Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

(Osvrt na nedavno Putinovo obraćanje javnosti i invazija na Ukrajinu)
Putinova invazija ukrajinskog teritorija mogla bi se opravdat kao reakcije jedne odbijene dame, ako
je za vjerovat njegovu nedavnu izjavu da je Clintonu predložio članstvo Rusije u NATO na sastanku sa
američkim predsjednikom još 2000. godine. Znamo da je to samo priča, rutinska propaganda
uvježbanog bivšeg KGB-a operativca. No s druge strane tu ima nešto altruizma.
Naime, još prije njega Gorbačov se zalagao da nakon pada Sovjetskog saveza dođe do nekog
sporazuma izmedju SAD i nove Rusije. U širenju NATO-a se spominje i Hrvatska, iako sumnjam da je
ona Putinu toliko važna. Njemu su važne zemlje koja graniće sa Rusijom, što je sasvim razumljivo.
Nitko ne voli da mu strane sile ugrožavaju granice. Zato je važno da se nađe neki kompromis.
Ne sjećam se tko je tada savjetovao tadašnjeg američkog predsjednika Clintona, tko god bio da bio
promašio je idealnu priliku da stvori novi red, novi poredak, u svijetu. Jer, na kraju krajeva Rusija je
od uvijek i bila dio Europe, barem onaj zapadni dio do Urala, dok komunizam nije Rusiju odvukao od
Europe, ili kako je to Putin protumačio, od Rusije odkinuo Ukrajinu!
Samo, zaboravio je na strašni ruski genocid nad ukrajinskim narodom, poznat pod nazivom
Holodomor, što znaći ubiti glađu, kad je od 1932 do 1933 Staljinovim dekretom, nametnutoj
kolektivizaciji seljaka…. prema nalazima Žalbenog suda u Kijevu 2010. godine, demografski gubici
zbog gladi iznosili su 10 milijuna, s 3,9 milijuna izravnih smrtnih slučajeva od gladi i dodatnih 6,1
milijuna rodnih deficita.
Jasno je da je Ukrajini dosta Rusije i da ima pravo na svoju slobodu i samobitnost.

S druge strane upitna je uloga SAD i EU.
Očito je da u slučaju pune invazije i rata da SAD neće oružano priskočit u pomoć Ukrajini.
Ništa bolje se ne može očekivat ni od EU, koja je od početka zauzela jednu miroljubivu ulogu,
puštajući SAD da kroz NATO diktira vanjsku politiku. Nezaboravimo da je intervencija NATO-a 1999. u
Srbiji došla na pritisak SAD.
Zato je upitno dali osloniti se na Zapad je toliko korisno Ukrajini koliko se o tome govori.
Od samog članstva u NATO ništa se formalnog nije poduzelo osim nagađanja. Dok bi članstvo u EU,
barem prema sadašnjim reakcijama Rusije, moglo puno povoljnije proći. A ono bi bilo korisnije
Ukrajini nego članstvo u NATO.
Ima jedan drugi, još izazovniji, dalekovidniji korak, vis a vis Rusije na Zapadu i Kine na Istoku, ako se
stvari okrenu na najgore, a to je naoružavanje atomskim oružjem Njemačke i Japana!

Sama pomisao sledila bi krv u žilama Rusa, a isto tako i Kineza. Jasno, trebalo bi prvo te države
nagovorit, prisilit na takvo nešto, a drugo dali je svijet spreman tako brzo zaboravit strahote Drugog
svjetskog rata.
Na kraju, sve zavisi do kojih će se razmjera razvit sadašnja kriza. Dali će agonija Ukrajine biti po
poznatom kineskom naćinu ‘death by a thousand cuts’, smrt putem tisuču rezova ili nešto bržim,
japanskim hara-kiri!
Sve je na kraju neizvjesno baš kao ruska, Putinova, ruleta.

Stjepan Asić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.