By Kako se boriti, protiv nevidljivog neprijatelja, koji želi posložiti svijet, na način, da uzme dio, paralizira ostatak, zaustavi život, i zatvori čovjeka, još živućeg u četiri zida?
Što bih mogla učiniti ja, osim napisati?
Moj život, bijaše u karanteni, izložen, ,,virusu”,
koji porocima drugog, pripadao je…
I, ne znade, da zaražen bijaše…
No, znadoh, dobro znadoh ja…s kakvim ,,virusom”, bitku sam vodila.
Da spasim moje ljubavi…da se ne zaraze…
I, uspjela sam , svijete, sama.
Uspjela, zaštititi psihe, živote, mojih života.
Nisam to sama mogla, vjera u jedan bolji život, bez ,,virusa”, vjera u Isusa, koji nas voli, vjera u moj san, čisto srce, dobre namjere, sve komponente, okolnosti, istgoše me iz tame ..u koju ,,virus” vukao me.
Evo me danas u sukobu sa nevidljivom nemani.
Iskustvom vođena, strahove nadvladala, od gladi, studeni, žeđi, samoće.
Kontrolirati mogu, ovu paradoksnu tamnicu od strahova, psihoznih stanja, depresije.
Riječ napisana, nije što li i izrečena.
Trag, gorkog pelina, na papiru gorčinu iz srca usisa, pa me liši gorčine, te pelin uvene, tamo gdje srce zarobljeno bijaše.
I, onda, dovede me ta moja brzopletost, nestrpljivost, ovdje, gdje ljubav je čekala.
I, baš, u vrijeme, kada smrt prijeti, opet, od nevidljivog demona.
Biti, postaje relativnost, imati, postade, ništavilo, a vjera, temelj i nada u opstanak.Nečinjenjem, boriti se za život goli.I zadržati smisao, osmijeh,činiti nečinjenjem.
Pozvati, sankcionirati…koga???
Gdje je krivac?
Strašnih zbivanja?
Mi.Mi smo osuđeni na karantenu, jer nismo zaslužili prirodu, tako savršenu, koju ne vidjesmo.Bližnjega ne primijetismo.
Boga zanemarismo.
Nezadovoljni…obiljem.
Kada će proći ovo čekanje na smrt?
Nikada, svijete.
Virusa čete, slijede.
I nakon corone….
PITAM SE, znaš li čovječe, što nečinjenjem učinio si …licemjerno gledajući , isključivo sebe?
Znaš li , čovječe, da umirući od gladi, pričaju Bogu, o nasoj neljudskosti?
I koliko tužnih priča , slušao je Isus,
o ovom mjestu za život, gdje živjeti ne znadosmo?
,,Ispričat ću, Bogu sve.”
Umirući od gladi, izustila je uplakana djevojčica.
I, ispričala je.
Evo nam odgovora, slijepi svijete.
Inventura zemaljske kugle.
Dirnuli smo u tajne skrivene.
Zastranili…kao i EU…moćnici.
A, smrtni, ni slutiti nisu mogli,
da stane život u trenu.
Evo nam straha, koji razara.
Zaslužili smo, jer nismo činili.
Molim za ljubav, molim za život.
Molim, a vjerujem,da Bog zna što radi.
PITAM SE…a odgovor jasan, vidljiv.
Jelena Svrzlić
