By Poštovani,
u vezi tragične smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, želim uputiti sljedeću javnu izjavu.
Moja objava o ovom slučaju, objavljena jučer na društvenim mrežama, imala je više od milijun pregleda, preko 10.000 reakcija i više od tisuću komentara. To nije samo broj. To je ljutnja. To je bijes. To je šok građana koji više ne vjeruju. I imaju pravo. Kad se u gradskoj bolnici, u javnoj psihijatrijskoj ustanovi, čovjek koji je sam došao po pomoć nađe vezan za krevet, s jastukom na glavi, dok ga pritiskaju koljenima i smiju se to nije incident. To je poruka. Poruka da u ovoj državi više nema povjerenja.
Kristian Josip Periš imao je 32 godine. Bio je atletičar, kineziolog i trener. Došao je sam u bolnicu po pomoć. Nije ga netko dovukao. Došao je sam. U stanju u kojem je čovjek najranjiviji. Umjesto liječenja, prema dostupnim snimkama nadzorne kamere, vezan je za krevet, jastuk mu je stavljen na glavu, pritiskali su ga koljenima, udarali su ga i smijali se. Snimka traje više od osam minuta. Osam minuta dok je čovjek, vezan i nemoćan, pokušavao disati. Osam minuta dok su se oni koji su trebali biti tu da mu pomognu – smijali. Preliminarni nalazi obdukcije pokazuju podljeve, oguljotine te slomljena rebra i prsnu kost. Bolnica je u početku govorila o srčanom zastoju. Obitelj sumnja. I ima pravo sumnjati.
Ljudi koji su mi se javljali govore da je bio super. Da nije bio problematičan. Da je bio društven. Da je svakome pomogao. A tko je njemu pomogao? Ako se ovako pomaže, mi ne želimo vašu pomoć na ovaj način. Ne želimo da nam se „pomaže“ jastukom na glavi.
Ovo nije „prekomjerna sila u teškim uvjetima“. Ovo je namjerno. Ovo je zločin. Oni su djelatnici psihijatrijske struke. Morali su znati da postoje načini kako smiriti čovjeka bez da ga gušiš jastukom. Postoje sredstva, postoje postupci, postoje zakoni. Ako to ne znaju, onda su uzeli krivu struku. Ako znaju, a ipak su to učinili onda su ubili čovjeka koji je došao po pomoć.
Gdje je sada Ivana Kekin?
Ovo je gradska bolnica. Ovo je psihijatrija. Ivana Kekin je psihijatrica. Ona govori o mentalnom zdravlju, o zaštiti pacijenata, o tome kako sustav treba biti human. Gdje je sada? Zašto ne napadne ovu bolnicu? Zašto ne prozove svoje kolege? Zašto šuti? Ako se o mentalnom zdravlju može govoriti kad je to politički pogodno, onda se mora govoriti i kad je to teško. Inače to nije briga za pacijente, nego briga za vlastitu poziciju.
Kako će sada ljudi ići psihijatrima?
Kako će roditelji tražiti pomoć za svoju djecu ako ovako postupaju? Kako će itko više vjerovati da će dobiti pomoć, a ne jastuk na glavi? Povjerenje u Republiku Hrvatsku nemamo. Nemamo ga u zdravstvo, nemamo ga u pravosuđe, nemamo ga u institucije koje bi trebale štititi najranjivije. I ovo je još jedan dokaz.
Stoga javno tražim:
Da nadležne institucije javno objave imena i prezimena svih osoba koje su sudjelovale u ovom incidentu. Da Ministarstvo pravosuđa i nadležna tijela realno kazne počinitelje. Da se osobama koje su sudjelovale u ovom postupku oduzmu licence za rad. Psihijatar koji treba liječiti ne smije ubijati pacijenta. Javnost ima pravo znati tko su točno ti ljudi. Ima pravo znati hoće li im se ikad više dopustiti da rade s ranjivim ljudima. Ima pravo znati hoće li država ovaj put reagirati ili će opet žmiriti.
Ovo nije nesreća. Ovo je zločin. I javnost to vidi. Preko milijun pregleda i tisuće komentara govore jasno građani su bijesni i neće ovo preći šutnjom. Ovaj momak s slike mogao je biti bilo tko od nas. Nedaj Bože. Ili vi, kad ste pitali za pomoć. Čovjek koji sam dođe po pomoć. I kako da poslije vjeruju? Nakon ovoga?
Obitelji i prijateljima Kristiana Josipa Periša izražavam iskreno saučešće. U njegovo ime, danas neću objaviti ništa drugo. Jer mi je svaki građanin bitan. Svaki život. Neka država ovog puta ne žmiri, nego duboko pogleda. Neka donesu zakone, pretrage i razgovore sa svim djelatnicima u buduće. Jer ovo se ne smije ponoviti.
Bog mu dušu prosti.
Neka mu je laka zemlja.
I neka se ovo nikad više ne dogodi nijednom čovjeku koji je došao po pomoć.
S poštovanjem,
Mario Perković hrvatski aktivist
