Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Istrijanstvo je regionalno teritorijalno izjašnjavanje pripadnosti jednom području u okviru Republike Hrvatske i ne predstavlja  ni naciju, ni narod ,ni narodnost. Po toj logici može se uvesti pripadnost Zagorju, Međimurju, Podravini, Slavoniji, Baranji, Lici ili Dalmaciji!

Nacija po hrvatskoj enciklopediji predstavlja: (lat. natio: rod, pleme, narod), politička zajednica zasnovana na zajedničkom podrijetlu svojih članova, jeziku, običajima, povijesnoj tradiciji i kulturi.

  • Nacija je politički narod (lat. nasci = biti rođen i natio = skupna pripadnost po mjestu rođenja), pojam vezan za teritorijalnu pripadnost po rođenju

Nacionalni identitet  se od drugih oblika društvenoga identiteta razlikuje ponajprije po svojem opsegu, jer nadilazi lokalnu pripadnost, pripadnost društvenim slojevima, političkim strankama ili religijskim uvjerenjima, a često i teritorijima te državama.

Nacionalna svijest  temelji  se na  zajedničkim elementima kao što su jezikvjeroispovijedkulturapovijest i zajedničko podrijetlo.

Narod  je ukupnost ljudi povezanih osjećajem istovjetnosti u povijesti, tradiciji, vjerskoj pripadnosti i jeziku. Obuhvaća tri povezana područja društvenog života:

  • narod kao skup državljana (DEMOS)-ovo se značenje odnosi na skup ljudi koji svojom društvenom posebnošću stvaraju državu. U antičkoj Grčkoj takav se skup nazivao demos, u starom Rimu populus. Narodom se u ovom smislu naziva stanovništvo neke države kao skup slobodnih i jednakopravnih državljana, bez obzira na društveni status, srodstvo, obrazovanje i vjeru. Narod kao pravno –politička kategorija
  • narod kao PUK (plebs)-ovo je značenje pojma narod povezan sa društvenom nejednakošću gdje, s jedne strane, u društvu razlikujemo vladare, gospodu, bogate i ugledne ljude, a s druge strane, imamo običan puk, radnike i seljake. Narod kao socio –politička kategorija
  • narod kao ETNOS-narod kao jedinstvena cjelina tj. zajednica. To je zajednica zasnovana na zajedničkom jeziku,  kulturi i povijesti. Veže ih osjećaj pripadnosti jednoj zajednici, uzajamno prepoznavanje i priznavanje pojedinaca kao članova zajednice, te vjera u posebna prava i sudbinu zajednice

Razlika između naroda i nacije sastoji se u razlici obnašanja suvereniteta, jer je u početku narod značio nepovlašteni dio stanovništva, a danas znači državljane nositelje suvereniteta. Narod  je osviješten narod koji ima svoj teritorij, zajedničko podrijetlo, povijesnu svijest te jezično, kulturno i gospodarsko jedinstvo, a nacija  je  politička zajednica okupljena pravnim i gospodarskim normama unutar jedne države

Narodnost označava :

  • nacionalnost, bilo u smislu pripadnosti određenoj naciji ili državljanstvo;
  • etnička manjina, odnosno svaka etnička zajednica koja nema status konstitutivnog naroda u nekoj državi

Hrvatski identitet Istre

Istra je nedvojbeno hrvatska, što su utvrdili i svjetski moćnici, kada su na Mirovnoj konferenciji  u Parizu 1946-1947. godine odlučili  da na osnovu  podataka iz matičnih knjiga o etničkom sastavu stanovništva, koje je pripremio Zbor svećenika Sv.Pavla za Istru, a izručio  mons. Božo Milanović,  s dokazima da u Istri ima 75% hrvatskih  i slovenskih  župa, 12% talijanskih i 13% mješovitih, u sastavu Tršćanske biskupije, kojoj je pripadao dio Istre, Istra pripadne Hrvatskoj, odnosno tada  FNR Jugoslaviji.

Ne mogu zaboraviti reakciju Borisa Miletića, predsjednika IDS-a na spominjanje hrvatskog identiteta Istre. Ta žestina i mržnja koju je tada pokazao Boris Miletić nedvosmisleno potvrđuju ovaj moj zahtjev.

Naime povodom obilježavanja 70-te obljetnice mučeničke smrti Bl. Miroslava Bulešića 24.kolovoza 2017.godine, Vlada RH poklonila je Vilu Idolu u Puli Porečko-Pulskoj biskupiji i tom prigodom premijer Plenković je izjavio:

„Naša Crkva ovdje njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, kulturu i baštinu, okuplja naše ljude i stoga mislim da na ovaj način rješavamo pitanje za koje se već desetljećima nastoji naći rješenje. Ovo je dobra poruka na tragu naše politike…“

Na te premijerove riječi Boris Miletić je neprimjereno žestoko reagirao van svakog konteksta i Premijera optužio za nacionalizam( ops):

“Pozitivan doprinos Istre imidžu Hrvatske, bilo da se radi o izvrsnosti u turizmu ili promoviranju naprednih demokratskih vrijednosti, je nemjerljiv. To je za nas patriotizam, nacionalističke parole nisu. Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je predsjednik IDS-a . Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina” Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga, zajedno sa svojom Vladom, kako je rekao “potrudi da  ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj“

Ne daj Bože ne postoji istarski identitet,  imali bi jednoumlje, mržnju prema svemu hrvatskom i ne bi imali hrvatsku državu!

Ta izjava dokazuje da svako spominjanje hrvatskog identiteta, hrvatskih vrijednosti, hrvatske kulture i baštine u Borisu Miletiću izaziva bijes i mržnju prema svemu hrvatskom. Vrijednosti koje Boris Miletić spominje su deklarativne anacionalne, samo na papiru, a u stvarnosti je posve suprotno. Iz same njegove izjave prokuljala je netolerancija prema Hrvatima, koje proziva za nacionalizam i isključivost, a on sam je pokazao netoleranciju i isključivost prema svim hrvatskim vrijednostima. Multikulturalnost bez Hrvata, raznolikost bez Hrvata, otvorenost prema svima osim Hrvatima, suživot sa svima osim sa Hrvatima,  u državi Hrvatskoj!?

Iz tih razloga IDS, a najviše Boris Miletić kao eksponent IDS-ove politike potencira istrijanstvo!

Istrijanstvo je negiranje hrvatstva!

Istrijanstvo nema karakteristike nacije, ni naroda, ni etničke manjine, nego je  proizvod IDS-a, regionalne stranke u Istri, antihrvatske stranke koja pored talijanizacije Istre provodi istrijanizaciju Istre sa ciljem odnarođivanja hrvatskog entiteta, a time i smanjivanja brojnosti Hrvata u Istri.

IDS je nastao na zasadama jugoslavenstva, titoizma i bratstva i jedinstva. Sve te pozicije nakon raspada Jugoslavije, presvukao je u demokratsko ruho, pa je stranku okarakterizirao kao liberalnu (jugoslavenstvo),  antifašističku (titoizam) i tolerantnu ( bratstvo i jedinstvo)! A proizvod te politike je samo produbljivanje podjela u stanovništvu i veliki odium, netrpeljivost prema hrvatstvu, toliko veliki sa izrazito agresivnom mržnjom prema svakome koji se izjasni kao istarski Hrvat!

I ne samo podjele i mržnju, nego negiranje i poništavanje narodnog preporoda u Istri 19.i 20.stoljeća i generacija Istrana koje su se borile i sačuvale hrvatski identitet Istre!

Istranin-Istrijan

Jezično objašnjenje je hrvatski Istra-Istranin, talijanski Istria-Istrijan.  Do pojave IDS-a kao stranke upotrebljavao  se pojam Istrani, čak i u početku djelovanja IDS- ovci su upotrebljavali pojam Istrani:

IDS je protiv nacionalne države ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“

Mario Sandrić, generalni tajnik IDS-a, izjavljuje: „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban…..(kome je potreban!?)

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9.

Po Ivanu Pauletti „Istranin je onaj tko poštuje istarske tradicije i običaje, prihvaća istarsku kulturu i djeluje za napredak Istre i dobrobit njenih žitelja“

Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8

Ivan Pauletta  na skupu  IDS-a sredinom listopada 1990. godine je izjavio „ da je Istra odmah po završetku rata bila prevarena, da joj je namjerno oduzeta autonomija odnosno republika, da je mimo volje naroda priključena Hrvatskoj i Jugoslaviji, te da bi se Istrani, poštujući sve, o sebi trebali izjasniti referendumom“

 

 

Te teze Ivana Paulette ne stoje, jer Istra nije mimo volje naroda priključena Hrvatskoj , tada FNRJ. Pauletta je namjerno „zaboravio“ Proglas od 13.rujna 1943.godine koji je predstavljao volju naroda, i doprinos istarskog svećenstva koje je isto izražavalo volju naroda da se Istra priključi „Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom”

Glas Istre, br. 283, 15. listopada 1990., str. 5

 

IDS stvara koncept istarske nacije:„istrijanstvo ima sve elemente nacionalnog bića–poseban jezik, kulturu, povijesnu tradiciju i običaje…

-Glas Istre, br. 19, 21. listopada 1991., str. 10

Nije točno, čisto politikanstvo! Poseban jezik- nema! U Istri se govori čakavskim dijalektom hrvatskog jezika, koji je prvi puta označen kao hrvatski jezik u Istarskom razvodu (hrvatski  pravni dokument, izvorno nastao u središnjoj Istri između 1275. i 1395. godine,  sačuvan je u prijepisu kurzivnom glagoljicom iz XVI. Stoljeća na latinskom , njemačkom i hrvatskom jeziku)

Ta regionalnost pretvorena je u autonomaštvo, jer im je projekt euroregije Istre neslavno propao bojkotom Slovenske strane, koja je  u njemu prepoznala ugrožavanje teritorijalnog integriteta Slovenije!

U Brtonigli je u lipnju 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe održan seminar o Lokalnoj samoupravi i prekograničnoj suradnji na kojoj su razjašnjeni neki važni aspekti glede istarske prekogranične regije. Time je projekt Euroregije Istre, neovisno o predloženom prijedlogu modela u šest točaka koji je iznijela tadašnja istarska dožupanica Loredana  Bogliun-Debeljuh, postao definitivno nerealiziran projekt i prošlost u kontekstu političkih ciljeva IDS-a.

Zanimljivo je da su čelnici IDS-a imali prema stanovništvu Istre retoriku istrijanstva , a prema državnom vrhu Hrvatske su tu retoriku negirali. Čelnici IDS-a u razgovoru s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom iznose drugačije stavove od onih što predstavljaju svojim biračima u Istri: „U razgovoru je izražena jednoglasnost kako nema nikakvih stvarnih osnova za glasine po kojima u Istri postoje stvarne težnje da se ona kao posebna regija ujedinjuje s drugim europskim regijama“

Glas Istre, br. 57, 28. veljače 1993., str. 1.

Dr. Tuđman ističe: „Posebno je zanimljivo što u njegovim nedavnim razgovorima s vodstvom IDS-a nije bilo ni natruha da vodeća istarska stranka želi nadregionalnu Istru. Svi su se izjasnili da je Istarska županija sastavni dio Hrvatske te da nema pretenzija razvijati se kao regija koja bi tražila međuregionalno povezivanje i integraciju s Europom, mimo Hrvatske.“

Glas Istre, br. 59, 2. ožujka 1993., 3

Da bi nakon sastanka sa dr.Tuđmanom,  Ivan Jakovčić izjavio „Ta buduća transgranična regija obuhvaćala bi devet sadašnjih općina u Hrvatskoj (sedam u Istri te Opatiji i Cres-Lošinj), cijelu Koparštinu iz Slovenije i općinu Muggia iz Italije“

Glas Istre, br. 40, 11. veljače 1993., 5.

file:///D:/Downloads/Mostariensia_18_1_2_1_Page_97_115.pdf

Stanovništvo Istre

Kroz povijest Istru su naseljavali različiti narodi od Histra, Rimljana, kasnije Talijana, Hrvata, Nijemaca i ostalih. Dokaz za to nalazimo u Istarskom razvodu, koji je nastao je kao skup dokumenata u razdoblju od 1275. do 1395. na temelju još starijih isprava. Izvorno je napisan glagoljicom na trima jezicima latinskom , njemačkom i hrvatskom.

Istarski razvod pravni je spomenik srednjovjekovne Istre. Isprava kojom se određuju granice između feudalnih gospodara, akvilejskog patrijarha, pazinskog kneza i mletačke vlasti. Stari izvornici nisu sačuvani, ali jesu prijepisi Kršanski popa Levca Križanića iz 1546, godine i Momjanski Jakova Križanićaiz 1502 godine.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na signaturi R 3677 čuva se prijepis teksta glagoljicom iz 1546. godine. U tekstu su dragocjeni zapisi iz gospodarskog, političkog, kulturnog i svakodnevnog života, a pojedini njegovi ritmizirani dijelovi pokazuju da se može čitati i kao književni tekst.

Po podacima o popisu stanovništva vidi se pogubnost IDS-ove politike Istrijanstva kao uspješne metode odnarođivanja etničkih Hrvata u Istri.

Po popisu  stanovništva Istre iz 1981. godine pokazuju:

Hrvata 157 112  ili 72,2%,

Slovenca  3 434 ili 1,6%,

Talijana 7 859 ili 3,6 %,

Regionalaca 3 691 ili 1,7% i

ostalih  45 510 ili 20,9%.

Ta je nacionalna struktura pučanstva dočekala demokratske promjene  u Istri kada su i istarski Hrvati kao dio suverene hrvatske nacije sudjelovali u stvaranju vlastite nacionalne države kao i u procesu konstituiranja i legitimiranja demokratskoga poretka

Da bi 1991,godine nakon osnivanja IDS-a i raznih izjava njegovih čelnika, među njima Dine Debeljuha „„mi Istrijani nismo Hrvati!“ popis izgledao ovako:

Smanjio se broj Hrvata sa 72, 2% na 57.7%, ali ne zato što su Hrvati iselili iz Istre, nego zato što se dio njih izjasnio regionalno sa 1,7% 1981.godine na 16, 1% 1991.godine nakon osnivanja IDS-a.

To je očiti dokaz da nisu točne teorije pobornika istrijanstva o stvaranju novog istarskog identiteta, već je to isključiva posljedica IDS-ove politike odnarođivanja Hrvata, u korist istrijanstva. Djelovanjem istarskih Hrvata u medijskom prostoru na društvenim mrežama, unatoč istarskim medijima pod nadzorom IDS-a. koji su provodili žestoku medijsku kampanju mladih IDS-a o izjašnjavanju kao Istrijani i sudjelovanje Istrana u Domovinskom ratu na popisu iz 2001, godine stanje se promijenilo u korist Hrvata.

Sa  ukupno stanovnika  234 145-1991.godine,  broj je pao na 206 344-2001.godine, ne iz razlog smanjenja ukupnog stanovništva Istre 2001 u odnosu na 1991, nego jer su  Kastav, Lovran. Mošćenička draga, Matulji i Opatija zbog preustroja lokalne samouprave pripali Primorsko-goranskoj županiji.

Da bi se na  popisu stanovništva 2011.godine zahvaljujući  širokoj medijskoj kampanji IDS-a, opet odnos promijenio u korist regionalnog izjašnjavanja:

  • Hrvati                 142.173 ( 68,33 % )
  • Talijani                 12.542 ( 6,03 % )
  • Srbi                         7.206 ( 3,46 % )
  • Bošnjaci                  6.146 ( 2,9 % )
  • Albanci                    2.393 ( 1,15 % )
  • Slovenci                  1.193 ( 1 % )
  • Istrijani                25.203 (12.11%)
  • Neopredijeljeni     4.078 ( 1,96 % )
  • Ukupno              208 055 ( 100 %)

Zagovornici  istrijanstva nalaze „dokaze“ stvaranja nove nacije da „ postoje istarski pisci sa specifičnim pograničnim temama, specifična istarska glazba, specifičan istarski folklor, specifična istarska tradicija, specifična istarska povijest, nešto što se zove istarski modus vivendi (koji se uglavnom veže uz toleranciju i multietničnost), pa zar je stoga čudno što se javljaju termini poput: istarski narod, istarski etnicitet i istarska narodnost?“ Ernie Gigante Desković, magistar kulturologije

Veoma lako i argumentirano ću osporiti navode g.magistra kulturologije Deskovića,  poznavajući osobno istarske specifičnosti i specifičnosti pojedinih regija u Hrvatskoj:

Zar ne postoje na pr. slavonski, zagorski, dalmatinski … pisci, specifičan slavonski, zagorski, međimurski… folklor, tradicija, povijest, glazba i modus vivendi? Postoji, u svim tim krajevima, naravno da postoji, a postoji i tolerancija i multietničnost, u praksi puno bolja i humanija nego u Istri, jer u tim krajevima nikada nećete čuti ništa slično kao u Istri: „ neka se torna priko Učke skuda je doša“ U Istri ne postoji tolerancija i multietničnost u praksi, već samo deklarativno zahvaljujući IDS-u, koji je stvorio veliku netrpeljivost prema svemu hrvatskom: hrvatskoj državi, hrvatskom etnosu, hrvatskoj kulturi i hrvatskom identitetu.

„Istina je da praksa pokazuje da identitet, koji sebe smatra specifičnim i svoju posebnost temelji na specifičnoj kulturi, načinu života i povijesti jednoga prostora, i zbog toga taj prostor također smatra samostalnim entitetom, mi dobivamo školski primjer modernog stvaranja nacije. Ukratko, kada imamo toliko snažnu identifikaciju sa specifičnostima jednog prostora to postaje samostalan i osnovan element identiteta. Tada dolazimo do trenutka kada se istrijanstvo više ne može smatrati tek regionalnom pripadnosti, već nešto više“

http://www.regionalexpress.hr/site/more/o-istrijanstvu

„Kada se pokuša relativizirati istrijanstvo ističe se nepostojanje istarskog jezika. Međutim, jezik je samo jedan od faktora stvaranja identiteta i u slučaju Istre pokazuje se da naprosto nije presudan“

G .Dešković tendenciozno , da ne kažem u službi IDS-ova istrijanstva, a ne znanstveno pokušava od Istrijana stvoriti naciju, ne narod, političku naciju, jer se Istrijanima izjašnjavaju svi  oni koji ne priznaju Hrvatsku kao svoju domovinu, a to su Talijani, jedan manji dio Hrvata kojima je komunizam isprao nacionalnu svijest, doseljeni Srbi, Bošnjaci i manji dio Albanaca s Kosova!

A kada se argumenti „istarskih specifičnosti“ pokažu nedovoljnim za stvaranjem nešto više od regionalne pripadnosti, onda ni osnovna karakteristika jednog naroda, a to je jezik, nije“ presudan“ za stvaranje identiteta nove nacije.

Pomalo čudno da ne kažem smiješno u pokušaju dokazivanja“ modernog stvaranja nacije“ , jer se u Istri govori čakavskim dijalektom hrvatskog jezika!

Posebnosti regije Istre  kao i  posebnosti regije Baranje

Za usporedbu posebnosti  regija u Hrvatskoj uzimam Baranju. Mogla sam uzeti Zagorje ili bilo koju drugu regiju,   ali Baranja je dobar primjer zbog zemljopisnog položaja, dvojezičnosti i suživota, bolji od Istre. Dobar primjer je i stoga, jer je bila županija i kroz povijest,  izložena kao i Istra različitim vlastodršcima i velikim migracijama.

Baranja ima sličnosti sa Istrom, tako da mi je  inzistiranje na nekoj istarskoj posebnosti pomalo smiješno, jer ukazuje na neznanje IDS-ovaca i nepoznavanje ni povijesti Istre, ni Hrvatske. Posjećujući Baranju naišla sam na mnoge poveznice, kojima dokazujem da nema samo Istra svoje posebnosti, već imaju i druge regije u Hrvatskoj, pa IDS nema pokriće za  tolikim  isticanjem posebnosti Istre.

Baranja kao regija je prostorno omeđena dvjema velikim rijekama. Kroz prošlost do danas prepoznatljiva je po karakterističnim i kompleksnim društveno i fizičko-zemljopisnim  značajkama. Velike rijeke, Dunav i Drava, u prošlosti su predstavljale svojevrsni granični i izolacijski element navedenog prostora, kao što je Učka za Istru.

Baranja, zemlja kruha, paprike, ribe i vina Uz bogatstvo običaja, konfiguracija terena, lesne padine, ravnica, te poplavni prostor kroz povijest ju potvrđuju kao prikladnu za različite vrste agrarne proizvodnje, ribarstva,  ribnjačarstva i turizma

U Baranji se uređuju  tri etno-sela Karanac, Kopačevo i Zmajevac, isticanje njihovih prepoznatljivih obilježja, tipične arhitekture prilagođene krajobrazu, te tradicijskih umijeća gradnje panonske kuće, vinskih podruma ( gatora) proizvodnje vina i hrane, ribolova, te povezanih običaja. Istra zemlja maslina, ribe i vina, uz bogatstvo raznolikosti od mora, brdovite unutrašnjosti i razvoju seoskog turizma. U Istri se razvija vinarstvo, vinske ceste, u Baranji isto tako, poznata su baranjska vina i vinske ceste. Čak postoje i slične manifestacije; u Istri Vinistra, Dani otvorenih podruma, a u Baranji Vinski maraton u Zmajevcu.

U Baranji su se izmjenjivale vlasti  od vladavine starog Rima, preko kršćanstva, Osmanlijskog carstva  od 1526. do 1680-ih kao  kopnenog puta uz Dunav i na plovni put Dunavom,   za transport ljudstva i materijala u okviru strateškog prodora Osmanskog na zapad. Poslije  Osmanskog carstva , u 17.stoljeću vladaju  obitelji Zrinski u Baranjskoj županiji. Poznato je da je obitelj Zrinski do kraja 17. stoljeća imala značajna imanja na hrvatskom primorju, u Slavoniji te u Međimurju koje je u to vrijeme pripadalo Ugarskoj, a  nepoznato je da su imali značajna imanja i sjeverno od Drave, posebno u Baranjskoj županiji, gdje su posjedovali najmanje 128 naselja i pustara. Po ovome oni su bili najveći zemljoposjednici u županiji ispred Draškovića, ali im je moralo plaćati porez i nekoliko slavonskih naselja južno od Drave.  Baranjska naselja su uplaćivala svoje poreze u Čakovcu.

Baranja je bila pod Austro-Ugarskom vlasti, kao i Istra, samo što u Baranji žive Mađari, dok u Istri Talijani. Tijekom 20. stoljeća Baranja je jedina hrvatska regija koju su zadesila tri rata i dvije okupacije kao i (barem) četiri seobe stanovništva što je rezultiralo velikim demografskim promjenama, kao i istarski egzodusi!

Nakon 1920. godine, Baranja je podijeljena između Mađarske i Jugoslavije. Baranja je po Trianonskom mirovnom ugovoru po etničkom principu bila podijeljena između Mađarske i Jugoslavije, ali je značajan broj pripadnika hrvatske i srpske nacionalnosti ostao u Mađarskoj, isto tako, veliki dio stanovništva mađarske nacionalnosti ostao je u Jugoslaviji, odnosno hrvatskom dijelu Baranje. Zbog toga dolazi do 11 preseljenja stanovništva u oba smjera (Bognar, 1972). Popis stanovništva proveden u sklopu Kraljevine Jugoslavije pokazao je i veliku brojnost Nijemaca. Godine 1931. zabilježeno je 52 846 stanovnika, od kojih je 29,81 % pripadalo njemačkoj nacionalnoj manjini

Kao što su Istru zadesila dva velika egzodusa stanovništva, tako su i Baranju, još i više, jer Istra nije bila zahvaćena srpskom agresijom 1991-1995. godine a Baranja je! Nakon 1945.godine Istru su napuštali Talijani, a iz Baranje je od komunističkih vlasti protjerano  njemačko autohtono stanovništvo. U prazne kuće i imanja koloniziraju se Hrvati „ vlakom bez voznog reda“ iz Hercegovine, Dalmatinske zagore, pa čak i iz Hrvatskog Zagorja.

Srpska agresija  1990-tih uzrokovala su drastične promjene etničkog sastava Baranje. U periodu od 1991. do 1995. godine iz Baranje je izbjeglo oko 26.000 osoba, uglavnom Hrvata i Mađara. Na njihovo mjesto srpske vlasti su naselile do 10.000 osoba, uglavnom Srba iz drugih dijelova Hrvatske. Time je došlo do promjene etničkog sastava stanovništva Baranje. Srpske vlasti su 1992. i 1994. godine provele popise iz kojih je vidljiv taj proces. Po okončanju rata, a tijekom procesa mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1995. – 1998. godine događa se obrnut proces – srpsko stanovništvo, naseljeno u cijelosti a domicilno dijelom, iseljava iz Baranje, a osobe izbjegle tijekom rata se vraćaju. To je izazvalo novu promjenu etničkog sastava stanovništva Baranje koja je potvrđena popisom 2001. godine.

Popis 2001. godine

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u hrvatskom dijelu Baranje živjelo je 42.633 stanovnika, a sastav stanovništva bio ovakav:

  • Hrvati = 23.693 (55,57%)
  • Srbi = 8.592 (20,15%)
  • Mađari = 7.114 (16,69%)

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u mađarskom dijelu Baranje živjelo je 407.448 stanovnika, a sastav stanovništva bio ovakav:

  • Mađari = 375.611 (92,19%)
  • Nijemci = 22.720 (5,58%)
  • Romi = 10.623 (2,61%)
  • Hrvati = 7.294 (1,79%)

Negiranje hrvatskog identiteta Istre je temeljna politika IDS-a

A temelj je u politici IDS-a, politici negiranja hrvatskog identiteta Istre! To je temelj, a istrijanstvo i talijanizacija su metode provođenje te temeljne politike IDS-a. Lako dokazivo, veoma lako nizom primjera koje sam već napisala u tekstu, a ovaj primjer je nesporan dokaz razmjera koje može poprimiti ta IDS-ova politika negiranja hrvatskog identiteta u Istri:

Na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:

-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri

Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.

Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html

Dr. Franjo Tuđman uvidio je da ga IDS-ovci sustavno obmanjuju kada je Skupština Istarske županije izglasala Statut 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo. Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994.godina,  pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu usklađenosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.

(Odluka Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)

(Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.)

  1. Ustavni sud je ukinuo odredbu članka 23. Statuta, koja glasi: “Županija Istarska priznaje i štiti istrijanstvo kao izraz istarskog plurietnosa”

Statut IŽ mijenjan je samo u jednoj riječi da bi bio ustavno prihvatljiv:

„priznaje i štiti, prije, novo –njeguje!

5.2. Osporenim člankom 8. ID Statuta izmijenjen je članak 23. Statuta te glasi:

Istarska županija njeguje istrijanstvo kao tradicionalni izraz regionalne pripadnosti istarskog plurietnosa.“

Članak 23. Statuta prije izmjene glasio je: Istarska županija priznaje i štiti istrijanstvo kao izraz regionalne pripadnosti istarskog plurietnosa.

Predlagatelji smatraju da članak 23. Statuta i u izmijenjenom tekstu treba ukinuti jer se njime »utvrđuje pravo na posebno priznanje istrijanstva«, što je suprotno Ustavu, prema kojemu, navode predlagatelji, »svi građani Republike Hrvatske imaju ista prava i slobode« te »nema priznavanja regionalne pripadnosti«. Predlagatelji smatraju da »posebnim isticanjem istrijanstva određeni stanovnici Istarske županije dolaze u povoljniji položaj od onih koji nisu obuhvaćeni tim pojmom te se time uvodi diskriminacija kao pravni pojam u zakonodavni poredak Republike Hrvatske«.
U odnosu na osporavanje ove odredbe ID Statuta, Ustavni sud ističe:
„Prema Izvorišnim osnovama Ustava, Republika Hrvatska je ustanovljena kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava.“

Člankom 14. Ustava jamče se prava i slobode neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama te jednakost pred zakonom.
Člankom 8. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, broj 33/01., 129/05. i 109/07.) propisano je što se sve može urediti statutom županije, dok je područni (regionalni) djelokrug županije, suglasno članku 134. stavcima 2. i 3. Ustava, podrobnije propisan člankom 20. tog Zakona.
Imajući u vidu Ustavom i zakonom zajamčenu samoupravnu nadležnost županije (tzv. samoupravni rezervat županije), ocjena je Ustavnog suda da županija, uređujući pitanja od svog područnog (regionalnog) značenja, ima pravo statutom urediti promicanje svojih etničkih, kulturnih i drugih osobitosti.
U konkretnom slučaju, osporenom statutarnom odredbom ne propisuje se niti se priznaje »regionalna pripadnost« županije u administrativnom smislu jer je takva »pripadnost« određena posebnim zakonom koji utvrđuje područja županija u Republici Hrvatskoj. Isto tako, tom se odredbom ne stvara »diskriminacija« niti »određeni stanovnici Istarske županije dolaze u povoljniji položaj« u odnosu na ostale stanovnike Županije s obzirom da Ustav jamči svim građanima Republike Hrvatske jednaka prava i jednaku pravnu zaštitu.
Stoga je ocijenjeno da članak 8. ID Statuta, odnosno izmijenjeni članak 23. Statuta, nije nesuglasan s Ustavom i zakonom.

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2008_02_14_435.html

Prema izmjenjenom Statutu IŽ, istrijanstvo se ne propisuje i štiti, nego samo njeguje!

Prema tome Istrijanstvo kao propisani način izjašnjavanja u popisu stanovništva  protivno je  Ustavu RH, odnosno neustavno! Ono se samo njeguje i ne može biti službeno propisano  u popisu stanovništva.

Regionalnost je IDS-u samo način  smanjivanja utjecaja centralne hrvatske vlasti na Istru, jer samo regionalnost, odnosno lokalna samouprava može smanjiti utjecaj hrvatske Vlasti iz Zagreba na istarsku svakodnevnicu. Ne pristajući nikako uz novu hrvatsku vlast, regionalnost, odnosno istrijanstvo  je dobro došla kao zamjena za nepreboljeno jugoslavenstvo. Izjave čelnika IDS-a to potvrđuju.

I ne samo izjave, dokazuje to cjelokupna predizborna kampanja IDS-a za lokalne izbore 16.svibnja 2021.godine

Boris Miletić gradonačelnik Pule, kandidat IDS-a za župana IŽ, u cijeloj predizbornoj kampanji, niti jednim slovom, ni jednom riječi, ni simbolom nije označio, ni spomenuo  da se izbori održavaju u RH! Kao da je Istra zasebna država!

Krajnji cilj IDS-ove politike je odnarođivanjem Hrvata,  talijanizacijom i istrijanizacijom  dostići  dovoljan postotak Istrijana za raspisivanje referenduma o autonomiji. Kod svakog popisa stanovništva pitanje regionalnog izjašnjavanja postaje aktualno, jer je to jedini demokratski način kojim IDS-ovci mogu ostvariti nedosanjani san o autonomiji Istre!

Lili Benčik/hrvatskepravice

U Puli, 12.svibnja 2021.godine


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika