By Poštovani čitatelji našega istraživačkog portala, pozdravljamo vas u još jednoj kronici iz najljepšeg grada na dalmatinskoj obali, našeg bisera Trogira. Hvala vam na vašim pozivima, mailovima i dobrim kritikama. Posebno nam je drago da su nas nazvali razočarani i bijesni radnici trogirskog brodogradilišta koji su dugih sedam mjeseci bez plaće. Drago im je da još ima nezavisnih medija koji podržavaju njihovu borbu za dostojanstvo.
Na prosvjedu koji je organizirao Stožer za obranu Brodotrogira nije se pojavio gradonačelnik Ante Bilić, za kojeg tada nismo znali zbog čega nije nazočio legitimnom prosvjedu. A puna su mu usta bila brige za gladne radnike. Hrvatska stranka prava i njezin predsjednik Damir Zaradić putem svojih izvora doznali su da je gradonačelnik Bilić bio na skijanju na skijalištu Jahorina koja se nalazi u Republici Srpskoj. Na Facebook stranici HSP-a Trogir piše da je boravio u hotelu Vučko koji broji pet zvijezdica. Pitamo se tko je financirao te užitke.
Priče kako Grad Trogir stoji iza Brodotrogira slušamo već trideset godina, ali kad je to na prosvjedu izjavio njegov zamjenik Viktor Novak, to izgleda kao ruganje svim poštenim građanima ovoga grada. Ne samo da Grad Trogir i aktualna vlast ne stoji iza radnika Brodotrogira, nego to ispada samo deklarativna podrška. Ali je točno da Ante Bilić, Viktor Novak i njihov SDP stoji iza vlasnika Brodotrogira Danka Končara, koji će u Zagrebu graditi naselje vila skupa sa odvjetnikom Antom Nobilom. Uz kontrolni paket hotelskog naselja Medena.
Postavlja se legitimno pitanje što je kontrolirao Ante Bilić skupa sa Franom Žižkom i Klementom Bašićem u Nadzornom odboru Brodotrogira kada je navedena tvrtka došla u poslovne neprilike. Upravo tada počele su pravne kombinatorike sa osnivanjem novih tvrtki i prebacivanjima radnika u te tvrtke. Kako je to neslavno završilo mogli smo svjedočiti ovim prosvjedom i odlukom da tvrtka HBT ide u stečaj sa 120 zaposlenih. Nakon svega možemo se zapitati kakva je ovo država, kakva je ovo privatizacija.
U prošlom broju zaboravioli smo spomenuti da je gospodarstvo u Trogiru 80-tih godina prošlog stoljeća brojalo oko 6000 zaposlenih, što je bila respektabilna brojka. Danas imamo daleko manje zaposlenih. Od gospodarskih subjekata iz prošlog broja zaboravili smo spomenuti tvornicu Duhanka, koja je proizvodila filtere za cigarete. Danas na mjestu te tvornice nalazi se hotel izraelskog vlasnika. Uglavnom, turizam ne može i ne bi smio nikada zamijeniti tvornice i proizvodnju.
Na kraju još jednog serijala ostavljamo predizbornu kampanju. I dalje nemamo kandidate velikih stranaka, probudile su se nezavisne liste, predstavnici građanske platforme obilaze teren. Uskoro očekujemo predstavljanje kandidata i lista za Gradsko vijeće. Očekuje nas tri mjeseca zanimljive i dinamične kampanje i utrke o kojoj ćemo vas rado obaviještavati na našem portalu. Do novog čitanja veseli i zdravi bili.
Anđelko Jeličić
