By Članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), u čijim je redovima još uvijek „počasni član“ Josip Broz Tito, napokon su se probudili (svaka čast izuzecima). Naime, malo je tko očekivao da će „besmrtni“ poslati „ultimatum“ Republici Srbiji!?
Riječ je o Izjavi Odbora za normu hrvatskog standardnog jezika HAZU u vezi pristupanja Republike Srbije Europskoj uniji.
Ovu izjavu donijeli su i objavili 6. listopada 2021., a u kojoj se „Vladi Republike Hrvatske predlaže da u pristupnim pregovorima kao jedan od uvjeta za pristupanje Republike Srbiji Europskoj uniji zatraži da Vlada Republike Srbije javno i nedvosmisleno prizna hrvatski jezik kao poseban i neovisan standardni jezik i jedan od službenih jezika Europske unije“.
Ovu izjavu je prihvatila Uprava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i ona je službeni stav HAZU!
Kad su pročitali ovu izjavu, vjerujemo da su Srbi „pukli od smijeha“, (nitko se do danas na ovaj dokument ni u Srbiji ni u Hrvatskoj nije ozbiljno ni osvrnuo!), dok se hrvatski branitelji i stradalnici ne mogu načuditi što se u svezi takvih i sličnih pitanja „besmrtni“ (svaka čast izuzecima) javljaju svakih 10 godina.
Činjenica je da Republika Srbija već godinama poriče postojanje hrvatskog jezika i njegove povijesti, ali je isto tako činjenica da je većina članova HAZU „prespavala“ hrvatski obrambeni Domovinski rat ili još uvijek djeluje na liniji „Mi smo Titovi, Tito je naš“.
Kao prvo, sramota je da se malo tko od „besmrtnih“ (osim akademika Josipa Pečarića i još ponekog) buni što u svom članstvu imaju iznimno malo onih koji su od 1990.-te bili na braniku hrvatske države ili što ni među „počasnim članovima“ nemaju ni jednog istaknutog hrvatskog znanstvenika, a Tita imaju!
Iznimno je lijepo i poželjno što su se 30 godina nakon stvaranja hrvatske države sjetili da Vladi Republike Hrvatske predlože da se pobrine da se u Srbiji prizna hrvatski jezik, ali što se nisu i kada će se sjetiti da pozovu Srbe, a poglavito svoje kolege u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti (SANU) da priznaju agresiju na Republiku Hrvatsku, da plate ratnu odštetu, da otkriju mjesta gdje su nestali Hrvati, da u svojim najvišim državnim tijelima imaju i hrvatskih predstavnika (kao što je Pupovac u Hrvatskom saboru), da financiraju neke hrvatske novine, kao što Vlada RH financira „četničke“ Novosti koje kontinuirano izlaze usred Zagreba, da dozvole hrvatskim stradalnicima da posjete jedan od stotinu srpskih logora, od Novog Sada do Niša, gdje su maltretirali i ubijali Hrvate, osobito nakon okupacije Grada Vukovara, da ne štite ratne zločince, pa sve do toga da prestanu iznositi neistine o broju ubijenih Srba, u ustaškim logorima, poput Jasenovca.
U HAZU su već odavno o svakoj toj temi trebali organizirati znanstveni skup ili objaviti knjigu, a ne da njihovi članovi i dalje pišu „kako aga kaže“, odnosno da malo tko od njih ima veze s hrvatskom stvarnošću.
Ova i ovakva akademija nažalost služi samo njezinim članovima (jedan je čak predlagao i svoga sina za nagradu HAZU!), pa je treba ili raspustiti ili osnovati još jednu, koja bi istinski vodila skrb o hrvatskoj kulturi i drugome.
Evo, u njihovu „razredu književnika“ nema ni jednog hrvatskog generala (ili visokog vojnog časnika)-književnika ili umjetnika iz Domovinskoga rata, a Sven Lasta, Veljko Barbieri, Antun Vrdoljak ili Ivan Tolj i te kako su već odavno trebali dobiti tu titulu, koja danas u javnosti nažalost ne predstavlja gotovo – ništa.
Stoga, kako bilo da bilo, već je vrijeme da se „besmrtni“ počnu javljati s pravim temama, da izbace Josipa Broza kao počasnog člana te da u svoje redove napokon počnu primati mlade, svjetski poznate i priznate znanstvenike.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
