By Tresla se brda, rodio se miš! Pupovac je pobrojao „sve napade na Srbe“ u Hrvatskoj, želeći time podići tenzije i kazati kako u zemlji gdje pretežito živi i prima plaću jača „ustaštvo“.Koncem godine, po svoj prilici, izaći će u izdanju SNV „Bijela knjiga“ koja će pobrojati „sve napade na Srbe“.Knjiga će se financirati hrvatskim novcem.
Koalicijski partner Milorada Pupovca, Andrej Plenković u maniri osobe koju se ništa ne tiče, skromno i gotovo uz odobravanje Pupovčevih izjava, kaže „razgovarat ću s Pupovcem“.
Razgovaralo se je i što se je zbilo? Ništa!
Pupovac i dalje jaši, na kakvom konju vidjet će se uskoro.
Najveći remetilački faktor u unutarnjoj stabilnosti Hrvatske je SDSS, stranka nastala na temeljima
fašističke stranke Gorana Hadžića SDS.
Srbi u Republici Hrvatskoj su odavna zaslužili druge političare i ljude drugog svjetonazora, ovako RH je bila i ostala talac srpske politike i njenog utjecaja. Onog dijela srpske politike dirigirane iz Beograda.
Milorad Pupovac nije mirotvorac i kakvu on to Hrvatsku želi? Svojstveno samo njemu, vjerujemo nikakvu Hrvatsku. Stoga ne čudi da Milorad Pupovac, hrvatski državljanin, često navrati do glavnog grada svih Srba.
Pupovčev glavni koalicijski partner Plenković, savršeno slučajni premijer Hrvatske sve prati i gleda „kao slučajno“.
Plenkovićeva zadaća je zacrtana, njegovim dolaskom u RH, a tek usputni pokušaj bijega u Europski parlament završio je s velikim neuspjehom za samog Plenkovića.
Bolji izvori su odavno kazali kako je Plenkovićeva zadaća na Zapadnom Balkanu, de facto zadaća Angele Merkel, nazvane Mutti i Multikulti. Spomenuta istočna Njemica je odgojena u nekadašnjem DDR u vrijeme vladavine Ericha Honeckera.
Andrej Plenković radi čvrstog obećanja Angeli, ne smije odstupiti od obećanog da pomogne što bržem približavanju Srbije Europskoj uniji.
Pod svaku cijenu, potrebno je podržati Srbiju na putu prema zapadu, maksima je Andreja Plenkovića, i kad su u pitanju srpska nesuradnja s Hrvatskom oko nestalih u Domovinskom ratu, povratu ukradene poviestne građe koju je ukrala Srbija, prestanku miješanja Srbije u unutarnje stvari RH – kao što su podrška Miloradu Pupovca.
Nije Pupovac od jučer takav, nikada nije bio drugačiji. Njegova politika je jasna.
Srbi u Hrvatskoj nemaju svog Svetozara Pribićevića koji je kazao „prije će Hrvati potonuti u more nego se odreći svoje domovine“.
Svetozar Pribićević je bio hrvatski političar srpskog podrijetla koji je spoznao sve slabosti utjecaja Srbije i Beograda na „prečanske“ Srbe. Njegove riječi o potrebi da „prečanski“ Srbi svoju sudbinu vežu s većinskim narodom nikada nisu prihvaćene, a kasniji ratovi Drugi svjetski rat i Domovinski rat, pokazat će da je Pribićević bio u pravu. Milorad Pupovac nije Svetozar Pribićević te je u dosadašnjoj politici uglavnom potpirivao i provodio politiku Beograda.
Ovaj politički biznismen ili „etno biznismen“ kako ga je nazvao Ivo Josipović odavna sjedi na dvije stolice.
Pupovac i njegovi, svake godine slave „dan ustanka“, 27.07. u Srbu, pokušavajući prikriti stvarne razloge pogroma nad nedužnim Hrvatima i Muslimanima koji se zbio u tom „općenarodnom ustanku“, davne 1941. godine.
Taj pokolj nije imao nikakvo drugo značenje osim širenja Velike Srbije, stradali su mnogi Hrvati iz Borićevca i Muslimani iz Kulen Vakufa – susjedne Bosne i Hercegovine.
Plenkoviću odgovara nejasna i nedefinirana situacija oko mnogih poviesnih nejasnoća jer Hrvatsku ne vidi kao neovisnu i samostalnu državu. Nastavak detuđmanizacije društva, uništavanje HDZ kao domoljubne i pobjedničke stranke hrvatskog naroda, dovođenje nedoraslih kadrova na čelne funkcije u državi, arbitriranje kod izbora kadrova u EP, to je Plenkovićeva politika.
Josip Đakić, predsjednik HVIDRE, protestirao je protiv Pupovčevih izjava o „ugroženosti Srba “ u RH. Oni koji poznaju Đakića, poznatijeg u davanju svekolike podršku svom stranačkom šefu Plenkoviću, ubrzo će spoznati da od Đakića nema ništa.
Najveći problem gotovo svih braniteljskih udruga je vezanost uz vlast i državne financije, pa tako i HVIDRE kojom upravlja Đakić.
Onaj tko te plaća taj i određuje politiku.
Prije koji dan osvanula je vijest da su branitelji, koji su se zadužili kod određenih banaka 1996., vratili svega oko 2% sredstava.
Kad je to već tako, nema neovisnosti, pa i Josip Đakić govori u vjetar, a i njegovo neslaganje oko partnerstva HDZ i Milorada Pupovca, neće se više spominjati.
Psihologija, kao znanost je odavna kazala „ne govori ono što ne misliš učiniti“, a ,moderna politika čini upravo suprotno „laž postaje osnovno sredstvo političke volje“.
Otac srpske nacije Dobrica Ćosić je kazao: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”.
Sve je više hrvatskih trbuhozboraca koji preuzimaju štafetnu palicu s Balkana želeći na prisilan način promijeniti hrvatski nacionalni mentalitet.
Ako je Milorad Pupovac zagovornik Ćosićevih razmišljanja u Hrvatskoj, zašto ih Andrej Plenković javno i nedvosmisleno ne osudi, tek nemušto. Šutnja Plenkovića snažno govori o karcinomu hrvatskog društva, govori o utjecaju velikosrpstva na hrvatski nacionalni prostor, a nadasve utjecaju Milorada Pupovca na poteze Vlade koju predvodi premijer.
Sadašnja politika SNV u RH je dugoročno neodrživa kako za Srbe u Hrvatskoj tako i za hrvatsku politiku. Srbi za sada nemaju osobu koja je politički Hrvat, a po nacionalnosti Srbin i pravoslavac.
Časni i pošteni predstavnici Srba u RH su Predrag Mišić i Nenad Vlahović, osobe koje Hrvatsku vide kao svoj jedini dom i Hrvatsku kao majku.
Zašto oni nemaju političkog prostora jasno je, jer se RH nikad nije u cijelosti oslobodila srpskog utjecaja i balkanske krčme.
Milorad Pupovac nije politički Hrvat, glavni grad tog zagovaratelja većih srpskih prava u RH je Beograd. Pa kad je tome tako, zašto Andrej Plenković ima za suradnika jugoslavena i pripadnika poraženih ideologija. Možda je to dio knjige za koju samo AP zna što piše, dio zakulisnih i pokvarenih igara u prožimanju širih interesa.
Na žalost, Hrvatska je postala talac njemačkih interesa na jugoistoku Europe. Njemačka je svakako doprinijela priznanju i neovisnosti RH. Danas su ovo neka druga vremena, Angela Merkel nije dorasla poviesnoj ulozi koju je Njemačka zaslužila. Borba za stjecanjem i interes kapitala postali su prvorazredno političko i javno pitanje u kome današnja Njemačka egzistira.
S druge strane poznat je i američki utjecaj na okončanje ratova na području Hrvatske i BiH. Prisjetimo se utjecaja SAD na zbivanja i potpisivanja Splitske deklaracije između Tuđmana i Izetbegovića u Splitu, 22. Srpnja, 1995.
Oporavak i povratak Ruske federacije na svijetsku političku scenu ne omogućuje ležernost kako Nijemcima tako i Amerikancima. Vječna „balkanska krčma“ postaje prvorazredno pitanje za Rusiju.
Iz tog odnosa Srbije i Rusije, utjecaj Srbije na susjedstvo jača, napose onaj politički.
Hrvatska pod patronatom Andreja Plenkovića razapeta je između njemačkih interesa i s druge strane ruskih interesa prisutnih u Srbiji i povremenih interesa SAD, ne snalazi se dovoljno.
Tom nesnalaženju doprinosi nejasna i nekonzistentna politika koju predvodi premijer RH. Toj politici kad su odnosi RH i Srbije u pitanju, ali na štetu RH, doprinosi Milorad Pupovac.
Prozivanje i nametanje Hrvatskoj krivnje „ustaštva“ nije od jučer. To Milorad Pupovac dobro zna i to da je Republika Hrvatska nastala oslobađanjem svog prostora od velikosrpske agresije. Te činjenice smetaju Pupovca i njegove poražene pristaše te postaju glavnom temom i preokupacijom srpske politike.
Anđelko Jeličić
