By Pred nama je još jedno nogometno prvenstvo. Iznimno pet godina od zadnjeg Eura, a tri nakon najvećeg uspjeha našega sporta ponovno smo na pozornici svjetske nogometne scene. Ponovno ćemo sa nestrpljenjem čekati svaku utakmicu i navijati i bodriti naše nogometaše, nažalost zbog situacije sa virusom u malo drugačijim okolnostima nego smo naviknuli, ali veselje i strast navijača nitko ne može usporiti, spriječiti niti oduzeti kao što smo uostalom imali prilike vidjeti prije tjedan dana u Zadru kada se bučno proslavio naslov košarkaškog prvaka Hrvatske.
Dok svi sa nestrpljenjem očekujemo prvi sučev zvižduk i početak ovog drugačijeg Eura od prethodnih, ponovno se u sportu pojavljuje politika i ponovno se navijačima i igračima pokušava nametanjem nekih ˝pravila˝ zgaditi Euro, kao da ono nije opterećeno već postojećom pandemijom te se ponovno na umjetan način pokušavaju napraviti podjele među ljudima. Ponovno se skreće pažnja sa sporta koji bi trebao biti glavni u kontekstu prvenstva na političke parole. Ovaj puta riječ je o klečanju prije početka utakmice pod parolom ˝Black Lives Matter˝ koja je došla iz SAD-a, proširila se u Engleskoj, a kako mi imamo običaj pokupiti i imtirati sve sa Zapada, tako je ista rasprava stigla i kod nas. Ponovno se skretanjem sa prave teme žele stvoriti podjele.
Pokret ˝Black Lives Matter postoji još od 2013. godine, jer u SAD-u svake godine se događa tisuće zločina počinjenih iz rasističkih pobuda i mržnje, ali je isti svoje djelovanje intenzivirao 2020. godine ubojstvom crnca Georga Floyda kada se pokret počeo širiti sportskim utakmicama po SAD gdje su u znak podrške crncima i afroamerikancima sportaši prije utakmice klečeći iskazivali poštovanje prema istima. Zanimljivo pokret je potekao iz zemlje koja ima najviše problema sa rasizmom u svijetu, posebno u svojim južnim državama koje su nekada bile dio ˝Konfederacije˝. Zemlje koja je doduše ogromna, ali zemlje gdje godišnje tisuće ljudi nastrada iz zločina povezanih sa rasom i mržnjom neovisno o kojoj boji koži se radi, a i države koja je je cijeloj indijanskoj populaciji oduzela zemlju, a njihovo stanovništvo prorijedilo i potjeralo u rezervate gdje i danas nemaju gotovo nikakva prava. Isti običaj (kao i većina stvari) je brzo prešao ˝preko bare˝ te su ga preuzele, a tko drugi nego Engleska i Belgija, zemlje koje su kroz povijest bile poznate po ˝toleranciji˝ i ˝poštivanju ljudskih prava˝. Naime prva je samo ugnjetavala preko 50 država i imala preko četvrtinu svijeta po svojim vlasništvom, a kralj druge je cijelu jednu zemlju koja je preko 70 puta veća od njegove (Kongo) proglasio svojim privatnim dvorištem te sam sebe proglasio za gospodara života i smrti milijuna ljudi. Smatra se da je isti učinio jedan od najvećih genocida te je odgovoran za smrt desetaka milijuna ljudi samo zato jer su bili druge boje kože. Obje navedene zemlje krivci su za nekoliko ratova u svojim kolonijalnim područjima te za istrebljenja čitavih naroda. Danas su prikrivajući svoju prošlost odlučili se sakriti iza zastora tolerantnosti i drugima prezentirati svoju borbu protiv rasizma, za ravnopravnost i postati veliki borci za ljudska prava. Oni su danas heroji i predvodnici te borbe, a svi ostali koji nisu uz njih su jednostavno – rasisti. Istovremeno mogu slobodno reći da te zemlje nisu nikada izašle iz svog rasizma, već su i dalje u njemu i duboko zaglibile ponovno favorizirajući jednu rasu nauštrb drugih što se kosi također sa temeljenim načelima sporta i ljudskih prava jer SVI ljudi jednako vrijede.
Sa druge strane naša prelijepa Hrvatska koja je stoljećima bila žrtva susjednih država Mađarske, Austrije, Italije, Srbije koje su posezale za njenim teritorijem, a o Turskoj koja nam je stoljećima bila pred vratima da ne govorimo. Osim toga mi istovremeno nismo nikada imali kolonije, još manje proglasili tuđu zemlju svojim dvorištem niti bilo koga ugnjetavala na rasistički način. Kako je u svijetu sve obrnuto ovi prvi su odlučili zaboraviti svoju stoljetnu prošlost i skrivajući se iza izlizanih parola, istovremeno spočitati nama i drugim zemljama koje su stoljećima bile predmet ugnjetavanja zašto mi ne klečimo za pokret koji nema nikakve veze sa našom zemljom, a još manje bi trebao imati veze sa sportom. U tom kontekstu pozdravljam odluku HNS-a koji je mudro i jednostavno rekao našim momcima da se skoncentriraju na igru, a na ovaj politički pokret (i poklič) samo mirno odstoje. Naime, naša zemlja dovoljno je klečala kroz povijest i ovakvim stvarima nije mjesto na sportskom borilištu, a zbog naše kompleksne prošlosti, posebno one nedavne, klečanje jednostavno nije u našoj kulturi niti je opcija.
Posebna priča u svemu ovome je UEFA koja sa jedne strane zabranjuje bilo koji oblik politike na sportskom borilištu (što je prihvatljivo), koja striktno zabranjuje rasizam na stadionu (što je prihvatljivo), koja promovira ˝Equal game˝ i ˝Respect˝ i ˝Difference˝ kao svoje temeljne postulate, ali istovremeno zatvara oči pred kriminalom, mitom i korupcijom u vlastitim redovima. Tada dolazimo do legitimnog pitanja nije li ovo također politika i zašto se ponovno ona nameće u sportu? Zar ne bi politika trebala biti izvan bilo kakvog konteksta sporta? Za UEFA-u je važno napomenuti da je potpuno pogubljena u svojim kriterijima i sama ima dvostruke kriterije jer sam naziv pokreta ˝Black Lives Matter˝ označava rasizam jer favorizira jednu rasu na uštrb ostalih te je kontra svih navedenih postulata i vrijednosti sporta. Recimo da se neki azijat osjetio ugroženi i pokret nazvao ˝Yellov Lives Matrter˝, da li bi se pripadnici ostalih rasa osjećali ugodno? Zašto bi se uopće favoriziralo ikoga prema boji kože? Ponavljam bilo kakvim pokretima nije mjesto na sportskom borilištu, a ne zaboravimo da je UEFA drastično kažnjavala manje zemlje radi puno banalnijih stvari i tu vježbala i uredno provodila svoju dvostruku politiku.
Za mene osobno vrijedi postupat ˝All lives matter˝ jer svaki čovjek vrijedi i svi mi jednako vrijedimo bez favoriziranja rase, religijske pripadnosti ili seksualne pripadnosti.. Stoga poštujte i našu različitost jer mi nismo isti kao vi niti smo bili kolonizatori i ugnjetavači kroz povijest izađimo iz te zavjese podjele, usredotočimo se na sport i ne klečimo ni pred kim, a Vatrenima poručujem da se usredotoče na igru, budu hrabri i borbeni kao u Rusiji i ne nasjedaju na ove provokacije i prozirne parole iza kojih se skrivaju oni koji imaju najviše problema sa rasizmom u svojemu dvorištu.
Branimir Tot
