By Urušava se Dubrovnik a gradi “Dubrovnik“, i Hrvatska je dehidrirala od svoga morskoga, zaštićenoga gospodarskog pojasa.
Zadaća dokidanja suvereniteta Domu, i njegova predaja u ruke EU-Ropskoj i Globalistima je na djelu.
Sve je položeno na demokraciji, pa što ne bi i Hrvatska bila položena na njen odar. A Neće!
U Saboru vladaju izuzetni standardi iskazivanja značaja zastupnicima iz Dubrovačko neretvanske županije. Pri tom se najviše otišlo prema Nikoli Grmoji, kojega Predsjednik Sabora nazva, da prostite, smećem. Tko tebe karakteristikom, ti njega uvredom. Tko tebe pljesnivim kruhom, ti njega kamenom. Tek je počelo, i teško da će ovo ostati usamljenim primjerom ponašanja, iz najvišeg zakonodavnog tijela Republike Hrvatske, kako za sve izabrane od Naroda, tako i za narod u Hrvatskoj. Sjećamo se i agilnog Premijera, koji je u “obračun“ poletio na laganim nogama, sa svoga istaknutog mjesta prema saborskim klupama. Tako je to kad nas zadoji Regija, a vodi Bruxelles.
Ako u Vrhuški nema digniteta, još uvijek ima demokratskog kredibiliteta, jer na prošlim izborima za Sabor Nikola Grmoja je dobio 19.426, a Gordan Jandroković 808 glasova.
Teško se odvažiti pisati o temama, koje prelaze granice Grada i Županije, jer moguće je zapasti u polje za koje će te neki rado proglasiti nekompetentnim. Ali Dubrovnik je Srce Hrvatske, držim ga pravim bastionom, i temeljnim kamenom hrvatske državnosti. Dok god joj bilo makar i traga, Dubrovnik će biti prvi!
Što s ovim, na današnji dan, ima stečaj brodogradilišta, kao što je Uljanik?
Sve će promašaje trebati nadoknaditi naš turizam, i u Dubrovniku. Dok većini ovo predstavlja Dan tuge, neki razmišljaju o farmama krava, valjda u krugu brodogradilišta. Umjesto konkurencije Kinezima u sofisticiranoj brodogradnji, rješenja se za nas nadziru u izvozu mlijeka na kinesko tržište. Počelo je iz Sinja, gdje krava nema, prepakiranjem regionalnog svemirskog (vaseljenskog) mlijeka. Važno da je krenulo… EU-Ropski “pošteno“, dakako.
Sve će si pozlatiti “naši“ političari, njima gladac a Narodu jadac.
Ovdje su još nekakvi, dok ne zasjednu gore i ne krenu gurati, ne samo Konjevodove vijadukte preko izvora Omble, na “ničijoj zemlji”. Komolačka zemlja, ipak se dokazano, i te kako isplati, a u zaštićenom krajobrazu lagano “potajice“ gradi. Malo košta, dobro se naplati, a tek koliku korist nekima može donijeti šteta, koja bi bila učinjena stanovnicima. Kažu, umorni i pokolebani, da ih sa ovog područja nastoje “humano“ iseliti, što očito ne dira šuplja srca, jer sve je više ilegalnih useljenika diljem Gorskog kotara, ali ih se nalazi i pod autobusom u Dubrovniku. Oprostit ćete jednom, i meni na sarkazmu, jer sam u toj prigodi napisao, kako je dobro dok nekoga od njih ne nađemo s vadičepom ispod kruzera.
U Borbonu opsadno stanje, put se urušava, blokada prometa, jedna dobronamjerna gospođa pita: „… što je sa starim i nemoćnim stanovnicima. Tko će im donijeti spizu i lijekove? Tko će ih odvesti doktoru? Taxiji ne žele dolaziti. Nemaju svi auto. Dok se prepucavaju gradonačelnik i investitor, a to će bogme potrajati, što napraviti da se ljudima pomogne?“
I evo, sad bi trebalo ući u genezu, tko je bio vlasnik ove parcele, tko od koga kupio, i koje je sve skupa benefite dobio, s tim što je kupio, tko dozvolio, tko projekt radio…
Nije tajni agent 007 njezinoga visočanstva (u posebnomu slučaju i njegovoga) mačji kašalj. James Bond na primjer, uz sve pogodnosti ima i “dozvolu za ubijanje”. Geneza nasljedstva…
Tako je Mama davala dozvole za gradnju u famozno zanimljivim vrtlima, koji pripadaju zgradama u Pejtonu, ali i dan danas, nakon što nema??? više moć u Gradu, sve je kao i onda. Stanari vode sudske sporove, i u jadu su.
Eh da nije geneze slučaja, koju vam je zapaprila Mama, još uvijek na poziciji, s koje se sigurno trudi vedriti i oblačiti, sigurno bi Gradonačelnik sve napravio na najbolji način, ali eto i oko ispražnjenoga Grada mu se ruši, i pri tom pucaju glavne cijevi za opskrbu vodom kvartova, a da je u mogućnosti, što i naša Jadranka Šimunović, primijetiti za prvu ruku, kako su stabla posječena i ništa ih neće vratiti. Uz najbolju volju, ako se i ne betonizira, treba posaditi nova i čekati da narastu. U konkretnom primjeru Burbona, zelenilo je potaracano, i sad se može jedino betonom na beton.
Obično, za neke, pišem “nesuvislo” pa im se, makar poželjno, ni to ne dopada. Njihove želje neće me odvesti na “pravi” put. Stanari zgrade, u čijem se vrtlu namjeravalo izgraditi poslovno-stambeni objekt za branitelje?, dobrim su dijelom također branitelji, koji imaju pravo na odgovore nadležnih i Mir, koji im je naprasno oduzet.
Osjetili su na svojoj koži, što znači niz godina u kontinuitetu nametnut im problem… neki to plaćaju nemirom i nervozom, neki primijete na takujinu, kad uđu u apoteku po sredstva za smirenje, rijetki čak završe i u bolnici. Sve je kažu dobro dok uznemiravaju, a ne tuku.
Važno je u nastalim (ne)prilikama da se u Bananki ne bune “snage revolucije“, osim anti-Fašista, poput najmlađeg im člana, nekog Dedića, koji je nedavno, o prigodi parade partizanskih pjesama i petokraka na državnoj zastavi, škrgućući zubima ispričao, kako je junački ubio njemačkog vojnika dok mu se ovaj predao. Kaže da je još uvijek jednako sposoban, jeli i za to da odgovara zbog nedjela.
Danas bi se umirivalo branitelje, kao da je dovoljno “ istaknute“ dobro najesti, napiti, a na nas “obične“, koji sve vidimo, smirujuće djelovati preko usamljenih drukera, slabih mentora i rijetkih im “štovatelja“.
Doduše uvijek se nađe poneki sociopat, što neuspješno pokušava privući pozornost “sljednika“, u pustoj nadi da je puk glup, zaboravljajući, kako se za konjem praši, ali, i kako onoga, tko se konju straga dovoljno približi, može dočekati obilno iznenađenje.
Marko Mujan, mag.pol.
