Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Uskrs je najveći kršćanski blagdan te kao takav ima duboku tradiciju ukorijenjenu ne samo u  našemu narodu već u cijeloj kršćanskoj civilizaciji kojoj pripadamo, a u svijetu postoji preko 2.2 milijarde kršćana, odnosno skoro trećina ljudske populacije. Gledajući i promatrajući svijet racionalno sama smisao vjere i života jest da se obilježava pobjeda života nad smrti, odnosno stavljajući isto u kontekst prirode pobjeda proljeća nad zimom te buđenje prirode iz zimskoga sna koju obilježavaju sve dulji dani, te početak novog životnog ciklusa.  Tako su  prvi kršćani obilježavali najprije Uskrs, a tek kasnije u 4. stoljeću počelo je obilježavanje Božića. Sveti Pavao u svojoj poslanici Korinćanima izjavio je ˝Ako Krist nije Uskrsnuo uzaludna je vjera naša˝ (1 kor 15, 12-20).

 

Stavljajući sve ovo navedeno u moderni kontekst 21. stoljeća obilježavanje svih, a posebno najvećih kršćanskih blagdana Božića i Uskrsa pretvorilo se u kontekst trgovine, konzumerizma i kupovanja darova, a sam kontekst svodio se na hranu, što obilniji blagdanski stol i što više darova. Od toga je imao svatko koristi, trgovački centri su zarađivali na hrani i darovima, marketing je profitirao prikazivanjem novih proizvoda, ugostitelji su profitirali organizacijom sajmova i štandova, razne udruge su profitirale izradom tradicionalnih nakita i ukrasa, hotelijeri i turističke agencije su profitirali jer je u tom razdoblju procvao turizam. Ovo konzumerističko Božićno ludilo u kojem sam da se i ne lažemo i sam sudjelovao sve do prije desetak godina nije u tolikoj mjeri pratilo Uskrs gledajući u kontekstu veličine oba blagdana. Naime, uspoređivajući ova dva blagdana ipak za vrijeme Korizme nije bilo toliko štandova, marketinški nas nisu toliko bombardirali sa raznim proizvodima, a i darivanje nije bilo toliko obilato.

 

Međutim gledajući razdoblje unazad par godina neposredno prije pandemije svo ovo blagdansko ludilo koje nas je pratilo tijekom Adventa, počelo se polako, ali sigurno prelijevati i na Korizmu, a posebno na Veliki tjedan. Trgovački centri bili su prepuni raznih vrsta boja za jaja, postojalo je tisuće zečeva, gradovi su počeli ukrašvali i stavljali razne košarice i zečeve, cilj je bio što većeg zeca napraviti, a čak su se po uzoru na advent otvarali štandovi gdje je također bila gastronomska ponuda posebno šunka i mladi luk. Iako su svećenici i crkveni velikodostojnici bezbroj puta govorili o samom smislu Uskrsa te pažnju skretali na duhovnost i smisao čovjekovog postojanja, ništa nije uspjelo poremetiti sve veći globalni trend konzumerizma i globalizma.

 

Tada je baš u vrijeme Uskrsa prošle godine stigla pandemija i sve ovo gore nabrojano postalo je bezvrijedno, zatvorili smo se u sebe počela je bitka za vlastiti život i neizvjesnost što donosi sutra. Nikome više nije bilo do slavlja sve je postalo tmurno i depresivno, a svi smo se zatvorili u svoje stanove u krugu najbližih s nestrpljenjem isčekivajući što će se dogoditi te hoće li pandemija pokucati i na naša vrata. Zatvorenost je bila prva asocijacija sa kojom smo povezivali blagdane koji su po navikama i običajima bili sve samo ne ta riječ. Međutim, kada se dublje pogleda gledajući sa godinu dana odmaka ispada kao da nam je Uskrsli Krist tom riječi ˝zatvorenost˝ htio nešto poručiti, ali nismo ga razumjeli…

 

Uskrsli Krist htio je zatvoriti sve ono što nam je predstavljalo užitak, hedonizam i požudu, ali istovremeno nas udaljavalo od njega, ne samo od njega nego nas je udaljavalo i od nas samih jer smo se u svemu tome i sami kao pojedinci počeli gubiti. Praznici nisu više bili veselje, a razgovori su se počeli svoditi kakva će bit hrana, što se sve mora napraviti, hoće li se sve stići…Sve ovonavedeno je prolazno i nema smisla ako nema niti života u nama samima i ako nismo okruženi našim bližnjima i našim najmilijima.Pohlepa i obijest udaljavaju nas od nas samih i dolazimo do otuđenja. Pandemijom smo ubrzani život  usporili i više cijenili  mjesto otkuda sve, a to je obitelj i naši najbliži, počeli smo više cijeniti jedne druge i razmišljati o drugima. Odjednom smo se našli u čudnom svijetu, ali svijetu koji nas navodi na promišljanje i razumijevanje što je bitno u našem životu i koji su nam prioriteti, svijetu koji bi nam trebao biti ˝normalan˝. Kada se prošle godine sve zatvorilo i osobno sam sve to proživio što pišem, i moram priznati da sam i sam bio u iščekivanju što će se dogoditi. Najednom sam bio jako sretan kada je donesena odluka da će za Uskrs crkve ˝iznimno biti otvorene za posjetu˝ i da ću moći izići iz svog doma i prošetati 5 min do crkve. Nisam nikada razmišljao da ću se veselit tom malom događaju, ali opet jedva sam čekao Uskrs da posjetim crkvu. Blagdanski stol prošle godine nije bio kakav mi je običavao biti, a maslinovu grančicu sam dobio poštom od obitelji iz Dalmacije dok sam im ja poslao pisanice. Iako je bio zatvoren, vjerovali ili ne prošlogodišnji Uskrs primio sam i dao više čestitki nego ikada, na objavu sretan Uskrs na društvenoj mreži dobio sam liekova više nego ikada, a puno više sam ostvario kontakte gdje sam osim suhoparne čestitke i porazgovarao koju  riječ sa svojim prijateljima za Uskrs što prije nisam uobičavao raditi. Uskrs koji je izgledao zatvoren, postao je otvoren ali otvoren prema srcu i samom smislu slavljenja Uskrsa te onome najvažnijemu razmišljanju o smislu života i načinu kako da se udaljimo od pohlepe, a približimo sebi, a to je ono o čemu svatko od nas treba razmišljati.

 

Ovogodišnji Uskrs biti će malo drugačiji od prošlogodišnjega, ali opet njemu jako blizak jer situacija je još uvijek neizvjesna vezana uz pandemijustoga naučimo lekcije, spoznajmo sebe, približimo se srcem našim najmilijima i otvorimo srce ljubavi, iskrenosti i međusobnom razumijevanju, a zatvorimo pohlepi, hedonizmu i svim stvarima koje nas opterećuju i kada se bolje razmisli iste nam samo smetaju u životu.  Budimo sretni onime što imamo, a to je život koji je jedan i ne ljutimo se na ukućane ako uskrsna juha nije dobro začinjena ili zagori uskrsni kolač ili se sve ne uspije niti ne stigne kupiti jer je nešto zatvoreno ili skraćeno radilo. Ne mora se sve imati niti svega biti, glavno je da smo tu otvoreni jedni za druge. Neka nam Uskrs bude svaki dan jer svaki novi doživljeni dan jest pobjeda života.

Sretan Uskrs!

Zagreb, 02.04.2021. Branimir Tot


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema