By Jedna od najboljih hrvatskih pjevačica Zdenka Kovačićek ne miruje. U subotu, 19. veljače (kao lav!) borit će se na Dori, s nekim mladim i popularnim pjevačima za ulazak na Euroviziju. Iza sebe ima bogato glazbeno iskustvo. I to ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu. Jedna je od rijetkih za koju, kad je u pitanju glas, nitko nema što reći. Nu, sada ima i dobru, rado slušanu pjesmu…
- Gledajte, nisam od onih kojima je „važno sudjelovati“, kako se to kaže. Dora je festival gdje se svi nadamo pobjedi, jer predstavljati svoju zemlju u svijetu (ako pobijediš) je velika stvar. Naravno, to je ono čemu se svi nadaju i očekuju.…
- Nu, pjesmu ćete izvesti na engleski. Mislite li da nam je to prednost?
- Sve više nam je to prednost, tim prije jer je engleski jezik Evrope a i svijeta. Razumljiv je u glazbenoj branši kao i u gospodarstvu, na internetu i svim novim medijima.
- Puno puta ste nastupali na inozemnim pozornicama, što znači da imate i veliko iskustvo, da znate što publika recimo u Europi traži. Je li Vam to možebitno daje neku prednost, ili je danas mnogo važniji izgled, pa i biti „dio klana“, od samog pjevanja?
- Da, imam iskustvo na velikim pozornicama, i znam što publika u Evropi traži, ali ovo je izbor hrvatske publike za našeg predstavnika na Euroviziji .Posljednjih godina smo ispadali već u pred finalu. To znači da naša publika ne bira pravu pjesmu. Nekad, kad je samo stručni žiri birao pjesmu, kriteriji su bili viši, pjesme su bile bolje i bolje smo se plasirali na Euroviziji.
- A, što ako ne pobijedite na Dori?
- Do sada sam sudjelovala četiri puta na Dori i nisam pobijedila ni jednom, to znači da unatoč svega idem dalje, kao da se ništa nije dogodilo…. samo sa jednom promjenom….više se nikada neću pojaviti na Dori.Za mene je to završena priča.
– Nego, gospođo Kovačićek, što je ipak najteže u Vašem poslu, pjevanje ili ono što se događa oko scene?
-Pjevanje je ono u čemu uživam, no ne volim raditi oko organizacije, oko dogovaranje koncerata, a tu su i naporne probe, putovanja, susreti, pa čak i neodgovorni novinari…, (svaka časti izuzecima), koji vas znaju optužiti i za nešto što niste krivi. No, da se razumijemo, ima odličnih i korektnih medija i novinara, ali bojim se da danas ipak bahato svatko piše što želi.
– Nu, sve je manje pjevača i pjevačica iz Vaše generacije…
- To je istina. Čovjek se troši u ovoj profesiji, treba čuvati i zdravlje kad dođeš u neke godine, neki su nas napustili, a i glazbeni ukus publike se mijenja. Danas prolaze vizualni doživljaji bolje od vrhunskih glazbenih, i nekad veliki pjevači u ovo vrijeme nemaju kome pjevati, osim ako se ne prilagode novim trendovima.
- Nego, gospođo Kovačićek, na koji se način sjećate odličnih tekstopisaca (poput Zvonimira Goloba) ili velikih skladatelja (poput Kalogjere, Runjića….), ili pak pijanista poput Vanje Lisaka…?
- Sjećam ih se kao velikih autora koji su obilježili povijest naše glazbe, jer takvih više nema među mladom generacijom. Mladi žive potpuno drugačije, razmišljaju drugačije, stvaraju drugačije i možda i ne žele ostaviti značajan trag iza sebe, Njima je važan trenutak koji upravo žive.
- A što Vam daje snagu da i dalje nastupate, pa i unatoč koroni?
- Snagu mi daje ljubav prema glazbi, scenskoj umjetnosti, tom divnom osjećaju biti na sceni, biti pred publikom.
Imate li možebitno nekih želja, nerealiziranih ideja?
- Uvijek imam novih ideja i planova, kad ih ne bi bilo, prestala bi pjevati a to znači i postojati. Nadam se da se to neće tako brzo dogoditi.
– Sve u svemu, znači vidimo se i u ponedjeljak, 21. veljače na Festivalu šansone koji je posvećen Zvonimiru Golobu u Maloj dvorani zagrebačkog Vatroslava Lisinskog!
– Raduje me taj nastup, jer će nastupati i relativno veliki broj mojih kolega i kolegica. Golob je bio veliki pjesnik, skladatelj i red je da mu se odužimo, pa pozivam i druge neka dođu. Pjevat ćemo pjesme -za Goloba!
Mladen Pavković
