By Početkom 70-tih godina prošlog stoljeća predvodio je nacionalni pokret, kojim su se tražila veća prava za Hrvatsku unutar tadašnje Jugoslavije. Bio je nepokolebljiv u isticanju svojih teza. Govorio je i pisao kako je u sastavu tadašnje države Hrvatska opljačkana. Nu, nakon sloma Hrvatskog proljeća bio je među prvima na tzv. Križnom putu. Niz svojih najljepših mjeseci i godina, proveo je po sudnicama, jugoslavenskim robijašnicama i u potpunoj izolaciji od javnosti. Sveukupno je robijao više od 12 godina.
Riječ je o prof. dr.sc. Marku Veselici, o povijesno nezaobilaznoj ličnosti, žrtvi komunističkog terora, koji se čitav život borio za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, i koji je na kraju krajeva, za svoje ideale, kako smo rekli, najljepše godine svoga života proveo u najstrašnijim logorima Josipa Broza Tita, od Lepoglave do Stare Gradiške. U vrijeme njegova života, čini se, nismo ga dovoljno nagradili (možda ni poznavali!), pa je red da mu sada, kad ga na žalost više nema među živima, još jednom kažemo – hvala, tim prije što je ova legenda novije hrvatske povijesti ostavila neizbrisivi trag.
Predsjednik Republike Zoran Milanović posmrtno mu je nedavno dodijelio visoko državno odličje, a prije toga (2019.) u Sinju je otkrivena njegova bista. Tom svečanom činu bio je nazočan i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, koji je tada uz ostalo izjavio da je Veselica bio temelj moderne hrvatske države!
Na moju inicijativu u zagrebačkom HNK organizirana je i velika, nezaboravna 7o-ta obljetnica njegova života!
Ovaj veliki, hrvatski legendarni čovjek i domoljub rođen je 9. siječnja 1936. u Glavicama kod Sinja, a preminuo je 17. veljače 2017.u Zagrebu.
Veselica je simbol borbe protiv komunizma. Osudili su ga (drugi put) 1980., nakon smrti Tita, čak na 11 godina teške robije (!) samo i iz razloga što je dao intervju zapadnonjemačkom časopisu „Der Spiegel“! Nu, neprestano se pitamo, što, poglavito, mladi, znaju o tom olovnom vremenu? U Zagrebu i dalje postoje i ulice i trgovi nazvane po komunističkoj prošlosti. Taj veliki hrvatski rodoljub nije mogao čak ništa znanstveno i javno objavljivati i na bilo koji način se pojavljivati u javnosti, od 1972. do 1990. Stoga, danas dok se sjećamo ovog iznimnog čovjeka među ostalim se (ponovno) moramo zapitati: gdje su i što rade njegovi progonitelji? A Veselica je bio samo jedna u nepreglednom nizu komunističkih žrtava, prije svega, „Hrvatskog proljeća“. Sve u svemu, nismo mu se dovoljno odužili. Njegov lik i djelo mora i treba biti nezaboravno u hrvatskoj povijesti, tim prije što taj čovjek nikada nije pružao ruke da bi grabio, već da bi podao ljubav.
Oni koji odlučuju o nazivima ulica, trgova, pa i istaknutih državnih ustanova već sutra moraju iznaći način (prijedlog) da se ime Marka Veselice nikada ne izbriše, kao što je to slučaj i s nekim drugim hrvatskim velikanima, pa i Junacima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata za koje više nitko, ili bolje rečeno malo tko zna tko su i što su bili.
A Veselica je bio jedan i – jedini!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
