovcu ponovno im se vratilo 1991.!
Zanimljivo da nakon prikazivanja ovog skromnog filmskog uratka u Srbiji nema negativnih kritika. Svi su oduševljeni, od publike do kritike. Milina jedna.
Inače, tako su Srbi otprilike bili oduševljeni i 1991., kad su kao agresori napali Sloveniju, zatim Hrvatsku, pa BiH i Kosovo!
Međutim, kad se u Hrvatskoj prikaže neki igrani ili dokumentarni film na te ili slične teme, recimo o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, ili zločinima partizana i komunista nakon 1945., onda je manje-više obrnuto: „svi“ pljuju i bljuju po takvom filmu, ili ga pak ignoriraju, kao „nismo gledali“.
Srbi za svoje tzv. domoljubne filmove izdvajaju novaca koliko treba, dok u Hrvatskoj autori takvih filmova mahom sami moraju nabaviti financijska sredstva i što je najvažnije, iza njih, kao u Beogradu, ne stoji Vlada ili predsjednik Republike.
U Hrvatskoj postoji nekoliko nadobudnih kritičara poput polimca ili pavičića kojima je „slava i čast“ blatiti sve što hrvatski diše, a poglavito hrvatske domoljubne uratke.
Evo, kad je bio prikazan film, ali i tv-serija Antuna Vrdoljaka „General“, posvećen legendi Domovinskog rata Anti Gotovini, koji je je imao iznimno veliku gledanost (za razliku od recimo hvaljenog „Dnevnika Diane Budisavljević“, koji je vidjelo tek nekoliko tisuća ljudi) gotovo da nije bilo natpisa u novinama ili na pojedinim portalima koji su iznimno negativno pisali o filmu, kao „nikome“ se nije dopao. U filmu je glavnu ulogu imao svjetski poznati Goran Višnjić, ali ni njega tzv. hrvatska kritika nije zapazila (sic!), pa za razliku od „pomozbog“ umjetnika Rade Šerbedžije nigdje nismo imali prigodu pročitati ni da je nominiran za neku nagradu ili priznanje!
Slično je i sa igranim i dokumentarnim filmovima Jakova Sedlara.
Kad srbijanska „Dara iz Jasenovca“ bude prikazana u hrvatskim kinima ne sumnjamo da ne će imati veliki odaziv, iako se radi o dva sata izgubljenog vremena.
Nu, čudom nas čudi da već i HRT nije prikazao ovaj film koji je „rasplakao Srbiju“!
Mladen Pavković
