By Znate li tko je prvi „kulturnjak“ u hrvatskoj državi koji je izvršio suicid? Riječ je o hrvatskom književniku, pjesniku, likovnom kritičaru, leksikografu, slikaru i povjesničaru umjetnosti Željku Sabolu (Bjelovar, 8. studenoga 1941.- Zagreb, 5. rujna 1991.).
Sabola je, pored teške bolesti, slomila i velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku. Rekao je: padne li još jedan projektil na moju Hrvatsku – ubit ću se!
Svoje obećanje nažalost je i ostvario.
Jadno je i žalosno što se po njegovu imenu ne zove ni jedna ulica, trg ili kulturna ustanova u Zagrebu. Mnogi znaju njegove brojne stihove, ali ne i da im je baš on autor. Naime, ovo je prigoda da se podsjetimo da je recimo Arsen Dedić pjevao i uglazbio njegovu pjesmu „Djevojka za jedan dan“, da je Gabi Novak pjevala njegove stihove „Pusti me da spavam“, Tereza Kesovija „Prijatelji stari gdje ste“ i „Stare ljubavi“, Mišo Kovač „Ostala si uvijek ista“, Frano Lasić „Volim te budalo mala“ i „Zagrljeni“, Krunoslav Kićo Slabinac „Oboje smo krivi“, Đurđica Barlović „Dalje moram sama“ i da ne nabrajamo dalje.
Imao je velikih problema 1971. kad je objavio antologijsku pjesmu „Kad izgovorim tvoje ime“, koju je napisao kao jedan od istaknutijih sudionika „Hrvatskog proljeća“, a zbog koje je pokrenut i sudski proces. Bez obzira što nije bio osuđen, nakon toga cijelo je vrijeme bio šikaniran i prešućivan.
Hrvatski likovnjaci, a i općenito ljubitelji likovne umjetnosti pamte ga i kao umjetničkog voditelja zagrebačke Galerije „Forum“. Bio je i jedan od urednika Leksikografskog zavoda.
Prije svoje smrti, kao sjećanje na hrvatski obrambeni Domovinski rat, napisao je pjesmu „Imala sam kuću, imala sam dom“, koja je također uglazbljena.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
