Danas na dan „Slobode medija“ red je da se progovori malo i o toj temi koja ovih dana okupira medijski prostor kroz ciku, kriku i viku pojedinih čelnika medijskih asocijacija.
Čelnici raznih asocijacija koje okupljaju medijske djelatnike ovih su se dana obrušili na sudstvo i tužbe koje protiv novinara i medijskih kuća podnose pojedinci iz određenih kako oni to zovu moćnih skupina društva. Svjestan sam da tu ima svega, no nisam primijetio ni u jednoj toj javnoj lamentaciji da je itko barem jednom riječju spomenuo i neke opravdane slučajeve u kojima su neki napisi nekih novinara razorili obitelji, uništili živote pojedinaca kao i određenih skupina, a o štetama počinjenim gospodarskim subjektima da i ne govorimo. Smiješno mi se čini iz te perspektive iznošenje broja od 900 tužbi protiv novinara i novinarskih kuća i tvrdnja kako je to strašno i pogubno za društvo u cjelini dok se ta brojka ne razdjeli na opravdane i neopravdane sudske podneske, te da se konačno shvati da stanje i nije tako loše dok se ti sporovi rješavaju na sudovima, a ne toljagama ili ne daj bože oružjem kako to možemo vidjeti u izvješćima s raznih strana svijeta.
Vratimo se mi nakon osvrta na obilježavanje medijskog dana k naslovnoj temi koja može biti mnogo razornija u vrijeme pred ovu našu turističku sezonu koja je na vratima i od koje nam mnogo toga ovisi, pa čak i isplate odštetnih zahtjeva i sudskih troškova po ovih „900 tužbi“.
Ovih su dana u oči praznika rada i dana slobode medija naši elektronički i drugi mediji sa državnom koncesijom u svim svojim udarnim terminima neprestano reciklirali vijesti o kaosu i neredima po raznim europskim i svjetskim gradovima koje su pokušali opravdati demokratskim pravom za iskazivanje nezadovoljstva pod-zastupljenih skupina društva i obespravljenog radništva. No i to ne bi trebalo biti ništa sporno da uz slike paleža, razbijanja i napada na snage reda naši umovi sa ekrana i stranica to sve nisu popratili ovim komentarom:
„ Kada će naši građani i radnici umjesto da strpljivo čekaju u redovima za svoju porciju besplatnog graha – kao građani i radnici drugih svjetskih gradova aktivno uzeti stvari u svoje ruke i na ulicama se izboriti za svoja prava…….“ ?
Anton Berljak
