By Potomak sam obitelji narodnjaka iz sela Bičići i Prodola koji su pod utjecajem biskupa Jurja Dobrile, Matka Laginje i drugih djelovali u južnoj Istri šireći hrvatski duh istarskog seljaštva. Istarski seljaci proštinskih sela su 1921. godine ustali pod vodstvom doktora Antona Cilige protiv škvadra fašista koji su terorizirali stanovnike Proštine od 3. veljače do 25. travnja 1921. godine.
Zbog prisilne talijanizacije istrani su masovno emigrirali u Jugoslaviju i Južnu Ameriku. Među njima su emigrirali i moji rođaci prezimenom moje bake Lucije Glavaš blizu Španovice u Požeško-slavonskoj županiji. Jedan je bakin nećak svećenik osuđen u montiranom procesu protiv blaženog kardinala Alojzija Stepinca na pet godina zatvora zbog navodne suradnje s križarima na Papuku 1946. godine, a drugi iz sela Želiski općina Barban Ivan Kolić Koštre je bio vođa partizanskog otpora na Barbanštini i treći svećenik Mirko njegov brat je pomagao partizanima. Prema svjedočenju mog bratića Borisa Kolića Koštre „Otac Mate imao je više braće. Osim Ive, bili su još Jakov, Martin, Miho i Mirko, te sestra Veronika. Svi narodnjaci. Mirko je bio svećenik u Funtani, Krnici, Žbandaju i Fuškulinu. Unatoč tomu što je pomagao partizanima noseći im za vrijeme rata lijekove, jednom su mu prigodom, neposredno nakon rata, stavili žicu preko ceste dok je vozio motor iz Poreča prema Fuškulinu i skoro je nastradao“.
Tužitelj u montiranom sudskom procesu Blaženom kardinalu Alojziju Stepincu bio je Jakov Blažević poznat još po slučaju vreće pune novčanica njemačkih maraka koja je završila na smetlištu u Jakuševcu.
Ive i Mirko su zaslužni za pripojenje Istre komunističkoj Jugoslaviji, jer su povezali mons. Božu Milanovića preko Dušana Diminića s Vladimirom Bakarićem.
Svećenici su pomoću matičnih knjiga dokazali da je Istra većinski nastanjena hrvatima. Prema svjedočenja mog bratića Borisa Kolića Koštre o stradanju sela Želiski , Šajini i Bokordići 9. siječnja 1944. godine nakon partizanske diverzije na cesti Raša Pula koju je organizirao Jakov Kolić Gobo iz Šajini. Premda je bio dječak, te ratne godine on dobro pamti. Koliko li je straha pretrpjela cijela obitelj?! Jednom, dok je čuvao krave, našao se između dvije vatre: pucali su Nijemci i partizani, “sve krave su mi bile ušle ( pobjegle )”. Fašisti su im početkom 1944. godine spalili kuću, nakon što su partizani napali jedan njihov kamion. Netko je vidio da je tu bio i njegov stric Ive Kolić, a bili su dva s istim imenom, pa su “za ne žbaljat (pogriješiti)” spalili i jednu i drugu kuću. U Bokordićima su ubijena dva moja ujaka istog dana. Kako se osjećala moja mati koja je izgubila dva brata i sina Željka koji je poginuo od gelera minobacačke granate nakon partizanske diverzije na njemačko oklopno vozilo 24. veljače 1944. godine na cesti između Prodola i Marčane. Tog su dana Nijemci spalili kuće mojih stričeva Jakova i Jože, tetke Marije Ban, susjeda Vazmoslava Zenzerovića Paškvalina i dvije štale našeg bliskog rođaka Vazmoslava Zenzerovića Šiora predsjednika Narodno oslobodilačkog odbora Južne Istre i još dvije kuće.Za vrijeme polijevanja vode zidova štale mojih roditelja da se spriječi širenje požara na niz štala i kuća Nijemci su pogodili minobacačem južni zid štale, a geleri su ranili moju majku i susjeda u nogu te pogodili pokojnog brata partizanskog kurira Željka u vrat od čega je iskrvario u jedanaestoj godini života na pragu naše rodne kuće. Starijeg brata i još jednog pastira iz Filipane koji su čuvali stoku blizu mjesta diverzije su držali tri dana u zatvoru u Puli. Imali su tada samo 13 godina. Ubili su odmah jednog čovjeka koji se slučajno našao blizu mjesta diverzije. U koncentracijske logore odveli su četiri žene od kojih je bila jedna majka djeteta Vladimira Zenzerovića kojeg je rodila prije nekoliko dana. Dvije su žene umrle u logoru, a dvije su se vratile. Vladimirova mama se nije vratila. “ Diktatori Pavelić i Tito i njihovi režimi bili su negacija slobode” povodom Dana siječanja na žrtve totalitarnih režima 23. kolovoza izjavio je HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 23. kolovoza1939. do 21. lipnja 1941. godine, nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju, napisao je Stier. Puno prije komunista u Istri su se suprotstavljali fašistima hrvatski kršćanski antifašisti, a među njima bili su: Antun Milovan kojega su komunisti ubili 1945, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim otporom drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju. Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog “antifašizma”. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode.
Mr. sc Edo Zenzerović dipl inž. elektr.
