By Pjesma „Horvatska domovina“ objavljena je prvi put 14. ožujka 1835. u desetom broju Danice, novina koje je izdavao Ljudevit Gaj. Ta pjesma je kasnije postala hrvatska himna, a dobila je naziv po prvom stihu- „Lijepa naša“, Pjesmu je uglazbio Josip Runjanin, a prvi put je javno izvedena 1861., kad je njezin tekstopisac Antun Mihanović umro (Zagreb, 10.6. 1796.- .Novi Dvori Klanječki, 14.11. 1861.).
Ova svečana pjesma već je odavno trebala biti i sastavni dio Ustava Republike Hrvatske (tekst i note), pa se ne bi dogodilo da je baš svatko može izvoditi kako on to hoće i zna.
Sjetimo se samo onog „zavijanja“, onog sramotnog izvođenja „Lijepe naše domovine“, u interpretaciji velike hrvatske glazbene dive Josipe Lisac, koju je izvela prigodom inauguracije za predsjednika RH Zorana Milanovića.
Inače, ovo je i prigoda da se prisjetimo i autora glazbe Josipa Runjanina. Bio je srpski oficir i graničar u tadašnjoj austrougarskoj vojsci, a uz ostalo zadužio je i Srbe, jer im je skladao pjesmu „Rado ide Srbin u vojnike“, koju su često pjevali četnici i kad su devedesetih godina prošlog stoljeća odlazili ubijati, rušiti, pljačkati i protjerivati Hrvate, od Vukovara do Škabrnje i dalje.
Runjanin je rođen u Vinkovcima 8. 12. 1821., a umro 2. veljače 1878. a podrijetlom je iz sela Runjani kod Loznice. Djed mu je bio prota, a otac kapetan. Bio je najstariji od sedmero djece u obitelji. U Novi Sad je došao dvije godine pred smrt, nakon što je kao oficir morao otići u mirovinu. Kažu da se isticao kao ratnik, ali da je imao i nježniju stranu. Oženio se Otilijom, kćerkom kapetana Tome Perakovića, i s njom imao kćer koja se zvala, isto kao i kćerka Vuka Karadžića – Vilhelmina.
Sahranjen je na Uspenskom groblju u Novom Sadu, na kojem počivaju i druge osobe iz srpske povijesti, poput Svetozara Miletića, Vase Stajića, Koste Trifkovića, Jovana Hadžića…Čak ni danas mnogi Novosađani ne znaju gdje se nalazi to staro pravoslavno groblje.
Godinama nitko nije vodio skrb o njegovu posljednjem počivalištu. Prije više od deset godina delegacija Zagreba bila je u posjeti Novom Sadu i tada je dogovoreno da će Zagreb održavati Runjaninov spomenik, s obzirom na to da nema potomaka i da je bio u dosta lošem stanju, što je i ispoštovano.
Pjesmu koja je postala hrvatska himna Runjanin je na Mihanovićev tekst skladao u Glini 1846. Zanimljivo je da se s Mihanovićev nikada nije upoznao već je stihove jednostavno uzeo iz časopisa Ljudevita Gaja „Danica“.
Veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš napisao je za tu pjesmu da je nikada nitko ne bi znao da nije bilo melodije.
S obzirom na povijesnu važnost „Lijepe naše domovine“ možda bi trebalo razmisliti da se autorima postavi i jedan zajednički spomenik. Da se ne zaborave!
Mladen Pavković
