By Strašni komunistički zločini, pod vodstvom Tita i partije, koji su se dogodili nakon II. svjetskog rata u Maceljskoj šumi sve se više prešućuju i zaboravljaju.
Evo, u ovu su šumu u noći između 4. i 5. lipnja 1945., dovezeni, mučeni i ubijeni bez suda i dokazane krivnje svećenici i bogoslovi – njih 21!
Dakako, i ne samo oni, o čemu svjedoče i članovi Udruge Macelj 1945., pod vodstvom agilnog hrvatskog domoljuba Damira Borovčaka, koji ne da da se ova i ovakva partizanska zvjerstva zaborave.
A te krvave noći partizani su s pozdravom „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ na najgori mogući način usmrtili pretežno mlade ljude, jer su se molili i vjerovali u Boga.
Bili su to: Marijan Ivandić (43), Jozo Perčinlić (36), Miroslav Radoš (35), Nikola Duvančić (22), Dragutin Turalija (22), fraAnte Katavić (43), fra Karlo Grabovički (33), fra Ivan Ivanović (29), fra Paškal Vidović (29), fra Vitomir Mišić (24), fra Domagoj Ćubela (21), fra Alfons Katavić(21), fra Metoda Puljić (33), fra Darinko Mikulić (25), fra Julijan Petrović (22), dr. Josip Gunčević (50), Vjekoslav Terzić (39), Dragan Čapo (28), Nikola Ilijić (32), Stjepan Štromar (30) i Branko Kukolja (24).
Na montiranom komunističkom suđenju u Zagrebu, 3. listopada 1946., zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac je rekao: „Vi ste učinili fatalnu pogrješku, što ste pobili svećenike. Narod vam to nikada neće zaboraviti“.
I gle „čuda“, narod to nije i ne će zaboraviti, ali kako onda, nakon toliko vremena objasniti da hrvatske i ine političare, lijeve i desne, (svaka čast iznimkama) „ne zanima“ kako su i kada u ovoj krvavoj šumi poslije završetka (!) II. svjetskog rata ovdje u najstrašnijim mukama, od ljudi s kapama s crvenom zvijezdom petokrakom, pod zemljom okončali svoje živote oko 12.-13.000 ljudi?
Kad su otkrivene tek samo neke od oko 130 masovnih grobnica s ovog područja mnogi su ostali šokirani i u čudu na koji su se način Titovi partizani obračunavali sa svojim protivnicima, pretežno nevinim ljudima, kako su bez problema i lako masakrirali i ubijali mnoge žene, starce i djecu.
Još je veće čudo da nitko, ali baš nitko za ova zvjerstva do danas nije odgovarao!
Ovdje ne dolaze ni srpske delegacije predvođene notornim pupovcima, goldstainima, krausima, pusićima, puhovskima, stazićima, jovanovići… Tu ne dolaze ni tzv. „istoričari“ poput klasića ili jakovine.
A svi ti i mnogi drugi kažu – zločin je zločin!
Ljudi koji žive oko Maceljske šume i te kako su dobro znali tko su bili partizanski zločinci, ali uvijek su se bojali izgovoriti njihova imena, poglavito do 1990.
Nakon što je stvorena hrvatska država osnovana je i državna komisija za ispitivanje žrtava rata i poraća Hrvatskog sabora (1992.) koja je počela istraživati masovna ubojstva i na ovoj lokaciji. Radila je relativno kratko, zapravo čim se pretpostavilo da će naići na brojne ubijene nevine Hrvate, počeli su problemi. Prvo se dolaskom na vlast 2000. oko rada te komisije pobunio Ivica Račan, a potom je na prijedlog sramnog saborskog zastupnika Nenada Stazića i ukinuta (2002.).
Nu, pojedinci pretpostavljaju da bi Josip Manolić, ali i ne samo on, i te kako i o ovome znao gotovo sve. Ovim činom zabrane iznimno je bio zadovoljan i bivši žalosni predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je i pojedinim partizanskim krvnicima iz ove šume otvoreno odavao priznanje.
Među prvima je Maceljsku šumu, 9. lipnja 1991., posjetio i kardinal dr. Franjo Kuharić, koji je tom prigodom, na stratištu Hrvata, uz ostalo rekao:
- Kad je u svibnju 1945. službeno završio najstrašniji rat u povijesti, koji je krvlju i suzama zalio cijelu Europu i veliki dio svijeta, a Hrvatska je mnogovrsnim sukobima bila osobito tragično razbojište, očekivalo se da će narodi odahnuti u miru, da će se ugasiti ratne mržnje i da će biti poštivane vrijednosti ljudskog dostojanstva i života. Na žalost, hrvatski narod, a i drugi narodi, koji su potpali u sferu ideološkog totalitarizma Istočne Europe, našli su se pred teškim iskušenjima nasilja. Hrvatski narod i njegova Crkva to su posebno doživjeli kao povijesnu tragediju. Toliki svećenici, redovnici, redovnice, vjernici i ljudi razne dobi i zvanja nestali su u nepoznatim grobovima nad koje se nadvila prisilna šutnja. Bilo je to vrijeme slično onom vremenu u Starom zavjetu, kad je izraelski narod bio potlačen i raseljen- istaknuo je kardinal.
Sve u svemu, istina o komunističkim zločinima još uvijek presporo izlazi u javnost, (namjerno), a samim time i istina o onome što se dogodilo kako u Maceljskoj šumi, tako i u drugim šumama, gdje su partizani – s pozdravom „Smrt fašizmu-sloboda narodu!“- sudili bez suda i suđenja, prije svega nevine Hrvate, pa čak i one u dječjim kolicima.
Na kraju, treba istači i riječi Damira Borovčaka koji je ne jednom kazao i ovo: „Macelj je ogledalo sramnih hrvatskih vlasti“!
Mladen Pavković
