By Bosna i Hercegovina – zemlja balkanska. Kroz povijest je bila, nekada u Srednjem vijeku, samostalna pa zatim gažena, porobljavana, paljena, ubijana. Turci je najviše gaziše, unazadiše… S Austrijom se malo podigla, pa stigoše dvije Jugoslavije… No, dođe Domovinski rat, i poslije njega, kad postade samostalna, gazi sama sebe najviše, zadnjih više od dva desetljeća.
Njezina tri naroda nikako da se „obuju na jednoj“… tukli su se međusobno pa ih „velika braća“ „dejtonski“ zaustaviše u tučnjavi. Po novonastalom ustavu su sva tri naroda su suverena i konstitutivna, a neki opet osporavaju suverenost onih do sebe. Posebno im se „uzburkalo“ posljednjih godina.
Dovoljno je pogledati društvene mreže i sve bude jasno.
Srbi imaju svoju Republiku Srpsku, imaju svoj entitet. Znamo kako su ga i stvorili – prisvajanjem, protjerivanjem drugih i drugačijih sa njihovih stoljetnih ognjišta, a Hrvati i Bošnjaci (koji sami sebe tako prozvaše 90-tih godina) dijele istu avliju, no u istoj avliji su česte svađe zbog stvarnih i često izmišljenih razloga, o tome nešto kasnije…
Hrvati su malobrojniji, bore se za svoje, žilavi su, traže prava koja im po ustavu pripadaju u svakom pogledu pa i u biranju svojih predstavnika u vlasti. Bošnjaci su brojniji i zato im je „teško pri srcu“ što Hrvati imaju prava kao i oni te im oni među svojim podanicima nađoše „svog Hrvata“ – koji će ih zastupati „bošnjački“.
Spomenula sam društvene mreže na kojima se može štošta pročitati. Tako bošnjački novopečeni povjesničari izmišljaju novu povijest Bosne I Hercegovine te Bosna i Hercegovina, po njima, skraćuje ime u Bosna (a Hercegovina je samo pokrajina u Bosni), ističući kako su u njoj svi stanovnici Bošnjaci, s tri različite vjere (muslimani, pravoslavni i katolici), niječući postojanje dva druga naroda. Obično se kaže kako komentari uz pojedine objavljene tekstove ne treba čitati, ali reći ću kako oni odražavaju mentalitet i javno mišljenje puka određene zajednice. Takvi tekstovi su obično popraćeni komentarima od strane Bošnjaka, njih na tisuće, a tek pokoji komentator Srbin ili Hrvat.
Bošnjački komentari slijede svoje političke vođe u tekstovima iz kojih se može iščitati kako uvijek očekuju da će netko iz bijela svijeta urediti im Bosnu, na primjer novi predsjednik SAD-a ili Christian Schmith, novi visoki predstavnik za BiH, a bojim se da neće kao niti njegovi prethodnici, jer silom se ništa ne postiže.
Što god se u Hrvatskoj dogodi ili kaže od strane njezinih zvaničnih vlasti, posebno o hrvatskoj podršci Hrvatima u BiH, dočeka se na nož, i od vlasti i od običnog bošnjačkog puka koji to komentira. Sve vrvi uvredama, psovkama, mržnjom, Hrvatska se naziva agresorom na BiH, a Hrvati ustašama, spominjući UZP… Dovoljno je samo spomenutu tekstove na bošnjačkim mrežnim stranicama povodom spajanja Pelješkog mosta. Dva člana predsjedništva BiH, Bošnjak i onaj kojeg Bošnjaci izabraše Hrvatima (kršeći pri tomu Ustav Bih), protegoše vratove dokazujući kako je Hrvatska sagradila most na bosanskohercegovačkom moru, kako je most bespravno sagrađen, da su prevarili Europu. Čak i njihivo nekakvo Pomorsko društvo BiH (na osnovu čega je niklo, pitam se) „diže glas“ protiv Hrvatske… Zavist, zloća, reći ću… Među našim narodom bi se reklo kako „u Turčinu vire nema“ ili „i Turčine, za nevolju kume“, malo za razmišljanje. Čula sam jednu konstataciju na kraju rata iz usta razočaranog Hrvata, branitelja iz Bih: „Sprdilo nas zajedno u tor s muslimanima, a do jučer smo se klali. Ne more tako!“
„Jadan je oni komu u kući selo zapovida!“, narodna mudrost koja vrijedi i za BiH. Samo se njezina tri jednakopravna naroda, Srbi, Hrvati i Bošnjaci, mogu, a i morali bi se dogovoriti, a kad će to biti, sam Bog zna. A, dotle, obični svijet sva tri naroda će postati „siromasi koji jedu od podne do podne“ (A.B. Šimić).
Na kraju, zanimljiv bijaše jedan komentar na Facebooku: „U Hercegovini svi rade, a u Bosni svi na „Fejsu!“, povodom na tisuće bošnjačkih komentara na temu odnosa Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH.
RADICA LEKO
