By Podjeli
Čitajući o ovoj najnovijoj aferi stečajnog suca i stečajnog upravitelja,normalnog čovjeka koji živi u prosječnim hrvatskim prilikama,stegne srce i dugo ga nešto tišti u grlu.
Iz stečajne mase,iz imovine stečajnih vjerovnika,kupovale se kuće i sucu i kćeri, suradnici i njezinom mužu,u Sisku, Samoboru, na moru, otplaćivali se privatni krediti.
Zaboli i dugo boli, od spoznaje kako je imovina radnika Željezare Sisak, raskomadana, razdijeljena ljudima koji nikada za to nisu morali niti nogom kročiti u Željezaru.
Mnogi su radnici ostali bez posla,
jedva preživljavaju od mirovine,dopunjuju svoje skromne prihode sakupljanjem boca, dok se prijatelji i rodbina suca odmarala u vili u Tribunju..
Kupovali su se auti, dionice, uglavnom sve da se dugoročno osigura egzistencija.
Čudesna je ta lakoća velikih lopova ,koji su od nekog dobili povjerenje da pravedno raspodjele stečenu imovinu, lakoća otimanja tuđeg rada,
bez zadrške i srama.
Koliko je danas tih ljudi, bez doma koji je srušio potres, koji su kupili ili izgradili od teškog rada u Željezari, beskućnici s mizernom mirovinom, vjerojatno i penaliziranom,
jer se netko žurio da njihovu imovinu pretvori u svoju prćiju.
Koliko je takvih stečajeva sprovedeno na isti način, nikada nećemo saznati no posljedice toga vidimo svaki dan. Izgubljena radna mjesta,ljudi koji s koferima odlaze zauvijek, a oni koji su prestari za odlazak prisiljeni su da žive u teškom siromaštvu, čame u samoći koju donosi siromaštvo.
O životu tih ljudi odlučuju neki novi ljudi, beskrupuloznog svjetonazora, mlađahni ministar Aladrović kojemu je politika maknula trnje s njegovog životnog puta, iz stolice koja košta 6000 kuna , a kupili su ju porezni obveznici, poručuje umirovljenicima da će teško naći pare za Covid dodatak, da će usklađivanje mirovina biti toliko mizerno, da bi skuplja bila obrada od same koristi za umirovljenike.
Umirovljenici Hrvatske pored velike smrtnosti,ostali su prepušteni bolesti,
opljačkanog minulog rada, laka meta za otimanje nekretnina ,potpuno gurnuti u stranu, tek pred izbore sjete ih se političari ,
da bi se danima vrpoljili u tim preskupim stolicama, mozgaju i računaju koliko bi najmanje koštao njihov glas na izborima.
U cijeloj EU više nas nemaju s kime usporediti, svaka država članica našla je novaca, našla je načina, samo smo mi ostali prezreni i sami.
Susjedna Srbija najavila je treći dodatak svojim umirovljenicima, već su dobili dva puta po 50 eura, u ovoj su godini najavili tri isplate,
dva puta trideset i jednom pedeset eura kao pomoć za Covid troškove.
Pored toga njihovo kvartalno usklađivanje za prvi kvartal ove godine iznosit će 5,9%
U Srbiji je već sada mirovina 46,6% prosječne plaće a najavljuje se rast plače od 6% što će dodatno povući i rast mirovina.
Što je to u našim političarima tako okrutno da dok se vrte na stolici koja košta tri mirovine za oko pola milijuna umirovljenika, kada svaki dan čitamo kako su besramno pokradeni i dalje tvrde da za umirovljenike novaca nema.
Mijenjati moramo iz temelja, nije dovoljan samo zatvor za otimače tuđeg rada, treba ih vratiti na početak,
na imovinu na dan zaposlenja, ako su se školovali na račun današnjih umirovljenika, da bi cijeli radni vijek smišljali način kako pokrasti tuđi rad, onda je i redovna plača nezakonito stečena.
Samo jakim rezovima možemo doprijeti do velikog tumora koji se ugnijezdio duboko u društvu, no nema dalje dok ga ne odstranimo.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
