By Dopustite da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim što ste došli na predstavljanje knjige ZAŠTO MIROSLAV TUĐMAN NIJE BIO PROFESOR EMERITUS? Posebno zahvaljujem nazočnim članovima obitelji Tuđman.
Zahvaljujem se general bojniku i predsjednika HGZ-a general bojniku Marinku Krešiću na pozdravnim riječima i pomoći HGZ-a u tiskanju i predstavljanju knjige.
Posebna zahvalnost ide predstavljačima dvojici sjajnih hrvatskih kolumnista i književnika Mati Kovačeviću i dr. sc. Damiru Pešordi na njihovim razmišljanjima o ovoj knjizi koja je sastavljena od niza tekstova, pisama, intervjua jednom riječju mojih pokušaja da odgovorim odnosno da dobijem odgovor na pitanje iz imena knjige.
Zapravo, čini mi se da se odgovor nalazi na poleđini korica u pismu koje mi je profesor Tuđman poslao 2. 12. 2019.
Josipe,
pogledao sam tekst “Borasa za akademika”. Ne može biti sporno da je Damir Boras osoba s najskromnijim znanstvenim doprinosom i ugledom od svih rektora u dugoj povijesti zagrebačkog Sveučilišta. On se ne može pohvaliti ni sa organizacijskim uspjehom ili promjenama koje su potrebne u 21. stoljeću kada se i uloga znanja, znanosti, pa time i sveučilišta brzo mijenja. Nažalost, u njegovu mandatu o zaostajanju Sveučilišta govori i podatak da ono nije više među 500 najboljih sveučilišta. O njegovu moralnom habitusu i Ti, a i drugi puno toga su rekli i napisali.
Zbog revolta i radi protesta protiv rektora takve “izvrsnosti” i karaktera Ti si odlučio “odreći” se vlastitoga sveučilišta i mogućeg izbora u profesora emeritusa. Budući da si akademik svjetskoga znanstvenoga ugleda, priznat u svijetu u daleko većoj mjeri nego u Hrvatskoj, zvanje emeritusa Tebi ne znači puno. Međutim, moje je mišljenje da bi tvoja kritika Borasa, s pozicije akademika i profesora zagrebačkoga Sveučilišta, te participacija na skupovima (na koje Te pozivaju a Ti to ne prihvaćaš) imala veći učinak u znanstvenoj zajednici a time nužno i posljedice po samoga Borasa.
Srdačan pozdrav, Miro
Za one koji to ne znaju Miroslava Tuđmana je Filozofski fakultet predložio za izbor u profesora emeritusa još 2017. godine, a nije izabran do svoje smrti 2021. To je vrijeme u kome je rektor Zagrebačkog sveučilišta bio doktorand Miroslava Tuđmana o kome mi je Miro pisao u gornjem pismu, doktorand koji je doktorirao u 48. godini života a do tada je već 15 godina bio na Filozofskom fakultetu da bi u narednih 15 izabran za docenta, izvanrednog profesora, redovitog profesora, redovitog profesora u trajnom zvanje, dekana u rektora. Uz to je znao obmanjivati ljude tvrdeći da mu Miro nije bio mentor.
Ali to je najmanje što je rađeno na FF-u protiv Mira. U knjizi postoje i pisma kojima je Miro govorio o lažima protiv njega i njegove najbliže suradnice od strane prof. Mateljana (završio matematiku) i Mikelić Preradović (magistrirala kod Tuđmana, a doktorirala kod Borasa).
Međutim mnogo je zanimljivije da je pri kraju Mirovog rada na FF-u i poslije njegovog odlaska pokazano kako se sve čini da se zaustavi pravci rada u Informatologiji koje je on zastupao. Tako je njegova suradnica izbačena s Fakulteta, i sve se činilo da joj se, kao nastavljaču djela Mirovog rada, onemogući daljni rad na bilo kojem sveučilištu u RH. Miro je prihvatio prijedlog za izbor u emeritusa, iako poslije umirovljenja nije nikada ni kročio na taj fakultet.
Igrom slučaja i ja sam na razne načine bio uključen u sve to. Vjerovali ili ne – u to spada i matematika!
Naime, moja knjige „Za hrvatsku Hrvatsku“ počinje Mirovim tekstom o njoj. Miro me je tada zamolio da mu dam neku moju matematičku knjigu da bi shvatio kako ja razmišljam. Mnogi koji su bili na mjestima kada se odlučivalo o bitnim odlukama u stvaranju hrvatske države bili su iznenađeni da sam ja o tome pisao kao da sam bio jedan od nazočnih. Tako sam i Proslov te knjige završio riječima:
…žena jednog našeg konzula rekla mi je:
– “Profesore, nisam znala da ste ponovo u Australiji, a baš sam se sinoć Vas sjetila.”
– “Kojim dobrom”, upitao sam je.
– “Znate sinoć poslije večere Predsjednik je ostao sa manjom skupinom naših ljudi i u povjerenju nam je pričao o političkoj situaciji na onim našim prostorima. I tada sam se sjetila Vas. Znate, pričao nam je – u povjerenju – sve ono što ste nam Vi objašnjavali prošle godine na radiju.”
Međutim Miro je predstavljao i moju knjigu Brani li Goldstein NDH?, Zagreb, 2002. Tekst je objavio u knjizi: M.Tuđman, Krivi za zločin samoodređenja?, Zagreb, 2003., koja je bila literatura za studente doktorskih studija na FF-u. Ali istu knjigu je predstavljao akademik Jelčić koji je tada konstatirao kako to nije knjiga iz povijesti već knjiga iz matematike, samo je objekt proučavanja jednog matematičara bila knjiga iz povijesti.
Danas mi je žao što prof. Tuđmanu nisam dao neku moju knjigu iz matematike kada je to tražio.
Zašto?
Naime, u knjizi koju danas predstavljamo opisujem kako je Miro radio na Heapsovom zakonu sa suradnicima i objavili su prikupljene podatke u članku:
Tuđman, Miroslav; Boras, Damir; Mikelić, Nives: Zakon o veličini vokabulara teksta. Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku. Dokumetacija., 2004.
Za daljna istraživanja trebao je malo poznavanja matematike, a od Borasa koji je završio isti fakultet kao i ja i od njegove doktorandice nije imao nikakve koristi pa je zatražio moju pomoć. U to sam uključio i jednu svoju doktorandicu, kojoj takav rad nije trebao pa je Miro objavio rad:
Tuđman, Miroslav, Zakon o veličini vokabulara teksta Heapsov zakon i određivanje veličine vokabulara tekstova na hrvatskom jeziku, Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja, 14 (2005), 1-2; 227-250.
Isti naslov u ta dva rada – u prvom tri koautora a u drugom samo on – ukazuje na nesposobnost njegovih koautora iz prvog rada da nastave rad koji su započeli, zar ne?
Mogu zamisliti kakav je bio šok kod matematičara, inženjera elektrotehnike i njihovih doktorandi na FF-u kada je Miroslav Tuđman pokazao da zakoni koji oni koriste imaju i formule pa je važno u njihove priče uključiti i malo matematike. A i sam sam kao magistar elektrotehnike i doktor matematike i dan danas šokiran da je to znao Miroslav Tuđman koji je završio filozofiju i sociologiju i kome matematika nije bila bliska, ali ne i elektroinženjeri i matematičari kojih ima na tom Zavodu FF-a!
Bilo je još nekih ideja oko Heapsovog zakona, ali nisu obećavale previše, a Miro je 2007. dobio novu doktorandicu, potom je bio predsjednički kandidat, saborski zastupnik, pisao knjige pa na kraju i knjigu o našem prijatelju generalu Slobodanu Praljku, kada je već bio u mirovini. Oko te knjige je bio veoma zauzet pa smo trebali taj rad nastaviti kasnije. Uz to mu je teško padala ‘osveta’ njegovoj suradnici.
Međutim, u svojoj disertaciji ona je koristila jedan drugi zakon o kome ju je učio prof. Tuđman. Na njen prijedlog počeli smo surađivati u tom pravcu, vjerujući da će nam se kasnije u tome priključiti i Miro. To nismo dočekali ali u knjizi možete naći rezultate koji pokazuju učinak rada samo u tom pravcu na koji je ukazao prof. Tuđman:
Na Scopusu imam 73 (41 Q1, 10 Q2, 11 Q3 i 11 Q4) iz Teorije informacija, a bivši rektor dr. sc. Damir Boras ima na Scopusu ukupno 31 rad, dakle 10 manje nego što iz njegove oblasti ja imam Q1 radova.
To je rezultat sugestije Mirove doktorandice: ja onako usput iz problematike bivšeg rektora – kako reče jedan moj prijatelj – imam mnogo bolje i mnogo više od njega u cijelom životu.
Zato mi je bila zanimljiva usporedbe Mirove doktorandice i suradnice a danas i moje suradnice (koja je docentica na Sveučilištu Sjever s pola radnog vremena) s bivšim rektorom Zagrebačkog sveučilišta Borasom koji je kao i ona bio Tuđmanov doktorand i suradnik:
1) h-indeks na WoS-u: ona ima 13, a Boras ima 5;
2) broj publikacija na WoS-u: ona ima 65, a Boras 28;
3) broj citata na WoS-u: ona ima 395 u 155 radova, a Boras 72 u 71 rad.
Sličnih usporedbi imate još u ovoj knjizi.
Trebam li vas podsjetiti na riječi prof. Tuđmana iz e-maila koji mi je poslao, a koje možete naći na koricama ove knjige:
Ne može biti sporno da je Damir Boras osoba s najskromnijim znanstvenim doprinosom i ugledom od svih rektora u dugoj povijesti zagrebačkog Sveučilišta.
A svi koji znate Mira znate da je on to izrekao u najblaže mogućoj formi!
Miroslav Tuđman nije postao profesor emeritus, a ne bi me iznenadilo da ovakav znanstvenik kakav je Boras to i postane. To sigurno misli i don Anđelko Kaćunko koji je samu najavu ove knjige prokomentirao na doista duhovit način:
Dobro je da si i tu knjigu složio, jer ona razkrinkava prljave igre “jadkademskih” i “kakademskih” moćnika iz sjene…!
Josip Pečarić
