Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Jutros su se saborski zastupnici zabavljali tragikomičnim nastupom ministra vanjskih poslova, inače potpuno potkapacitirane osobe koja sramoti i sebe i nas gdje god se ukaže. Na repliku D. Orešković koja mu je lice sasula kako je nesposoban i kako sramoti državu koju predstvlja po svijetu lakonski je odgovorio “To je osobni dojam”. Materiju o proglašenju IGP-a koju je ponosno i potanko izložio rečeni ministar ne propustivši naglasiti svoj ushit, povjesni trenutak i ganuće zbog postignutog usudili su se komentirati zastupnici oporbe uvijek nezadovoljni i sarkastični u odnosu na lik ministra. Otišlo se u dužinu i širinu da su se našli neki koji su mu spočitnuli oca – socijalistčkog generalnog direktora “Agroproteinke” koji je netom smo ugazili jednom nogom u demokraciju ugrabio priliku da sebi i budućim naraštajima u familiji prigrabi cijelu tvrtku. Na mnoge replike o liku i djelu Goran najčešće nije ni imao odgovora već je za govornicom stajao kao jeben ćuk čvsto stisnutih usnica. No, skresao je Viliju Matuli kako dotični iskazuje veliku dozu nostalgije za Jugoslavijom a zna se što je ta “tamnica naroda” značila za hrvatski narod. Govorancije o mudrom, samostalnom, neovisnom i ravnopravnom vođenju vanjske poltike već izlaze na nos i samo su ponavljanje riječi velikog vođe. Da sam zločesta kao što nisam mogla mu sam mu poslati poruku o razmijevanju politike u čijoj se realizaciji i njegov šef i sam ministar ponizno prostiru kao otirači na ulaznim vratima pred američkim činovnikom iz trećeg ešalona kojemu je, uzgred rečeno ovih dana Kina zabranila ulazak u svoju zemlju. Ma briga Pompea za Kinu, ljepše je kod nas a i ćuti se većim pred našim patuljcima. Njegov nastup u one man showu pomljivo su pratili i podržavali članovi vladajuće stranke pa je Brankić našao jak argument za proglašenje IGP-a: imat ćemo mogućnost graditi umjetne otoke. Bogati!!! Malo nam je naših otoka pa ćemo povećati broj građenjem umjetnih. I tako u žestokoj diskusiji po sistemu jebe lud zbunjenog a jeben i zbunjen je bio prvi činovnik hrvatske diplomacije shvatila sam jednu sitnicu: Albanci su prošlih godina omasovili svoju ribarsku flotu kupovanjem polovnih talijanskih ribarica. I sve je bilo dobro dok su kupovali. Ali kad su počeli izlovljavati Talijancima je to jako zasmetalo pa su se dosjetili proglasiti IGP. Na ideju Talijana su se naši razboriti dužnosnici uhvatili kao špar na udicu i skoro da bi sebi priskrbili autorska prava. Bit će veselo: u Savudrijskoj vali ratuju naši ribari s policijom Republike Slovenije a sada ćemo zajedno s Talijanima i Slovencima tjerati albanske ribare, naravno ako budemo imali čime.
Čini se da je u ovoj zemlji u samo trideset godina đavo kredom upisao krug što bi rekao Đole. Toga vakta veliki broj do tada pritajenih Hrvata glasno se radovao činjenici što će moći jasno i otvoreno reći da su to što jesu. Kao da su prije ovaj prostor naseljavali Laponci. Ili da su im osobne isprave kontrolirali i suglasnost na njih davali naši vjekovni neprijatelji i porobljivači a da to nije bio njihov osobni izbor. Jer,ne može se reći da je u bivšoj državi itko bio priveden, uhićen i suđen zbog svog nacionalnog određenja osim ako nije napravio krupnu svinjariju koja se mogla podvesti pod podrivanje socijalističkog sistema i ravnopravnosti naroda i narodnosti. Baš bih voljela vidjeti stare isprave naših dužnosnika. Što su ono upisivali u rubriku “nacionalnost” i kakve su duševne trume zaradili za čitav život ako su se deklarirali Jugoslavenima. Držeći vatrene govore garnirane mnogim do tada zaboravljenim “hrvatskim riječima” uglavnom iz doba endehazije naš mili pokojnik i hrpa njegovih pobočnika (ne računam u njih Vladu jer ni sam nije znao ni tko, ni što je dok je mrtav pijan i upišan spavao u nekom šancu) digli su tenzije i kod Hrvata i kod Srba. Jedni su se napokon ćutili kao svoji na svome a kod drugih su još bila živa sjećanja na sva “dobročinstva” koje su doživjeli u WW2. Krenulo je: ćaća Domovine je osobno animirao opskurne likove kao što je naš sadašnji ministar vanjskih poslova i niz drugih nazadnjaka i mračnjaka koji danas obitavaju u političkom prostoru. Više ne dvojim da je pažljivo slušao i savjesno provodio upute iz Norwala. U govorima je ustostručio patnje hrvatskog puka za koje prije pučani nisu ni znali ali im je propustio reći jednu sitnicu: promjenom političkog sustava u kojem je sve bilo narodno promijenit će se vlasništvo i sve će to rezultirati dugoročnim negativnim posljedicama po državu i narod. Ovlaš je spomenuo stup od 200 bogatih obitelji što mu i pet nisu uzeli za zlo: stariji je čovjek, nije baš sasvim svoj u glavi pa nije čudo ako nešto ponekad i zabuca. Sve što je rekao se u narednim godinama i obistinilo.Dogovoreni rat radi grabeži moćnih je završio i tek nam je prestojalo suočavanje s blagodatima kapitalizma za kojim smo tako čeznuli: najviše zbog rebatanika Levis i amreičkih žvakalica. Gotovo je se s besplatnim zdravstvom, nema više školovanja bez plaćanja, nema društvenih stanova…sreća da nam je ona država bezglavo i neplanski gradila bolnice, škole i vrtiće. Zaboravio nam je reći “vi ćete morati kupiti več kupljene stanove u kojima živite a ja ću, kao vaš poglavnik kupiti cijelu vilu površine 1410 m2 za bagatelu, nešto veći iznos nego što ćete ga vi platiti za svoj dvosobni stančić. Vi ćete postati najamni radnici koje će banke žestoko oderati a moj unuk će biti vlasnik banke u svojom dvadesetima. Vaše će žene jutrom zaplakati kad ne budu mogle dati djetetu za autobus i užinu u školi dok će moja supruga koja “srećom nije ni Srpkinja i Židovka” gospodariti “Zakladom za djecu Hrvatske” po svom nahođenju, marom dobre domaćice koja se najprije brine o svojoj obitelji a za dječicu ako i ostane nešto. Vaši će i intelektualni i radni kapaciteti opasti dok će se isti u mojoj obitelji enormno povisiti. Vi ćete za pišljivih 5.000,00 DM godinama ratovati sa Slovenskom bankom i možda niti nećete dobiti svoje a ja ću otvoriti nekoliko deviznih računa i Ankici Lepej koja će se drznuti otkriti kako je i ćaća vodio imovinski rat i pospremio na svoj tajni račun lijepe pare napraviti pakao od života.
Kako je počelo nije ni moglo ispasti na dobro. Njegovim primjerom vodili su se mnogi pa ovih dana slušamo jednog župana koji bez pravne osnove svojata i kuću i stan posebno naglašavajući da je on hrvatski dragovoljac, borac za oslobođenje Banije koji je za svoja vojna umijeća stekao čin bojnika i sada se protiv njega vodi medijska haranga a on je svojim ratovanjem zaslužio i više. E, pa nije! Ako dobro pamtim, a pamtim a radije bih da sam zaboravila svi koji su sudjelovali u ratu primali su plaće. Tko naivan misli da bi jedan važni general i sada uspješni gospodarstvenik koji je svoje ratovanje naplatio zapasavanjem mora došao ratovati za Hrvatsku iz čistog domoljublja a bez plaće. Kad je puno jednostavnije razbiti staklo na izlogu draguljarnice u Parizu, pokupiti izloženo i dati se u bijeg. I uzbudljivije je, mora se priznati. Ili bivši monter plinskih grijala i naravno general koji je patio od sindroma sljepila i gluhoće i ništa što se događalo u Kninu nakon Oluje nije vidio ni čuo iako je bio civilni zapovjednik grada. Ali vukao ga je miris benzina i isplatio mu se dobar njuh. Dakle ratovali su vojnici – plaćenici što rado zaboravljamo a i oni su odavno to smetnuli s uma.
Od Tuđmana do Plenkovića …đavo je kredom upisao krug i evo nas u XXI st., još bauljamo, spotičemo se i padamo sve dublje. Sadašnjem šefu izvršne vlasti je sve relativno i sve što vodi njegovoj svemoći prihvatljivo. Dok naglašava nultu stopu protiv korupcije i borbu protiv tog zla koje nas sve više uništava i u materijalnom i u duhovnom pogledu daje svoj blagoslov sumnjivim tipovima iz svoje stranke i stavlja ih na prestižna, sigurno izborna mjesta na listama za Sabor, za župane, za gradske čelnike, za voditelje ureda i agencija kojima se broja ne zna, sve u cilju postizanja potpune kontrole nad svim polugama vlasti i gospodarskog života u ovoj zemlji.
Živjeli smo u jednopratijskom sustavu i sigurno su neku članovi partije na tome i ostvarivali određene benefite. Sada živimo (ili skapavamo) pod oštrom pandžom jedne, svevladajuće partije u kojoj je njenim članovima dopušteno sve; lagati, krasti, varati…ponekad se zaslugom medija i eksponira poneki dužnosnik koji je u svoj nezajažljivosti iskočio,ali se to elegantno riješi. Rješit će se i ovaj, bez brige i za neki dan to nitko više neće ni spominjati.
Mediji pišu kako premijer ovoh dana vodi razgovore s pretedentima na fotelju predsjednika uprave Podravke. Ozbiljna kandidatkinja je i notorna Martina Dalić…skoro mi je drago što grupa Borg nije potpuno zamrla nego još ima nade da će se pojaviti u punom sjaju. A “spašena” Fertoneva grupa? Hvala na pitanju, unaprijeđen je poslovni proces i bilježi znatne gubitke. Ali o tome nije dobro govoriti.
Primaju li mito oni na vrhu? Svatko dobronamjeran  će ruku u vatru staviti za njihovo poštenje otpriliko onoliko koliko su poštena vrata od grada. Branko Bačić i njegova crna torba puna deviza su odavno zastarjeli. Tko bi se danas mučio vukući tešku torbu punu para s rizikom da mu je neki očajnik otme? Sada su vremena puno sofisticiranijeg pristupa tim delikatnim radnjama. Dovoljan je čip s ključem a on se nosi u malom džepiću sakoa i lako se prebaci iz ruke u ruku u bili kom uredu u zgradi na Markovom trgu. Neprimjetno, fino, baš svjetski. Ne vjerujete? Onda ništa.
Ako gospođa Tena nekim čudom kad se promijeni vlast a morat će se promjeniti jednog dana otpiri iz ureda premijera slobodno može naći novo radno mjesto HNK na radnom mjesti scenografa. Jer što ona može napraviti scenografiju to ne mogu ni mnogi profesionalni scenografi i to se potvrdilo da aktualnom satu dok su zastupnici postavljali unaprijed postavljena pitanja koja su obvezno počnjala silnim pohvalama i zahvalama premijeru. Naravno, on se u odgovorima uvijek složio s njima.
Uostalom mislim da je Plenković rodonačelnik političke korupcije i dok on ne ode neće biti ni ozbiljne borbe protiv te pošasti. On mora pasti i nestati iz političkog života ove zemlje da bi ona mogla disati. Nek ide…širok mu put.
Ovo pišem dok čekam “Provjereno” a zanima me kako je čelnik grada u Slavoniji , inače član vladajuće stranke pod svoj krov smjestio: svoja dva sina, svoju partnericu inače knjivotkinju u općini koj je njen dragi na čelu, njezinog sina i na kraju djevojku njezinog sina…gle čuda; svi su podizali stambene kredite a u otplati rate sudjeluje država sa 75%….i svi iznajmljuju kupljene stanove. Kad bi tako postupali svi…gdje bi nam bio kraj? Ono nije kuća tijesna kad čeljad nije bijesna.
Ne vjerujete? Čini vam se nemogućim? Gledajte!😅
Anna Kowalska


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika