By Što se to događa sa Spomenikom Domovini, koji je u Zagrebu, otvoren prije više od godinu dana? Podignut je na inicijativu bivšeg gradonačelnika Milana Bandića i dosad ga je na svoj zahtjev (sic!) jedino posjetio predsjednik Francuske Macron.
Svi drugi ga (ne)opravdano zaobilaze.
S izgradnjom ovog spomenika (da se ne lažemo) željelo se marginalizirati Oltar Domovine na Medvednici, autora Kuzme Kovačića, koji je bio u funkciji od 1994.-2000. godine. Tamo je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman zadnji put bio 1. studenoga 1999. na dan Svih svetih. Nu, otkako je predsjednik preminuo, „preminuo“ je i Oltar Domovine.
Od visokih političara više nitko tamo ne dolazi ni zapaliti svijeću.
Prije ove „priče“ imali smo jedan od najljepših spomenika hrvatskim braniteljima – Zid boli. Već je tada, očito, Milan Bandić znao da će mu ovaj spomenik „smetati“, pa ga je jedne noći (24.6.2005.) dao srušiti, baš kao što su to radili partizani s „nepodobnim“ spomenicima nakon 1945.
Objašnjenje je bilo da će se na groblju Mirogoj izgradi puno bolji i veći spomenik. I ubrzo nakon toga (2.006.) izgrađen je po nacrtima komunističkog kipara Dušana Džamonje, koji je za 13.600 opeka, crvenih i crnih, (iz kojih je bio sastavljen Zid boli), predvidio „zaslužno“ mjesto – pod zemljom!
Bandić je i jedan zagrebački trg posvetio prvom hrvatskom predsjedniku -na periferiji grada, koji je još i danas – ruglo, šetalište za pse!
Pa, gdje onda oni koji se u glavnom gradu žele pokloniti žrtvama velikosrpske agresije mogu to učiniti?
Mogu gdje hoće, ali to najčešće čine kod Velikog križa na Mirogoju, jer on nije ni Tuđmanov ni Bandićev!
Međutim, za Spomenik Domovini i za Džamonjin spomenik „Glas hrvatske žrtve“ utrošena su znatna financijska sredstva, a ni jedan od njih nije prihvaćen od naroda, a poglavito ne od hrvatskih branitelja.
I što sad?
Najbolje je (da se malo našalimo) da aktualni gradonačelnik Grada Zagreba raspiše novi natječaj, za novi, još ljepši spomenik žrtvama velikosrpske agresije, i da pozove sve, kao što je to radio Bandić, da se na tom mjestu dođu pokloniti onim Hrvatima koji su izgubili svoje živote.
Nu, kad dođe neki strani državnik u posjet Hrvatskoj, najbolje bi bilo da ga se prije službenog posjeta odvede u Vukovar, na Ovčaru ili na tamošnje Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata, koje je među ostalim „prekrito“ i s 938 bijelih, mramornih križeva!
Zapravo, cijeli Vukovar, sa svojim Vodotornjem, je jedan spomenik, jedinstven u svijetu. Prava je „šteta“ što su ga relativno brzo obnovili, kao što je i „šteta“ što kraj potpuno razrušenog ovoga Grada nisu izgradili novi Vukovar, a stari ostavili kao Grad – opomenu, da se takvo zlo više nikada ne dogodi.
Drugim riječima, Grad Vukovar bi, uz Škabrnju ili Knin, trebao biti braniteljski spomenik nad spomenicima i većina onih, a osobito stranih državnika ne bi smjela otići iz Hrvatske, a da barem ne posjeti neka od tih krvlju natopljena mjesta!
Mladen Pavković
